Članak 7. Opća načela u vezi s donošenjem odluka

osigurani su djelotvornost i razmjernost svake odluke ili mjere u odnosu na pojedinačnu središnju drugu ugovornu stranu, uz uvažavanje najmanje sljedećih čimbenika:

pri donošenju odluka i poduzimanju mjera poštuju se zahtjevi učinkovitosti, pravodobnosti i žurnosti donošenja odluka, ovisno o slučaju, te održavanja čim nižih troškova, pri čemu je potrebno osigurati najveće moguće ublaživanje poremećaja na tržištu;

uporaba izvanredne javne financijske potpore izbjegava se u najvećoj mogućoj mjeri, takva je potpora dostupna i rabi se samo kao krajnja mjera i u skladu s uvjetima iz članka 45. te se ujedno ne stvaraju očekivanja da će takva javna financijska potpora biti osigurana;

sanacijska tijela, nadležna tijela i druga tijela međusobno surađuju kako bi se osiguralo usklađeno i učinkovito donošenje odluka i poduzimanje mjera;

jasno su utvrđeni uloge i odgovornosti relevantnih tijela u svakoj državi članici;

interesi država članica u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i u kojima poslovni nastan imaju njezini članovi sustava poravnanja, i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovi klijenti i neizravni klijenti, i onda kada su te klijente ili neizravne klijente države članice utvrdile kao OSV institucije, i bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane, a osobito učinak svake odluke, mjere ili nedjelovanja na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva tih država članica i Unije u cjelini;

sanacijska tijela i sanacijski kolegiji od država članica ne mogu zahtijevati pružanje izvanredne javne financijske potpore ili utjecati na proračunski suverenitet i fiskalne odgovornosti država članica;

interesi dotičnih članova sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovih klijenata i neizravnih klijenata, vjerovnika i drugih dionika središnje druge ugovorne strane u uključenim državama članicama, moraju biti uravnoteženi izbjegavanjem nepravednog oštećivanja ili nepravedne zaštite interesa određenih dionika te izbjegavanjem nepravedne raspodjele opterećenja u državama članicama i među njima;

svaka obveza na temelju ove Uredbe u pogledu savjetovanja s određenim tijelom prije donošenja bilo koje odluke ili poduzimanja bilo koje mjere podrazumijeva barem obvezu savjetovanja o onim elementima predložene odluke ili mjere koji imaju ili je vjerojatno da će imati učinak na članove sustava poravnanja, klijente, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja ili utjecaj na financijsku stabilnost države članice u kojoj članovi sustava poravnanja, klijenti, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja imaju poslovni nastan ili se u njoj nalaze;

sanacijsko tijelo i sanacijski kolegij središnje druge ugovorne strane temeljito razmatraju pitanje koje je određeno tijelo istaknulo u vezi s financijskom stabilnošću svoje države članice te, u slučaju da izražene razloge za zabrinutost ne uzmu u obzir, u pisanom obliku obrazlažu zašto su tako postupili;

poštuju se planovi sanacije iz članka 12., osim ako je, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, odstupanje od tih planova potrebno kako bi se učinkovitije ostvarili ciljevi sanacije;

osigurana je transparentnost u odnosu na relevantna tijela, kad god je to moguće, a u svakom slučaju ako je vjerojatno da će predložena odluka ili mjera utjecati na financijsku stabilnost ili fiskalna sredstva bilo koje relevantne države članice;

navedena tijela koordiniraju se i surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, među ostalim i u cilju smanjenja ukupnog troška sanacije; i

što više smanje negativni gospodarski i društveni učinci, uključujući negativne učinke na financijsku stabilnost, bilo koje odluke na sve države članice u kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge i u kojima njezini članovi sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne, njihovi klijenti i neizravni klijenti, i onda kada su te klijente ili neizravne klijente države članice utvrdile kao OSV institucije i bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta, uključujući interoperabilne središnje druge ugovorne strane imaju poslovni nastan.