Članak 16. Raspoloživa granica solventnosti

osnivački akti i statut moraju propisivati da plaćanja mogu biti izvršena s tih računa u korist članova društva za uzajamno osiguranje samo ako to neće prouzročiti snižavanje raspoložive granice solventnosti ispod potrebne razine ili nakon prestanka društva kada su podmireni svi ostali dugovi društva;

osnivački akti i statut moraju propisivati da se, s obzirom na bilo koja plaćanja iz točke i. zbog razloga koji nije pojedinačni prestanak članstva u društvu za uzajamno osiguranje, nadležna tijela moraju obavijestiti barem mjesec dana unaprijed i da ona mogu zabraniti plaćanja u tom razdoblju; i

relevantne odredbe osnivačkog akta i statuta mogu biti izmijenjene tek nakon što su nadležna tijela izjavila da nemaju primjedbi na izmjene, ne dovodeći u pitanje kriterije iz podtočaka i. i ii.;

oni ne smiju biti isplaćeni na inicijativu donositelja ili bez prethodne suglasnosti nadležnog tijela;

ugovorom o izdavanju mora se omogućiti instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da odgodi plaćanje kamate na zajam;

potraživanja zajmodavca od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje moraju u cijelosti po redoslijedu biti iza potraživanja svih nepodređenih vjerovnika;

u dokumentima kojima se uređuje izdavanje vrijednosnih papira mora biti predviđena mogućnost korištenja glavnice i neplaćenih kamata za pokriće gubitaka, istodobno omogućavajući instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da nastavi poslovati; i

u obzir se moraju uzeti samo iznosi uplaćeni u cijelosti.

u obzir se moraju uzeti samo sredstva uplaćena u cijelosti;

za zajmove s fiksnim dospijećem, izvorni rok dospijeća iznosi barem pet godina. Najkasnije godinu dana prije datuma otplate, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nadležnim tijelima na odobrenje dostavlja plan koji pokazuje kako će se raspoloživa granica solventnosti održavati ili dovesti do tražene razine u trenutku dospijeća, osim ako se opseg u kojem se zajam može smatrati komponentnom raspoložive granice solventnosti postupno smanji tijekom posljednjih pet godina prije datuma otplate. Nadležna tijela mogu dopustiti prijevremenu otplatu takvih zajmova pod uvjetom da zahtjev podnese institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izdavatelj i da njezina raspoloživa granica solventnosti ne padne ispod zahtijevane razine;

zajmovi bez fiksnog dospijeća otplaćuju se samo podložno otkaznom roku od pet godina, osim ako se zajmovi više ne smatraju komponentom raspoložive granice solventnosti ili ako se posebno ne traži prethodna suglasnost nadležnih tijela za prijevremenu otplatu. U potonjem slučaju institucija za strukovno mirovinsko osiguranje obavješćuje nadležna tijela najmanje šest mjeseci prije datuma predložene otplate, specificirajući raspoloživu granicu solventnosti i potrebnu granicu solventnosti kako prije tako i nakon te otplate. Nadležna tijela odobravaju prijevremenu otplatu samo ako to ne rezultira smanjenjem raspoložive granice solventnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ispod potrebne razine;

ugovor o zajmu ne sadržava klauzulu kojom se određuje da će u specifičnim okolnostima, osim likvidacije institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, dug postati otplativ prije ugovorenog datuma otplate; i

ugovor o zajmu može biti izmijenjen tek nakon što su nadležna tijela izjavila da nemaju primjedbi na izmjene.