PRILOG VI. Neovisni sustavi kontrole energetskih certifikata

PRILOG VI.

Neovisni sustavi kontrole energetskih certifikata

Države članice jasno definiraju što se smatra valjanim energetskim certifikatom.

Definicijom valjanog energetskog certifikata osigurava se:

Države članice mogu uključiti dodatne elemente u definiciju valjanog energetskog certifikata, kao što je najveće odstupanje za specifične vrijednosti posebnih ulaznih podataka.

Države članice moraju jasno definirati ciljeve kvalitete i razinu statističke pouzdanosti koje bi trebalo postići okvirom energetskih certifikata. Neovisni sustav kontrole mora osiguravati najmanje 90 % valjanih izdanih energetskih certifikata sa statističkom pouzdanošću od 95 % za evaluirano razdoblje, koje ne smije biti dulje od jedne godine.

Razina kvalitete i razina pouzdanosti neovisnog sustava kontrole energetskih certifikata mjere se nasumičnim uzorkovanjem, pri čemu se uzimaju u obzir svi elementi navedeni u definiciji valjanog energetskog certifikata. Države članice zahtijevaju provjeru koju provodi treća strana radi evaluacije najmanje 25 % nasumičnog uzorka ako su neovisni sustavi kontrole delegirani nevladinim tijelima.

Valjanost ulaznih podataka provjerava se na temelju informacija koje dostavlja neovisni stručnjak. Takve informacije mogu uključivati certifikate proizvoda, specifikacije ili planove zgrade koji uključuju pojedinosti o svojstvima različitih elemenata uključenih u energetski certifikat.

Valjanost ulaznih podataka provjerava se posjetima na lokaciji, koji se, kada je to primjereno, mogu provesti virtualnim sredstvima, u najmanje 10 % energetskih certifikata koji su dio nasumičnog uzorkovanja upotrijebljenog za procjenu sveukupne kvalitete programa.

Uz minimalno nasumično uzorkovanje za određivanje sveukupne razine kvalitete, države članice mogu se koristiti različitim strategijama za posebno otkrivanje i usmjeravanje na lošu kvalitetu energetskih certifikata radi poboljšanja ukupne kvalitete programa. Takva ciljana analiza ne može se upotrijebiti kao osnova za mjerenje sveukupne kvalitete programa.

Države članice uvode preventivne i reaktivne mjere kako bi osigurale kvalitetu sveukupnog okvira energetskih certifikata. Te mjere mogu uključivati dodatno osposobljavanje neovisnih stručnjaka, ciljano uzorkovanje, obvezu ponovnog podnošenja energetskih certifikata, razmjerne novčane kazne te privremene ili trajne zabrane za stručnjake.

Kad se informacije dodaju u bazu podataka, nacionalnim tijelima mora biti omogućeno utvrđivanje autora unosa radi praćenja i provjere.

Neovisnim sustavom kontrole provjerava se dostupnost energetskih certifikata potencijalnim kupcima i najmoprimcima kako bi se osiguralo da je pri donošenju odluke o kupnji ili najmu zgrade moguće uzeti u obzir energetska svojstva zgrade.

Neovisni sustav kontrole provjerava vidljivost pokazatelja energetskih svojstava i razreda u oglašivačkim medijima.

U neovisnom sustavu kontrole uzimaju se u obzir različite tipologije zgrada, posebno one tipologije zgrada koje prevladavaju na tržištu nekretnina, kao što su jednostambene, višestambene, uredske ili maloprodajne.

Države članice u nacionalnoj bazi podataka o energetskim svojstvima zgrada redovito objavljuju najmanje sljedeće informacije o sustavu kvalitete: