4.2 Sklonost preuzimanju rizika, strategija i ograničenja kreditnog rizika

Sklonost preuzimanju rizika, strategiju kreditnog rizika i cjelokupnu politiku kreditnog rizika trebalo bi uskladiti s općim okvirom sklonosti preuzimanju rizika institucije. Sklonost preuzimanju rizika neke institucije trebala bi određivati obuhvat i usmjerenost kreditnog rizika institucije, sastav kreditnog portfelja, uključujući njegovu koncentraciju i ciljeve diversifikacije u vezi s poslovnim linijama, geografskim područjima, gospodarskim sektorima i proizvodima.

Sklonost preuzimanju rizika trebalo bi zadati i korištenjem odgovarajućih pokazatelja kreditnog rizika i ograničenja. Ti bi pokazatelji i ograničenja trebali obuhvaćati ključne aspekte sklonosti preuzimanju kreditnog rizika, kao i segmente klijenata, valutu, vrste kolaterala i instrumente za smanjenje kreditnog rizika. Kada je to relevantno, kreditni pokazatelji trebali bi biti kombinacija pokazatelja zasnovanih na prošlim razdobljima i pokazatelja zasnovanih na budućim događajima te bi trebali biti prilagođeni poslovnom modelu i složenosti institucije.

Institucije bi trebale osigurati da sklonost preuzimanju rizika i s njim povezanih pokazatelja i ograničenja budu primjereno raspoređeni na svim razinama unutar institucije, uključujući sve relevantne subjekte grupe, poslovne linije i jedinice koje nose kreditni rizik.

Za potrebe upravljanja koncentracijskim rizikom, institucije bi trebale odrediti kvantitativne interne limite kreditnog rizika za svoj agregirani kreditni rizik, kao i portfelje sa zajedničkim obilježjima kreditnog rizika, podportfeljima te pojedinačnim dužnicima. U slučajevima subjekata članova grupe i povezanih osoba, limiti bi također trebali uzimati u obzir konsolidiranu i potkonsolidiranu poziciju te poziciju pojedinačnih subjekata na konsolidiranoj i potkonsolidiranoj razini.