Članak 61. Ovlasti i odgovornosti nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela u vezi s pristupom i međupovezivanjem

Provodeći ciljeve navedene u članku 3., nacionalna regulatorna tijela ili, u slučaju stavka 2. prvog podstavka točaka (b) i (c) ovog članka, nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela potiču i, ako je to primjereno, osiguravaju u skladu s odredbama ove Direktive odgovarajući pristup i međupovezivanje te interoperabilnost usluga, a svoju odgovornost primjenjuju na način da promiču učinkovitost, održivo tržišno natjecanje, postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta, učinkovito ulaganje i inovacije te omogućujući krajnjim korisnicima najveću korist.

▼B

Ona pružaju smjernice i stavljaju javnosti na raspolaganje postupke koji se primjenjuju na dobivanje pristupa i međupovezivanje kako bi osigurale da mali i srednji poduzetnici i operatori s ograničenim geografskim dosegom mogu imati koristi od obveza koje su propisane.

Posebno, ne dovodeći u pitanje mjere koje se mogu poduzeti u vezi s poduzetnicima određenim kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom u skladu s člankom 68., nacionalna regulatorna tijela ili, u slučaju točaka (b) i (c) ovoga podstavka, nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela moraju moći propisati:

▼B

Obveze iz prvog podstavka točke (c) smiju se propisati samo:

Provedbene mjere iz drugog podstavka točke ii. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 118. stavka 4.

Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., nacionalna regulatorna tijela mogu osobito propisati obveze, na razuman zahtjev, omogućivanja pristupa žičanim instalacijama i kabelima te povezanoj opremi unutar zgrada ili do prve sabirne ili razdjelne točke, kako utvrdi nacionalno regulatorno tijelo, kada je ta točka smještena izvan zgrade. Ako je to opravdano zbog toga što bi replikacija takvih mrežnih elemenata bila ekonomski neučinkovita ili fizički nepraktična, takve obveze mogu se propisati pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili vlasnicima takvih žičanih instalacija i kabela te povezane opreme, ako vlasnici nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža. Uvjeti pristupa koji su propisani mogu uključivati posebna pravila o pristupu takvim mrežnim elementima te povezanoj opremi i povezanim uslugama, o transparentnosti i nediskriminaciji te o raspodjeli troškova pristupa, koja se prema potrebi prilagođavaju kako bi se u obzir uzeli čimbenici rizika.

Ako nacionalno regulatorno tijelo zaključi, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, obveze koje proizlaze iz bilo koje relevantne analize tržišta, da se obvezama propisanima u skladu s prethodnim podstavkom dostatno ne rješavaju visoke i trajne gospodarske ili fizičke prepreke replikaciji kojima se ističu postojeće ili nove okolnosti na tržištu te time znatno ograničavaju konkurentni ishodi za krajnje korisnike, ono može, pod poštenim i razumnim uvjetima poslovanja, proširiti propisivanje takvih obveza pristupa nakon prve sabirne ili razdjelne točke do točke koju je utvrdilo kao najbližu krajnjim korisnicima, na kojoj se može smjestiti dovoljan broj veza krajnjih korisnika kako bi bila komercijalno održiva za učinkovite tražitelje pristupa. Nacionalno regulatorno tijelo u najvećoj mjeri uzima u obzir relevantne smjernice BEREC-a pri određivanju opsega proširenja nakon prve sabirne ili razdjelne točke. Ako je to opravdano tehničkim ili gospodarskim razlozima, nacionalna regulatorna tijela mogu propisati aktivne ili virtualne obveze pristupa.

Nacionalna regulatorna tijela pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ne smiju propisivati obveze u skladu s drugim podstavkom, ako utvrde da:

Odstupanjem od trećeg podstavka točke (a), nacionalna regulatorna tijela mogu propisati obveze za pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža koji ispunjavaju kriterije iz te točke ako se dotična mreža financira javnim sredstvima.

Do 21. prosinca 2020. BEREC objavljuje smjernice kojima potiče dosljednu primjenu ovog stavka, određujući relevantne kriterije za određivanje:

Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast poduzetnicima koji pružaju ili su ovlašteni pružati elektroničke komunikacijske mreže propisati obveze povezane sa zajedničkim korištenjem pasivnom infrastrukturom ili obveze sklapanja sporazuma o lokaliziranom roaming pristupu, u oba slučaja ako je to izravno potrebno za lokalno pružanje usluga koje se oslanja na korištenje radiofrekvencijskim spektrom, u skladu s pravom Unije i pod uvjetom da nijedan poduzetnik nema na raspolaganju održiva i slična alternativna sredstva pristupa za krajnje korisnike pod poštenim i razumnim uvjetima poslovanja. Nadležna tijela mogu propisati te obveze samo ako je ta mogućnost jasno predviđena pri dodjeli prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i ako je to opravdano na temelju toga da je, u području koje podliježe tim obvezama, tržišno uvjetovano postavljanje infrastrukture za pružanje mreža ili usluga koje se oslanjaju na korištenje radiofrekvencijskim spektrom podložno nepremostivim gospodarskim ili fizičkim preprekama te je stoga pristup krajnjih korisnika mrežama ili uslugama ozbiljno narušen ili uopće ne postoji. U tim okolnostima u kojima pristup i zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom sami po sebi nisu dovoljni za rješavanje te situacije nacionalna regulatorna tijela mogu propisati obveze u pogledu zajedničkog korištenja aktivnom infrastrukturom.

Nadležna tijela uzimaju u obzir:

U slučaju rješavanja sporova nadležna tijela mogu među ostalim korisniku obveze zajedničkog korištenja ili pristupa propisati obvezu zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom s domaćinom infrastrukture u relevantnom području.

Obveze i uvjeti propisani u skladu s ovim člankom stavcima od 1. do 4. moraju biti objektivni, transparentni, proporcionalni i nediskriminirajući, te se moraju provoditi u skladu s postupcima iz članaka 23., 32. i 33. Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela koja su propisala takve obveze i uvjete ocjenjuju njihove rezultate u roku od pet godina od donošenja prethodne mjere donesene u vezi s istim poduzetnicima te procjenjuje bi li bilo primjereno ukinuti ih ili izmijeniti s obzirom na uvjete koji se mijenjaju. Ta tijela obavješćuju o ishodu ocjenjivanja u skladu s postupcima iz članaka 23., 32. i 33.

Za potrebe stavaka 1. i 2. ovog članka, države članice osiguravaju da nacionalno regulatorno tijelo ima ovlasti da na vlastitu inicijativu intervenira kada je to opravdano, kako bi se osigurali ciljevi politike iz članka 3. u skladu s ovom Direktivom i postupcima iz članaka 23. i 32.

Do 21. lipnja 2020., kako bi se doprinijelo tome da nacionalna regulatorna tijela dosljedno definiraju lokaciju završnih točaka mreže, nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom BEREC donosi smjernice o zajedničkim pristupima utvrđivanju završne točke mreže u različitim mrežnim topologijama. Nacionalna regulatorna tijela u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir te smjernice prilikom definiranja lokacije završnih točaka mreže.