8.2 Praćenje kreditnih izloženosti i dužnika

Institucije bi u okviru praćenja kreditnih izloženosti i dužnika trebale pratiti sve preostale iznose i ograničenja, ispunjava li dužnik obveze otplate, kako je utvrđeno u ugovoru o kreditu i da je skladu s uvjetima utvrđenima u trenutku odobravanja kredita, kao što je pridržavanje kreditnih pokazatelja i odredbi ugovora.

Institucije bi također trebale pratiti jesu li dužnik i kolateral usklađeni s politikama kreditnog rizika i uvjetima utvrđenima u trenutku odobravanja kredita, npr. je li vrijednost kolaterala i drugih instrumenata poboljšanja njegove kreditne sposobnosti očuvana, jesu li sve primjenjive odredbe ugovora zadržane i je li došlo do negativnog razvoja tih čimbenika ili drugih čimbenika koji utječu na profil rizičnosti dužnika i/ili kreditnih proizvoda.

Institucije bi trebale stalno pratiti i ocjenjivati kvalitetu kreditnih izloženosti i financijsku situaciju dužnika, kako bi osigurale da se naknadne promjene kreditnog rizika, u pogledu početnog priznavanja kreditnih izloženosti mogu utvrditi i kvantificirati.

Kontinuirano praćenje bi se trebalo temeljiti na internim informacijama o kreditnim proizvodima i praksama plaćanja dužnika, kao i o uporabi vanjskih izvora (npr. kreditnih ureda, izravno od dužnika), kada je relevantno.

Institucije bi također trebale pratiti mjere koncentracije u odnosu na vrijednosti koje su definirali u svojim sklonostima preuzimanju rizika, politikama i procedurama, uključujući, kada je relevantno, prema proizvodu, zemljopisnom položaju, industriji, značajkama kolaterala (vrsti, lokaciji) te kvaliteti portfelja, potportfelja i izloženosti.

Institucije koje sudjeluju u sindiciranim transakcijama s financijskom polugom trebale bi implementirati interne standarde i funkcije praćenja za te aktivnosti. Institucije bi trebale utvrditi propale transakcije koje su vezane uz sindicirano financiranje − odnosno, transakcije kod kojih sindikat institucija nije odobrio kredit u roku od 90 dana od datuma preuzimanja obveze. Institucije bi trebale uspostaviti okvir namijenjen za postupanje s takvim „otvorenim transakcijama“ u smislu strategije za zadržavanje, knjigovodstvenih i računovodstvenih praksi, regulatorne klasifikacije i naknadnog izračuna kapitalnih zahtjeva.