UREDBA (EU) 2025/2365 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. studenoga 2025. o sprečavanju gubitaka plastičnih peleta radi smanjenja onečišćenja mikroplastikom

(1)

Mikroplastika je sveprisutna, postojana i prekogranična. Štetna je za okoliš i potencijalno je štetna za zdravlje ljudi. Šteta koju mikroplastika uzrokuje za okoliš i potencijalno za zdravlje ljudi može se dodatno povećati ako su prisutni štetni kemijski aditivi i druge zabrinjavajuće tvari dodane tijekom proizvodnje i prenamjene. Mikroplastika se lako prenosi zrakom, kopnenim površinskim vodama i oceanskim strujama, a njezina pokretljivost otežavajući je čimbenik. Nalazi se u tlu, uključujući poljoprivredna zemljišta, jezerima, rijekama, estuarijima, na plažama, u lagunama, morima, oceanima i udaljenim, nekoć netaknutim regijama. Njezina prisutnost u tlu utječe na svojstva tla i izaziva promjene u tlu koje negativno utječu na rast nekih biljaka. Učinci mikroplastike na morski okoliš opsežno su dokumentirani. Kad mikroplastika dospije u morski okoliš, gotovo je nemoguće skupiti je, a poznato je da je jedu razni organizmi i životinje i da je štetna za bioraznolikost i ekosustave. Postojanje plastičnih peleta u vodenom okolišu zabilježeno je tijekom više desetljeća, a morske divlje životinje, osobito morske ptice i morske kornjače, mogu pretrpjeti tjelesne ozljede ili uginuti ako ih progutaju. Mikroplastika pogoršava i klimatske promjene kao dodatni izvor emisija stakleničkih plinova i pritiska na ekosustave. Potencijal mikroplastike da djeluje kao prijenosnik adsorbiranih otrovnih tvari ili patogenih mikroorganizama sastavni je dio problema. Ljudi su izloženi mikroplastici udisanjem zraka i konzumacijom hrane. Zbog sve veće svijesti o prisutnosti mikroplastike u prehrambenom lancu može doći do narušavanja povjerenja potrošača, što može imati gospodarske posljedice. Mogući su negativni gospodarski učinci na aktivnosti kao što su gospodarski ribolov i poljoprivreda te rekreacija i turizam na područjima pogođenima ispuštanjem.

(2)

U svojem mišljenju od 30. travnja 2019. naslovljenom „Okolišni i zdravstveni rizici onečišćenja mikroplastikom” Skupina glavnih znanstvenih savjetnika Komisije navela je da postoje mnogi razlozi za zabrinutost i da je potrebno poduzeti mjere predostrožnosti.

(3)

Plastični peleti svi su materijali za oblikovanje koji sadržavaju polimere, primarnog ili sekundarnog podrijetla, ili oboje, bez obzira na to jesu li dobiveni iz biomase ili su biorazgradivi tijekom vremena. Plastični peleti prvenstveno su namijenjeni za uporabu u postupcima proizvodnje plastičnih proizvoda oblikovanjem, što obuhvaća oblikovanje stricto sensu, ekstrudiranje, pjenjenje, oblikovanje filma, kompresiju ili ubrizgavanje. Osim toga, plastični peleti mogu se upotrebljavati u postupcima proizvodnje neplastičnih proizvoda ako su takvi peleti kemijski inkapsulirani u matrici, kao što je u laganom betonu, ili fizički sadržani u proizvodu, kao što je asfalt. Plastični peleti mogu sadržavati kemijske aditive i pojaviti se u više oblika, kao što su plastične kuglice, granule, ljuskice, smole, cilindri, zrnca, prah, mikroprah, mikrokuglice i aglomerati. Njihov promjer obično iznosi od 2 do 5 milimetara, no malen broj plastičnih peleta je manji ili veći od toga.

