Članak 6. Zastoj pojedinačnih radnji ovrhe

1.   Države članice osiguravaju da dužnici mogu iskoristiti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe kako bi podržali pregovore o planu restrukturiranja u okviru za preventivno restrukturiranje.

Države članice mogu predvidjeti da pravosudna ili upravna tijela mogu odbiti odobriti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ako takav zastoj nije potreban ili ako se njime ne bi ispunio cilj iz prvog podstavka.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5., države članice osiguravaju da se zastojem pojedinačnih radnji ovrhe mogu obuhvatiti sve vrste tražbina, uključujući osigurane tražbine i povlaštene tražbine.

3.   Države članice mogu predvidjeti da zastoj pojedinačnih radnji ovrhe može biti opći, tako da su njime obuhvaćeni svi vjerovnici, ili može biti ograničen, tako da su njime obuhvaćeni jedan ili više pojedinačnih vjerovnika ili kategorija vjerovnika.

Ako je zastoj ograničen, zastoj se primjenjuje samo na vjerovnike koji su u skladu s nacionalnim pravom obaviješteni o pregovorima o planu restrukturiranja kako je navedeno u stavku 1. ili zastoju.

4.   Države članice mogu isključiti određene tražbine ili kategorije tražbina iz područja primjene zastoja pojedinačnih radnji ovrhe u precizno određenim okolnostima, ako je takvo isključenje opravdano i ako:

5.   Stavak 2. ne primjenjuje se na tražbine radnika.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu na tražbine radnika primijeniti stavak 2. ako, i u mjeri u kojoj, države članice osiguravaju da je plaćanje tih tražbina zajamčeno okvirima za preventivno restrukturiranje na sličnoj razini zaštite.

6.   Početno trajanje zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ograničeno je na razdoblje od najviše četiri mjeseca.

7.   Neovisno o stavku 6., države članice mogu omogućiti pravosudnim ili upravnim tijelima produljenje trajanja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ili odobriti novi zastoj pojedinačnih radnji ovrhe na zahtjev dužnika, vjerovnika ili, ako je primjenjivo, upravitelja u području restrukturiranja. Takvo produljenje ili novi zastoj pojedinačnih radnji ovrhe odobrava se samo ako precizno određene okolnosti pokazuju da su takvo produljenje ili novi zastoj opravdani, na primjer:

8.   Ukupno trajanje zastoja pojedinačnih radnji ovrhe, uključujući produljenja i nove zastoje, ne premašuje dvanaest mjeseci.

Ako države članice odluče provesti ovu Direktivu putem jednog ili više postupaka ili mjera kojima se ne ispunjavaju uvjeti za obavješćivanje u skladu s Prilogom A Uredbi (EU) 2015/848, ukupno trajanje zastoja u skladu s takvim postupcima ograničeno je na najviše četiri mjeseca ako je središte glavnih interesa dužnika premješteno iz druge države članice u razdoblju od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka preventivnog restrukturiranja.

9.   Države članice osiguravaju da pravosudna ili upravna tijela mogu ukinuti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe u sljedećim slučajevima:

Države članice mogu ograničiti ovlast iz prvog podstavka u pogledu ukidanja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe na situacije u kojima vjerovnici nisu imali mogućnost da ih se sasluša prije nego što je zastoj stupio na snagu ili prije nego što je pravosudno ili upravno tijelo odobrilo produljenje tog razdoblja.

Države članice mogu predvidjeti minimalno razdoblje koje ne premašuje razdoblje iz stavka 6. tijekom kojeg se zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ne može ukinuti.