4.1 Procjena značajnosti

siječnja 2026. Ove se Smjernice primjenjuju na male i jednostavne institucije najkasnije od 11. siječnja 2027.

Procjena značajnosti ESG rizika treba se provoditi kao procjena specifična za pojedinu instituciju kojom institucija dobiva uvid u financijsku značajnost ESG rizika za njezin poslovni model i profil rizičnosti, potkrijepljen kartiranjem ESG čimbenika i kanala prijenosa u tradicionalne kategorije financijskog rizika. Procjena značajnosti ESG rizika treba biti usklađena s drugim procjenama značajnosti koje provodi institucija, osobito onima koje se provode u svrhu objave značajnih rizika održivosti u skladu s Direktivom 2013/34/EU⁶ i Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2023/2772⁷ , ako je to primjenjivo, te treba biti uključena u procjenu značajnosti postupka procjene adekvatnosti internog kapitala (engl. internal capital adequacy assessment process (ICAAP)).

⁶ Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.)

⁷ Delegirana uredba Komisije (EU) 2023/2772 оd 31. srpnja 2023. o dopuni Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu standarda izvještavanja o održivosti (SL L, 2023/2772, 22.12.2023.)

U procjeni značajnosti ESG rizika treba se primjenjivati pristup utemeljen na riziku kojim se uzima u obzir vjerojatnost nastanka i mogući razmjer financijskih učinaka ESG rizika u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju te tijekom dugoročnog razdoblja u trajanju od najmanje deset godina.

U svrhu sveobuhvatne procjene značajnosti ESG rizika, institucije trebaju osigurati da opseg njihove procjene značajnosti u dovoljnoj mjeri odražavaju prirodu, veličinu i složenost njihovih djelatnosti, portfelja, usluga i proizvoda. Institucije trebaju razmotriti utjecaj ESG rizika na sve tradicionalne kategorije financijskog rizika kojima su izložene, uključujući kreditni, tržišni, likvidnosni, operativni rizik (uključujući rizik od sudskog spora), reputacijski rizik, rizik za poslovni model i koncentracijski rizik. Pri utvrđivanju značajnih ESG rizika treba uzeti u obzir njihov utjecaj na kategorije financijskog rizika te iznose i/ili udjele izloženosti, prihoda i dobiti izložene rizicima.

Kad je riječ o procjeni značajnosti okolišnih rizika, institucije trebaju upotrebljavati kvalitativne i kvantitativne informacije. Institucije trebaju razmotriti dovoljno velik opseg okolišnih čimbenika, koji uključuje barem čimbenike povezane s klimom, degradaciju ekosustava i gubitak biološke raznolikosti. Institucije trebaju procijeniti pokretače rizika tranzicijskih i fizičkih rizika, uzimajući u obzir barem sljedeće:

• a) za tranzicijske rizike:

druga ugovorna strana institucije obavlja svoje glavne djelatnosti

• ii. aktualne i moguće buduće bitne promjene javnih politika, tehnologija i tržišnih sklonosti (npr. novi propisi o zaštiti okoliša ili porezni poticaji, razvoj inovativne niskougljične tehnologije, promjene u potražnji potrošača ili ulagača)
• iii. za rizike povezane s klimatskim promjenama:

• b) za fizičke rizike:
• i. zemljopisna područja na kojima se nalazi ključna imovina drugih ugovornih

temperaturom, vjetrom, vodom, opasnosti povezane s krutom masom) povezane s različitim klimatskim scenarijima i tranzicijskim postupcima, odnosno kad je riječ o malim i jednostavnim institucijama i ostalim institucijama koje nisu velike institucije, povezane s barem jednim nepovoljnim scenarijem.

⁸ Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/1818 od 17. srpnja 2020. o dopuni Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu minimalnih standarda za referentne vrijednosti EU - a za klimatsku tranziciju i referentne vrijednosti EU - a usklađene s Pariškim sporazumom (SL L 406, .3.12.2020., str. 17.) - Uredba o referentnim vrijednostima za klimatsku tranziciju - uvodna izjava 6.: sektori navedeni u odjeljcima od A do H i odjeljku L Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1893/2006

Institucije u okviru svojeg postupka procjene adekvatnosti internog kapitala trebaju potkrijepiti i dokumentirati svoje procjene značajnosti ESG rizika, uključujući upotrijebljene metodologije i pragove, razmotrene ulazne parametre i čimbenike te glavne rezultate i donesene zaključke, uključujući zaključke o procjenama koje nisu značajne.

Institucije trebaju uspostaviti i primjenjivati metode mjerenja, mehanizme upravljanja rizicima i postupke planiranja tranzicije u skladu s odjeljkom 4.2., odjeljkom 5. i odjeljkom 6. koji su razmjerni rezultatima procjene značajnosti i koji su utemeljeni na njima. U tu svrhu institucije trebaju uspostaviti opsežnije i sofisticiranije sustave za ESG rizike koji su utvrđeni kao značajni. S druge strane, metodologije mjerenja ESG rizika i pokazatelji za praćenje ESG rizika koje upotrebljavaju institucije trebaju biti takvi da se njima podržavaju i uzimaju u obzir redovita ažuriranja procjene značajnosti. Manje institucije s manje složenim djelatnostima mogu primjenjivati manje opsežne i sofisticirane aranžmane koji i dalje trebaju biti razmjerni rezultatima njihove procjene značajnosti ESG rizika.