Članak 70. Nadoknada troškova za davanja za nezaposlenost

Članak 70.

Ako nije postignut dogovor u skladu s člankom 65. stavkom 8. osnovne uredbe, ustanova mjesta boravišta zahtijeva nadoknadu troškova davanja za nezaposlenost u skladu s člankom 65. stavcima 6. i 7. osnovne uredbe od ustanove države članice čije se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na korisnika. Zahtjev se podnosi u roku od šest mjeseci od kraja kalendarskog polugodišta tijekom kojeg je izvršena posljednja isplata naknade za nezaposlenost u odnosu na koju se traži nadoknada troškova. U zahtjevu se navodi iznos davanja isplaćenih tijekom tromjesečnog ili petomjesečnog razdoblja iz članka 65. stavaka 6. i 7. osnovne uredbe, razdoblje za koje su davanja isplaćena te podaci potrebni za utvrđivanje identiteta nezaposlene osobe. Potraživanja se prijavljuju i plaćaju posredstvom tijela za vezu dotičnih država članica.

Ne postoji obveza razmatranja zahtjeva podnesenih nakon proteka roka iz prvog stavka.

Članak 66. stavak 1. i članak 67. stavci 5. do 7. provedbene uredbe primjenjuju se mutatis mutandis.

Po proteku roka od 18 mjeseci iz članka 67. stavka 5. provedbene uredbe, ustanova vjerovnik može zaračunati kamatu na dospjela i nenaplaćena potraživanja. Kamata se određuje u skladu s člankom 68. stavkom 2. provedbene uredbe.

Najviši iznos za nadoknadu troškova iz treće rečenice članka 65. stavka 6. osnovne uredbe u svakom je pojedinom slučaju iznos davanja na koje bi dotična osoba imala pravo u skladu sa zakonodavstvom države članice čije se zakonodavstvo na nju posljednje primjenjivalo ako je bila prijavljena kod službi za zapošljavanje u toj državi članici. Međutim, u odnosima između država članica navedenih u Prilogu 5. provedbenoj uredbi, nadležne ustanove jedne od država članica čije se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na dotičnu osobu određuju najviši iznos u svakom pojedinom slučaju na temelju prosječnog iznosa davanja za nezaposlenost predviđenog zakonodavstvom te države članice u prethodnoj kalendarskoj godini.