9. Države članice osiguravaju da pravosudna ili upravna tijela mogu ukinuti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe u sljedećim slučajevima:
|
(a)
|
zastoj više ne ispunjava cilj podupiranja pregovora o planu restrukturiranja, primjerice ako postane očito da dio vjerovnika koji bi prema nacionalnom pravu mogli spriječiti donošenje plana restrukturiranja ne podupire nastavak pregovora;
|
|
(b)
|
na zahtjev dužnika ili upravitelja u području restrukturiranja;
|
|
(c)
|
ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ako je jednom ili više vjerovnika ili jednoj ili više kategorija vjerovnika nepravedno nanesena šteta ili bi bila nepravedno nanesena šteta zastojem pojedinačnih radnji ovrhe; ili
|
|
(d)
|
ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ako zastoj može dovesti do nesolventnosti vjerovnika.
|
Države članice mogu ograničiti ovlast iz prvog podstavka u pogledu ukidanja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe na situacije u kojima vjerovnici nisu imali mogućnost da ih se sasluša prije nego što je zastoj stupio na snagu ili prije nego što je pravosudno ili upravno tijelo odobrilo produljenje tog razdoblja.
Države članice mogu predvidjeti minimalno razdoblje koje ne premašuje razdoblje iz stavka 6. tijekom kojeg se zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ne može ukinuti.