PRILOG VII. IZRAČUN MOGUĆEG NETO TROŠKA OBVEZA PRUŽANJA UNIVERZALNE USLUGE I USPOSTAVA MEHANIZMA NADOKNADE ILI PODJELE TROŠKOVA U SKLADU S ČLANCIMA 89. I 90.

PRILOG VII.

IZRAČUN MOGUĆEG NETO TROŠKA OBVEZA PRUŽANJA UNIVERZALNE USLUGE I USPOSTAVA MEHANIZMA NADOKNADE ILI PODJELE TROŠKOVA U SKLADU S ČLANCIMA 89. I 90.

Dio A

Izračun neto troškova

Obveze pružanja univerzalne usluge odnose se na one obveze koje je država članica odredila poduzetniku te se tiču pružanja univerzalne usluge iz članaka od 84. do 87.

Nacionalna regulatorna tijela trebaju razmotriti sve načine kojima se osiguravaju odgovarajući poticaji za poduzetnika (neovisno o tome jesu li određena ili ne) kako bi na troškovno učinkovit način pružali obveze univerzalne usluge. Neto trošak obveza pružanja univerzalne usluge izračunava se kao razlika između neto troška svakog poduzetnika dok obavlja obveze pružanja univerzalne usluge te neto troška kada ne obavlja obveze pružanja univerzalne usluge. Dužnu pozornost treba posvetiti pravilnoj procjeni troškova koje bi svaki poduzetnik htio izbjeći kada ne bi postojale obveze pružanja univerzalne usluge. Pri izračunu neto troška procjenjuju se koristi za pružatelja univerzalne usluge, uključujući nematerijalnu korist.

Izračun treba temeljiti na troškovima koji se mogu pripisati:

Neto trošak posebnih aspekata obveza pružanja univerzalne usluge potrebno je izračunati zasebno kako bi se na taj način izbjeglo dvostruko uzimanje u obzir bilo kakve izravne ili neizravne koristi i troškova. Ukupni neto trošak obveza pružanja univerzalne usluge potrebno je za svakog poduzetnika izračunati kao zbroj neto troškova koji proistječu iz posebnih sastavnica obveza pružanja univerzalne usluge, pri čemu se uzimaju u obzir sve nematerijalne koristi. Nacionalno regulatorno tijelo odgovorno je za provjeru neto troška.

Dio B

nadoknada neto troškova iz obveza pružanja univerzalne usluge

Povrat odnosno financiranje svih neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge mogu zahtijevati da poduzetnici koji imaju obvezu pružanja univerzalne usluge prime nadoknadu za usluge koje pružaju pod nekomercijalnim uvjetima. Budući da takva nadoknada uključuje financijske prijenose, države članice trebaju osigurati da se oni provode na objektivan, transparentan, nediskriminirajući i proporcionalan način. To znači da ti prijenosi rezultiraju minimalnim narušavanjem tržišnog natjecanja i korisničke potražnje.

U skladu s člankom 90. stavkom 3. mehanizam podjele troškova zasnovan na fondu mora se koristiti transparentnim i neutralnim sredstvima za prikupljanje doprinosa kojima se izbjegava rizik od dvostrukog nametanja doprinosa odnosno na teret inputa i outputa poduzetnika.

Neovisno tijelo koje upravlja fondom treba biti odgovorno za prikupljanje doprinosa od poduzetnika koji se u državi članici smatraju poduzetnicima koji podliježu plaćanju doprinosa neto trošku obveza pružanja univerzalne usluge i nadgleda prijenos dospjelih sredstava ili administrativnih plaćanja poduzetnicima koji imaju pravo na primitak plaćanja iz fonda.