Članak 41. Zahtjevi za iznosom nadoknade

Središnja druga ugovorna strana određuje, traži i prikuplja iznose nadoknade od svojih članova sustava poravnanja kako bi ograničila svoje kreditne izloženosti i, prema potrebi, od svih središnjih drugih ugovornih strana s kojima ima sklopljene ugovore o međudjelovanju. Ti iznosi nadoknade dovoljni su za pokriće mogućih izloženosti za koje središnja druga ugovorna strana smatra da će se povećati do likvidacije predmetnih pozicija. Dovoljni su i za pokriće gubitaka koji proizlaze iz najmanje 99 % kretanja izloženosti tijekom određenog razdoblja i osiguravaju potpunu kolateralizaciju izloženosti središnje druge ugovorne strane prema svim njezinim članovima sustava poravnanja i, prema potrebi, prema središnjim drugim ugovornim stranama s kojima ima sklopljene ugovore o međudjelovanju, najmanje jednom dnevno. Središnja druga ugovorna strana kontinuirano prati i revidira razinu svojih iznosa nadoknada u skladu s aktualnim uvjetima na tržištu, vodeći računa o mogućim procikličkim učincima takvih revizija.

Pri određivanju zahtjeva za iznos nadoknade središnja druga ugovorna strana donosi modele i parametre koji odražavaju rizična obilježja proizvoda koji se poravnava i razdoblje između naplata iznosa nadoknade, tržišnu likvidnost i mogućnosti promjena tijekom trajanja transakcije. Modele i parametre potvrđuje nadležno tijelo te oni podliježu mišljenju kolegija iz članka 18. u skladu s člankom 19. i mišljenju ESMA-e u skladu s člankom 24.a stavkom 7. prvim podstavkom točkom (bc), a koja se izdaju u skladu s postupkom iz članka 17.b.

Središnja druga ugovorna strana traži i prikuplja iznose nadoknade na dnevnoj osnovi, barem kad se premaše unaprijed definirani pragovi. Pritom središnja druga ugovorna strana razmatra, u mjeri u kojoj je to moguće, mogući učinak svojih naplata i plaćanja iznosa nadoknade na dnevnoj osnovi na likvidnosnu poziciju svojih sudionika i na otpornost središnje druge ugovorne strane. Središnja druga ugovorna strana ne izvršava, u mjeri u kojoj je to moguće, varijacijski iznos nadoknade na dnevnoj osnovi nakon što je naplatila sva dospjela plaćanja.

Središnja druga ugovorna strana poziva i prikuplja iznose nadoknade koji su primjereni za pokriće rizika koji proizlazi iz pozicija u računima koji se vode u skladu s člankom 39., vezano uz određene financijske instrumente. Središnja druga ugovorna strana može izračunati iznose nadoknade za portfelj financijskih instrumenata pod uvjetom da je metodologija kojom se koristi razborita i solidna.

Kako bi osigurala dosljednu primjenu ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s EBA-om i ESSB-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju odgovarajući postotak i vremenski okviri razdoblja likvidacije i izračun povijesne volatilnosti, kako je navedeno u stavku 1., koji se uzimaju u obzir za različite vrste financijskih instrumenata, vodeći računa o cilju ograničavanja procikličnosti i uvjete pod kojima je moguće provesti prakse vezano uz portfeljne iznose nadoknade, navedene u stavku 4.