Članak 61. 4.

Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast poduzetnicima koji pružaju ili su ovlašteni pružati elektroničke komunikacijske mreže propisati obveze povezane sa zajedničkim korištenjem pasivnom infrastrukturom ili obveze sklapanja sporazuma o lokaliziranom roaming pristupu, u oba slučaja ako je to izravno potrebno za lokalno pružanje usluga koje se oslanja na korištenje radiofrekvencijskim spektrom, u skladu s pravom Unije i pod uvjetom da nijedan poduzetnik nema na raspolaganju održiva i slična alternativna sredstva pristupa za krajnje korisnike pod poštenim i razumnim uvjetima poslovanja. Nadležna tijela mogu propisati te obveze samo ako je ta mogućnost jasno predviđena pri dodjeli prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i ako je to opravdano na temelju toga da je, u području koje podliježe tim obvezama, tržišno uvjetovano postavljanje infrastrukture za pružanje mreža ili usluga koje se oslanjaju na korištenje radiofrekvencijskim spektrom podložno nepremostivim gospodarskim ili fizičkim preprekama te je stoga pristup krajnjih korisnika mrežama ili uslugama ozbiljno narušen ili uopće ne postoji. U tim okolnostima u kojima pristup i zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom sami po sebi nisu dovoljni za rješavanje te situacije nacionalna regulatorna tijela mogu propisati obveze u pogledu zajedničkog korištenja aktivnom infrastrukturom.

Nadležna tijela uzimaju u obzir:

U slučaju rješavanja sporova nadležna tijela mogu među ostalim korisniku obveze zajedničkog korištenja ili pristupa propisati obvezu zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom s domaćinom infrastrukture u relevantnom području.