+CHAPTER 1 GENERAL PROVISIONS
---+Članak 1. Definicije
---+Članak 2. Područje primjene
---+Članak 3. Obvezno osiguranje vozila
---+Članak 4. Provjera osiguranja
------+Članak 4. 1.
------+Članak 4. 2.
---+Članak 5. Odstupanje od obveze u pogledu obveznog osiguranja vozila
------+Članak 5. 1.
------+Članak 5. 2.
------+Članak 5. 3.
------+Članak 5. 4.
------+Članak 5. 5.
------+Članak 5. 6.
------+Članak 5. 7.
---+Članak 6. Nacionalni uredi za osiguranje

CHAPTER 1 GENERAL PROVISIONS

CHAPTER 1 GENERAL PROVISIONS

1. Pregled

,
Naslov Regulativa
Članak 1. Definicije

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

▼M1

1. 

„vozilo” znači:

(a) 

svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

i. 

najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h; ili

ii. 

najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h;

(b) 

svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz točke (a), bilo ono spojeno ili ne.

Ne dovodeći u pitanje točke (a) i (b), invalidska kolica isključivo namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne smatraju se vozilima navedenima u ovoj Direktivi;

▼M1

1.a 

„upotreba vozila” znači svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku nezgode, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tomu je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu;

▼M1

2. 

„oštećena osoba” ili „osoba oštećena” znači svaka osoba koja ima pravo na naknadu štete u vezi sa štetom ili ozljedom prouzročenom vozilima;

▼B

3. 

„nacionalni ured za osiguranje” znači profesionalna organizacija koja je utemeljena u skladu s Preporukom br. 5 koju je 25. siječnja 1949. usvojio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, a koja okuplja društva za osiguranje koja u jednoj državi imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti;

4. 

„područje na kojem se vozilo uobičajeno nalazi” znači:

(a) 

područje države čije registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira na to je li ta registarska pločica trajna ili privremena; ili

(b) 

kada nije potrebna registracija za određenu vrstu vozila, ali vozilo nosi pločicu osiguranja ili neku razlikovnu oznaku sličnu registarskoj pločici, područje države u kojoj je izdana pločica osiguranja ili oznaka; ili

(c) 

kada za određene tipove vozila nije potrebna ni registarska pločica ni pločica osiguranja, niti razlikovna oznaka, područje države u kojoj imatelj vozila ima stalno boravište; ili

(d) 

kada vozilo nema registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara tom vozilu, a sudjelovalo je u nezgodi, područje države u kojoj se dogodila nezgoda, za potrebe likvidacije štete u skladu s prvom alinejom članka 2. točke (a) ili u skladu s člankom 10.;

5. 

„zelena karta” znači međunarodna potvrda o osiguranju izdana u ime nacionalnog ureda u skladu s Preporukom br. 5 koju je 25. siječnja 1949. donio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu;

6. 

„društvo za osiguranje” znači društvo koje je dobilo službeno odobrenje za rad u skladu s člankom 6. ili člankom 23. stavkom 2. Direktive 73/239/EEZ;

7. 

„poslovni nastan” znači sjedište društva, zastupništvo ili podružnica društva za osiguranje kako je utvrđeno u članku 2. točki (c) Druge direktive Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje osim životnog osiguranja i utvrđivanju odredbi za olakšavanje djelotvornog ostvarivanja slobode pružanja usluga ( 1 );

▼M1

8. 

„matična država članica” znači matična država članica kako je definirana u članku 13. stavku 8. točki (a) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ).

▼B

Članak 2. Područje primjene

Članak 2.

Područje primjene

Odredbe članaka 4., 6., 7. i 8. primjenjuju se na vozila koja se uobičajeno nalaze na području jedne od država članica:

(a) 

nakon što je zaključen sporazum između nacionalnih ureda za osiguranje prema kojem svaki nacionalni ured u skladu s odredbama nacionalnog prava o obveznom osiguranju jamči likvidaciju šteta u vezi s nesrećama koje se dogode na njezinu području i koje prouzroče vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice, bez obzira na to jesu li takva vozila osigurana ili ne;

(b) 

od datuma koji odredi Komisija, nakon što se u uskoj suradnji s državama članicama uvjerila da je takav sporazum zaključen;

(c) 

na razdoblje trajanja tog sporazuma.

Članak 3. Obvezno osiguranje vozila

Članak 3.

Obvezno osiguranje vozila

▼M1

Podložno članku 5., svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koje se uobičajeno nalazi na njezinu području pokrivena osiguranjem.

▼M1

Ova se Direktiva ne primjenjuje na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području u državi članici, ako država članica osigura da organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana sklopi alternativnu policu osiguranja ili jamstva kojom je pokrivena šteta za bilo koju treću stranu, uključujući gledatelje i druge prolaznike, ali koja ne obuhvaća nužno štetu nanesenu vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima.

▼B

Na temelju mjera iz prvog stavka određuje se opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti pokrića.

Svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da ugovor o osiguranju također pokriva:

(a) 

u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u drugim državama članicama, svaku štetu ili ozljedu prouzročenu na području tih država;

(b) 

svaku štetu ili ozljedu koju pretrpe državljani država članica na putu koji izravno povezuje dva područja na kojima je na snazi Ugovor ako ne postoji nacionalni ured za osiguranje odgovoran za područje koje se prelazi; u tom se slučaju šteta ili ozljeda pokrivaju u skladu s nacionalnim pravom o obveznom osiguranju koje je na snazi u državi članici na čijem se području vozilo uobičajeno nalazi.

Osiguranje iz prvog stavka obvezno pokriva i oštećenje stvari i tjelesne ozljede.

Članak 4. Provjera osiguranja
Članak 5. Odstupanje od obveze u pogledu obveznog osiguranja vozila
Članak 6. Nacionalni uredi za osiguranje

Članak 6.

Nacionalni uredi za osiguranje

Svaka država članica osigurava da u slučaju kada je nezgodu na njezinu području prouzročilo vozilo koje se uobičajeno nalazi na području druge države članice nacionalni ured za osiguranje, ne dovodeći u pitanje obvezu iz članka 2. točke (a), dobije informacije:

(a) 

o području na kojem se vozilo uobičajeno nalazi i eventualno o njegovoj registarskoj oznaci;

(b) 

ako je to moguće, o pojedinostima o osiguranju vozila koje su obično navedene na zelenoj karti, a koje su u posjedu imatelja vozila, ako te pojedinosti zahtijeva država članica na čijem se području vozilo uobičajeno nalazi.

Svaka država članica također osigurava da ured dostavlja informacije iz točaka (a) i (b) nacionalnom uredu za osiguranje države na čijem se području vozilo uobičajeno nalazi.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev
  • Builddate: 23.12.2023 00:00:00 -Doknr: CELEX:32009L0103
  • EULAW -

    EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

    DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.