Članak 10. Sadržaj interventnih planova

temelji se na kriznim razinama navedenima u članku 11. stavku 1.;

u njemu se definiraju uloga i odgovornosti poduzeća za prirodni plin, operatora prijenosnih sustava za električnu energiju kada je to relevantno i industrijskih kupaca plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, vodeći računa o različitoj mjeri u kojoj je svaki od njih pogođen u slučaju poremećaja u opskrbi plinom, te njihova interakcija s nadležnim tijelima i, prema potrebi, nacionalnim regulatornim tijelima na svakoj kriznoj razini navedenoj u članku 11. stavku 1.;

u njemu se definiraju uloga i odgovornosti nadležnih tijela i drugih tijela kojima su delegirane zadaće, kako je navedeno u članku 3. stavku 2., na svakoj kriznoj razini navedenoj u članku 11. stavku 1.;

njime se osigurava da poduzeća za prirodni plin i industrijski kupci plina, uključujući relevantne proizvođače električne energije, imaju dovoljno prilike za reakciju na krizne razine navedene u članku 11. stavku 1.;

u njemu se prema potrebi utvrđuju mjere i radnje koje se trebaju poduzeti u svrhu ublažavanja mogućeg učinka poremećaja u opskrbi plinom na centralizirano grijanje i opskrbu električnom energijom proizvedenom iz plina, među ostalim sagledavajući zajedno rad energetskih sustava u sektoru električne energije i plina kada je to relevantno;

u njemu se utvrđuju detaljni postupci i mjere koje treba slijediti za krizne razine navedene u članku 11. stavku 1., uključujući odgovarajuće planove protoka informacija;

u njemu se imenuje krizni upravitelj i definira njegova uloga;

u njemu se utvrđuje doprinos tržišnih mjera rješavanju situacije na razini uzbunjivanja i ublažavanju situacije na razini izvanrednog stanja;

u njemu se utvrđuje doprinos netržišnih mjera koje su planirane ili će se provesti na razini izvanrednog stanja i ocjenjuje u kojoj je mjeri upotreba takvih netržišnih mjera nužna za rješavanje krize. Procjenjuju se učinci netržišnih mjera i definiraju postupci za njihovu provedbu. Netržišne mjere upotrebljavaju se samo kada se opskrba više ne može osigurati isključivo tržišnim mehanizmima, a posebno opskrba zaštićenih kupaca, ili za primjenu članka 13.;

u njemu se opisuju mehanizmi koji se upotrebljavaju za suradnju s drugim državama članicama u slučaju kriznih razina navedenih u članku 11. stavku 1. te aranžmani razmjene informacija među nadležnim tijelima;

u njemu se detaljno utvrđuju obveze izvješćivanja koje poduzeća za prirodni plin, a prema potrebi i poduzeća za električnu energiju, moraju ispunjavati na razini uzbunjivanja i razini izvanrednog stanja;

u njemu se opisuju tehnički ili pravni aranžmani na snazi kojima se sprečava da kupci koji su povezani na plinsku distribucijsku ili transportnu mrežu, ali nisu zaštićeni kupci, neopravdano troše plin;

u njemu se opisuju tehnički, pravni i financijski aranžmani na snazi za primjenu obveza solidarnosti iz članka 13.;

sadržava procjenu količina plina koju bi kupci zaštićeni mehanizmom solidarnosti mogli potrošiti, kojom se najmanje obuhvaćaju slučajevi opisani u članku 6. stavku 1.

u njemu se utvrđuje popis unaprijed definiranih postupaka za osiguravanje raspoloživosti plina u slučaju izvanrednog stanja, uključujući trgovačke sporazume između stranaka koje sudjeluju u tim postupcima i mehanizme naknade za poduzeća za prirodni plin prema potrebi, vodeći računa o povjerljivosti osjetljivih podataka. Ti postupci mogu uključivati prekogranične sporazume između država članica i/ili poduzeća za prirodni plin.