(4)

Prašina plastičnih peleta industrijski je ostatak od rukovanja plastičnim peletima, njihova mljevenja ili prerade, koji se ne upotrebljava u postupcima proizvodnje plastičnih proizvoda i stoga nije obuhvaćen područjem primjene definicije plastičnih peleta iz ove Uredbe. Stvaranje takve prašine teško je izbjeći, ali se može svesti na najmanju moguću mjeru. Takvu bi prašinu trebalo ekstrahirati filtrima ili uređajima za sakupljanje radi zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

(5)

Gubici plastičnih peleta treći su najveći izvor mikroplastike koja se nenamjerno ispušta u okoliš u Uniji, a javljaju se zbog neodgovarajućih praksi rukovanja u svim dijelovima lanca opskrbe plastičnim peletima, što uključuje proizvodnju koja obuhvaća recikliranje, izradu matične smjese, miješanje, prenamjenu, preradu, distribuciju, prijevoz, među ostalim morem, te druge logističke aktivnosti, skladištenje, pakiranje i čišćenje kontejnera i spremnika za plastične pelete. Stoga je pristup na razini lanca opskrbe ključan za osiguravanje da su svi gospodarski subjekti koji rukuju plastičnim peletima predani cilju sprečavanja gubitaka. Od 2015. europska industrija proizvodnje plastike postupno prihvaća međunarodni program Operation Clean Sweep® (OCS) kao dobrovoljnu obvezu. U okviru tog programa svako poduzeće koje proizvodi pelete ili rukuje njima prepoznaje važnost postizanja nulte stope gubitaka plastičnih peleta i obvezuje se na usvajanje najboljih praksi. Iako potpisnici OCS-a općenito dobro razumiju takve prakse, one se ne provode u potpunosti. Stopa prihvaćanja programa OCS u industriji plastike i dalje je niska.

(6)

U većini svijeta postoji zabrinutost zbog učinaka onečišćenja mikroplastikom na okoliš i na zdravlje ljudi. Neke države članice donijele su ili predložile posebne mjere. Međutim, raznolikost nacionalnih ograničenja mogla bi ugroziti funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(7)

Kako bi pokušala riješiti problem onečišćenja plastikom, Komisija je u svojoj komunikaciji od 16. siječnja 2018. naslovljenoj „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” prepoznala rizike mikroplastike i pozvala na provedbu inovativnih rješenja usmjerenih na različite izvore mikroplastike. Komisija je ponovila tu predanost u svojoj komunikaciji od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu, komunikaciji od 11. ožujka 2020. o novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo i komunikaciji od 12. svibnja 2021. o akcijskom planu za postizanje nulte stope onečišćenja. Jedan od ciljeva za 2030. utvrđenih u akcijskom planu za postizanje nulte stope onečišćenja jest smanjenje količine mikroplastike koja se ispušta u okoliš za 30 %.

(8)

Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4) nastoji se riješiti problem onečišćenja mikroplastikom ograničenjem stavljanja na tržište mikroplastike koja se namjerno dodaje proizvodima jer znatno onečišćenje mikroplastikom proizlazi iz upotrebe samostalnih mikročestica sintetičkih polimera ili onih namjerno dodanih proizvodima, a takvo je onečišćenje neprihvatljiv rizik za okoliš.

(9)

Ugovorne stranke Konvencije o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika („Konvencija OSPAR”) donijele su u lipnju 2021. Preporuku OSPAR 2021/06 o smanjenju gubitka plastičnih peleta u morskom okolišu („Preporuka OSPAR-a”) u cilju smanjenja morskog smeća promicanjem pravodobnog razvoja i provedbe djelotvornih i dosljednih normi za sprečavanje gubitka peleta i programa certificiranja za cijeli lanac opskrbe plastikom. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) trenutačno razmatra mjere za smanjenje rizika povezanog s pomorskim prijevozom plastičnih peleta, a prethodno je objavila neobvezujuću okružnicu MEPC.1/Circ.909 o preporukama za prijevoz plastičnih peleta morem u teretnim kontejnerima („MEPC.1/Circ.909”). U tom kontekstu Unija i njezine države članice trebaju pomno pratiti svaki budući razvoj događaja u IMO-u i preuzeti vodeću ulogu u osiguravanju visoke razine zaštite okoliša u tom području, primjerice postavljanjem visokih standarda zaštite.

(10)

U podnesku Unije Programu Ujedinjenih naroda (UN) za zaštitu okoliša prije druge sjednice Međuvladina pregovaračkog odbora za međunarodni pravno obvezujući instrument o onečišćenju plastikom (INC-2) Unija i njezine države članice naglasile su da bi budući instrument trebao uključivati mjere za smanjenje nenamjernog ispuštanja mikroplastike.

