POGLAVLJE VI. KONTROLE I KAZNE

Članak 18.

Vozne karte

1.  Prijevoznici koji pružaju usluge linijskog prijevoza, osim usluga posebnog linijskog prijevoza, izdaju ili pojedinačne ili skupne vozne karte u kojima je navedeno:

2.  Vozna karta iz stavka 1. pokazuje se na zahtjev ovlaštenom inspektoru.

Članak 19.

Inspekcijski nadzori na cesti i u poduzećima

1.  Tijekom vožnje u vozilu se treba nalaziti dozvola ili kontrolni dokument koji se pokazuje na zahtjev ovlaštenog inspektora.

2.  Prijevoznici koji pružaju usluge međunarodnog prijevoza putnika običnim i turističkim autobusima moraju dopustiti obavljanje svih pregleda kojima se osigurava pravilno obavljanje prijevoza, posebno u pogledu razdoblja vožnje i odmora. U smislu provedbe ove Uredbe, ovlašteni inspektori imaju pravo:

Članak 20.

Međusobna pomoć

Države članice međusobno si pomažu u osiguranju primjene ove Uredbe i praćenju njezine primjene. Informacije razmjenjuju preko nacionalnih kontaktnih točaka uspostavljenih na temelju članka 18. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

Članak 21.

Oduzimanje licencija Zajednice i dozvola

1.  Nadležna tijela države članice poslovnog nastana prijevoznika oduzimaju licenciju Zajednice ako:

2.  Tijelo koje izdaje dozvolu oduzima dozvolu kada imatelj više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je dozvola prema ovoj Uredbi bila izdana, posebno ako to zatraži država članica u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan. Navedeno tijelo mora odmah obavijestiti nadležna tijela dotične države članice.

Članak 22.

Sankcioniranje povreda od strane države članice poslovnog nastana

1.  U slučaju ozbiljne povrede zakonodavstva Zajednice o cestovnom prijevozu, počinjene ili utvrđene u bilo kojoj državi članici, posebno u pogledu pravila koja se primjenjuju na vozila, razdoblja vožnje i odmora za vozače i pružanje usporednih ili privremenih usluga prijevoza bez dozvole, kako je utvrđeno u petom podstavku članka 5. stavka 1., nadležna tijela države članice u kojoj prijevoznik koji je počinio povredu ima poslovni nastan, poduzimaju odgovarajuće mjere za rješavanje predmeta, koje, ako je to predviđeno nacionalnim zakonodavstvom, mogu uključivati opomenu. To može, između ostalog, dovesti do izricanja sljedećih upravnih kazni:

Te se kazne mogu odrediti nakon donošenja konačne odluke u predmetu, pri čemu je potrebno voditi računa o ozbiljnosti povrede koju je imatelj licencije Zajednice počinio, kao i o ukupnom broju ovjerenih vjerodostojnih preslika licencije kojima imatelj navedene licencije Zajednice raspolaže, a koje se tiču međunarodnog prometa.

2.  Nadležna tijela države članice poslovnog nastana izvijestit će, što je moguće prije, a najkasnije u roku od šest tjedana od dana kada su donijela konačnu odluku u tom predmetu, nadležna tijela države članice u kojoj su povrede bile počinjene, jesu li, i ako da, koje kazne predviđene stavkom 1. bile izrečene.

Ako takve kazne nisu izrečene, nadležna tijela države članice poslovnoga nastana navode razloge za to.

3.  Nadležna tijela dužna su osigurati da su kazne koje su prijevozniku bile nametnute u cjelini razmjerne povredi ili povredama zbog kojih su takve kazne i bile nametnute, vodeći pritom računa o svakoj kazni koja je bila nametnuta za istu povredu u državi članici u kojoj je povreda bila utvrđena.

4.  Ovaj članak ne dovodi u pitanje mogućnost nadležnih tijela države članice u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan da pokrenu postupak pred nacionalnim sudovima. U slučaju pokretanja takvih postupaka, dotično nadležno tijelo dužno je obavijestiti nadležna tijela država članica u kojima su povrede bile utvrđene.

5.  Države članice prijevoznicima osiguravaju pravo na žalbu protiv svake upravne kazne koja im je bila izrečena u skladu s ovim člankom.

Članak 23.

Sankcioniranje povreda od strane države članice domaćina

1.  Ako nadležna tijela države članice utvrde ozbiljnu povredu ove Uredbe ili zakonodavstva Zajednice o cestovnom prometu, koju je moguće pripisati stranom prijevozniku, država članica na području koje je povreda utvrđena dužna je što je moguće prije, a najkasnije u roku od šest tjedana od donošenja konačne odluke u predmetu, nadležnim tijelima države članice u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan proslijediti sljedeće informacije:

Nadležna tijela države članice domaćina mogu od nadležnih tijela države članice poslovnog nastana zatražiti nametanje upravnih kazni u skladu s člankom 22.

2.  Ne dovodeći u pitanje bilo kakav kazneni progon, nadležna tijela države članice domaćina ovlaštena su nametnuti kazne stranom prijevozniku koji je prilikom obavljanja kabotaže povrijedio ovu Uredbu ili nacionalne pravne propise ili pravne propise Zajednice o cestovnom prijevoza na njezinu području. Takve kazne se nameću na nediskriminirajućoj osnovi i mogu biti u obliku, između ostalog, opomene ili, u slučaju ozbiljne povrede, privremene zabrane obavljanja kabotaže na državnom području države članice koja je domaćin, a u kojoj je povreda bila počinjena.

3.  Države članice prijevoznicima osiguravaju pravo na žalbu protiv svake upravne kazne koja im je bila nametnuta u skladu s ovim člankom.

Članak 24.

Unos u nacionalne elektroničke registre

Države članice osiguravaju unos ozbiljnih povreda zakonodavstva Zajednice o cestovnom prijevozu, koje povrede ►C2  je moguće pripisati prijevoznicima s poslovnim nastanom na njihovu području ◄ i zbog kojih je neka od država članica izrekla kaznu, kao i svakog privremenog ili trajnog oduzimanja licencije Zajednice ili njezine ovjerene vjerodostojne preslike u nacionalni elektronički registar cestovnih prijevoznika. Unosi u registar koji se odnose na privremeno ili trajno oduzimanje licencije Zajednice pohranjeni su u bazi podataka barem dvije godine od dana isteka razdoblja oduzimanja, u slučaju privremenog oduzimanja, odnosno od dana oduzimanja, u slučaju trajnog oduzimanja.