Članak 59. Bonitetni zahtjevi primjenjivi na kreditne institucije ili CSD-ove koji imaju odobrenje za pružanje pomoćnih usluga bankovnog tipa

imaju uspostavljen pouzdani okvir za upravljanje odgovarajućim kreditnim rizicima;

utvrđuju, često i redovito, izvore tog kreditnog rizika, mjere i prate odgovarajuće kreditne izloženosti te koriste odgovarajuće alate za upravljanje rizikom kako bi se ti rizici nadzirali;

u potpunosti pokrivaju odgovarajuće kreditne izloženosti prema pojedinim sudionicima koji se zadužuju koristeći kolateral i druga jednakovrijedna financijska sredstva;

ako se kolateral upotrebljava za upravljanje odgovarajućim kreditnim rizikom, prihvaćaju visoko utržive kolaterale s minimalnim kreditnim i tržišnim rizikom; mogu koristiti druge vrste kolaterala u posebnim situacijama ako se primijeni odgovarajući korektivni faktor (engl. haircut);

određuju i primjenjuju na odgovarajući način konzervativne korektivne faktore i granice za koncentraciju vrijednosti kolaterala uspostavljene za pokrivanje kreditne izloženosti iz točke (c), uzimajući u obzir ciljeve osiguravanja brzog unovčenja kolaterala bez značajnih nepovoljnih učinaka na cijene;

utvrđuju granicu za svoje odgovarajuće kreditne izloženosti;

analiziraju i planiraju način rješavanja bilo kakvih potencijalnih preostalih kreditnih izloženosti, usvajaju pravila i postupke provedbu takvih planova;

daju kredit samo onim sudionicima koji kod njih imaju gotovinske račune;

osiguravaju učinkovite postupke isplate dnevnih kredita i destimuliraju prekonoćni kredit primjenom sankcijskih stopa koje djeluju kao učinkovito sredstvo odvraćanja.

imaju uspostavljen pouzdani okvir i alate za mjerenje, praćenje i upravljanje svojim likvidnosnim rizicima, uključujući dnevne likvidnosne rizike, za svaku valutu sustava za namiru vrijednosnih papira za koje djeluju kao posrednik za namire;

mjere i prate kontinuirano i pravodobno, te barem jednom dnevno, svoje likvidnosne potrebe i razinu likvidne imovine koju drže; pri tome utvrđuju vrijednost svoje raspoložive likvidne imovine, uzimajući u obzir odgovarajuće korektivne faktore za tu imovinu;

drže dovoljno kvalificiranih likvidnih sredstava u svim relevantnim valutama za pravodobno pružanje usluga namire u širokom rasponu potencijalnih scenarija otpornosti na stres, uključujući likvidnosni rizik nastao zbog neispunjavanja obveze najmanje dvaju sudionika, uključujući njegova matična poduzeća i poduzeća kćeri, kojima su najviše izloženi;

smanjuju odgovarajuće likvidnosne rizike kvalificiranim likvidnim sredstvima u svakoj relevantnoj valuti, poput gotovine u središnjoj banci izdanja i u drugim bonitetnim financijskim institucijama, namjenskih kreditnih linija ili sličnih aranžmana te visoko utrživih kolaterala ili investicija koje su odmah dostupne i zamjenjive za gotovinu preko prethodno dogovorenih i vrlo pouzdanih aranžmana financiranja, čak i u ekstremnim, ali prihvatljivim tržišnim uvjetima te utvrđuju, mjere i prate svoj likvidnosni rizik koji proizlazi iz različitih financijskih institucija korištenih za upravljanje njihovim likvidnosnim rizicima;

ako se upotrebljavaju prethodno dogovoreni i vrlo pouzdani aranžmani financiranja, namjenske kreditne linije ili slični aranžmani, odabiru samo bonitetne financijske institucije kao pružatelje likvidnosti; uspostavljaju i primjenjuju odgovarajuća koncentracijska ograničenja za svaki od dotičnih pružatelja likvidnosti, uključujući svoja matična poduzeća i poduzeća kćeri;

određuju i testiraju dostatnost odgovarajućih sredstava redovitim i strogim testiranjima na stres;

analiziraju i planiraju načine rješavanja svih nepredviđenih i potencijalno neotkrivenih manjkova likvidnosti te donose pravila i postupke za primjenu takvih planova;

ako je to izvedivo i dostupno, ne dovodeći u pitanje pravila o prihvatljivosti središnje banke, imaju pristup računima središnje banke i drugim uslugama središnje banke kako bi poboljšali svoje upravljanje likvidnosnim rizicima, a kreditne institucije Unije deponiraju odgovarajuća gotovinska salda na namjenske račune središnjih banaka izdanja Unije;

imaju prethodno dogovorene i vrlo pouzdane aranžmane kako bi se osiguralo da mogu pravodobno u gotovinu pretvoriti kolateral koji im je dao klijent koji ne ispunjava svoje obveze, a ako se upotrebljavaju nenamjenski aranžmani, utvrđuju da su svi povezani potencijalni rizici utvrđeni i smanjeni;

redovito izvješćuju tijela iz članka 60. stavka 1., i obavještavaju javnost kako mjere i prate svoje likvidnosne rizike te kako upravljaju njima, uključujući dnevne likvidnosne rizike.