Članak 11.
Izdavanje i iskupivost
1. Države članice osiguravaju da izdavatelji elektroničkog novca izdaju elektronički novac po nominalnoj vrijednosti primljenih sredstava.
2. Države članice osiguravaju da, na zahtjev imatelja elektroničkog novca, izdavatelji elektroničkog novca, u svakom trenutku i po nominalnoj vrijednosti, iskupljuju novčanu vrijednost elektroničkog novca koji drže.
3. Ugovor između izdavatelja elektroničkog novca i imatelja elektroničkog novca sadrži jasne i podrobne uvjete iskupa, uključujući naknade koje se na njega odnose, a imatelj elektroničkog novca treba biti upoznat s tim uvjetima prije no što se obaveže ugovorom ili ponudom.
4. Na iskup se može primijeniti naknada samo ako je navedena u ugovoru u skladu sa stavkom 3. i samo u nekom od sljedećih slučajeva:
(a) kada se iskup zahtijeva prije isteka ugovora;
(b) kada ugovor predviđa datum isteka ugovora i imatelj elektroničkog novca raskine ugovor prije tog datuma; ili
(c) kada se iskup zahtijeva nakon dulje od godine dana od isteka ugovora.
Svaka takva naknada treba biti razmjerna i primjerena stvarnim troškovima koji nastaju za izdavatelja elektroničkog novca.
5. U slučajevima kada se iskup zahtijeva prije isteka ugovora, imatelj elektroničkog novca može zahtijevati iskup elektroničkog novca u cijelosti ili djelomično.
6. U slučajevima kada imatelj elektroničkog novca zahtijeva isplatu na datum ili nakon godinu dana od datuma isteka ugovora:
(a) iskupljuje se ukupna novčana vrijednost elektroničkog novca koju posjeduje; ili
(b) u slučajevima u kojima institucija za elektronički novac obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u članku 6. stavku 1. točki (e) i nije unaprijed poznat razmjer sredstava koji će se koristiti kao elektronički novac, iskupljuju se sva sredstva koja imatelj elektroničkog novca zahtijeva.
7. Neovisno o stavcima 4., 5. i 6., pravo na iskup neke osobe, osim potrošača, koja prihvaća elektronički novac uvjetovano je ugovornim sporazumom između izdavatelja elektroničkog novca i te osobe.