(11)

Iako postoje pravni akti Unije koji se odnose na sprečavanje nastanka otpada, onečišćenja, morskog smeća i onečišćenja kemikalijama, nema posebnih pravila Unije za sprečavanje gubitaka plastičnih peleta kao izvora onečišćenja mikroplastikom u cijelom lancu opskrbe. Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđena su osnovna načela gospodarenja otpadom te su uvedene opće obveze prema kojima su države članice dužne poduzeti mjere za sprečavanje stvaranja otpada. Te opće obveze trebalo bi dopuniti utvrđivanjem posebnih aspekata i zahtjeva za oprezno rukovanje plastičnim peletima kako bi se spriječilo da postanu otpad.

(12)

Proizvodnja polimernih materijala u industrijskim razmjerima obuhvaćena je područjem primjene Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), ali druge djelatnosti kao što su prerada, prijevoz ili skladištenja plastičnih peleta, koje obično obavljaju mala i srednja poduzeća, nisu obuhvaćene tom direktivom. Nadalje, Referentni dokument o najboljim raspoloživim tehnikama za proizvodnju polimera iz kolovoza 2007., donesen na temelju Direktive Vijeća 96/61/EZ (7), ne bavi se posebno gubitkom plastičnih peleta.

(13)

Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) bavi se praćenjem i procjenom učinaka mikrootpada, uključujući mikroplastiku, u obalnom i morskom okolišu. Izrađena je ažurirana verzija prvih smjernica o praćenju morskog smeća radi usklađivanja metodologija, među ostalim i onih u vezi s praćenjem prisutnosti i rasprostranjenosti plastičnih peleta uz obalu. Međutim, Direktiva 2008/56/EZ ne sadržava posebne zahtjeve za sprečavanje ili smanjenje gubitaka plastičnih peleta na izvoru.

(14)

Uredba Komisije (EU) 2023/2055 (9), kojom je izmijenjen Prilog XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006, bavi se gubicima mikročestica sintetičkih polimera, tj. plastičnih peleta, za upotrebu u industrijskim postrojenjima kao ispuštanjima koja se mogu izbjeći te je njome uvedena obveza izvješćivanja o procijenjenoj količini mikroplastike koja se svake godine ispušta u okoliš. Premda nedostaje metodologija za procjenu gubitaka, tim bi se zahtjevom trebalo omogućiti povećanje količine informacija o gubicima plastičnih peleta i poboljšanje kvalitete informacija prikupljenih za procjenu rizika koji proizlaze iz te mikroplastike u budućnosti.

(15)

Kako bi se omogućilo sigurno i odgovorno rukovanje plastičnim peletima u svim dijelovima lanca opskrbe plastičnim peletima radi sprečavanja gubitaka u okolišu i postizanja nulte stope gubitaka plastičnih peleta, potrebno je utvrditi zahtjeve u pogledu rukovanja plastičnim peletima u cijelom lancu opskrbe, odnosno u proizvodnji, uključujući proizvode dobivene recikliranjem, izradi matične smjese, miješanju, prenamjeni, preradi, distribuciji, prijevozu, skladištenju, pakiranju i čišćenju spremnika i kontejnera na stanicama za čišćenje. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sve subjekte koji rukuju plastičnim peletima duž cijelog lanca opskrbe, bez obzira na njihovu krajnju uporabu.

(16)

Zahtjevima u pogledu rukovanja trebale bi se uzeti u obzir dobre prakse rukovanja koje se preporučuju na međunarodnoj razini i postojeće zahtjeve u pogledu rukovanja plastičnim peletima koje je utvrdila industrija u Uniji. U tom pogledu važno je da Unija i njezine države članice nastave s nastojanjima da preporuka iz okružnice MEPC.1/Circ.909 postane obvezna na međunarodnoj razini. Nadalje, Unija može promicati raspravu na međunarodnoj razini o obvezi prijevoznika da obavijeste nadležna tijela pri prijevozu plastičnih peleta u zemlji koja nije zemlja u kojoj imaju poslovni nastan.

(17)

S obzirom na štetnost plastičnih peleta izgubljenih u okolišu i uzimajući u obzir opću obvezu gospodarskih subjekata i prijevoznika da izbjegavaju gubitke plastičnih peleta kako je utvrđeno u ovoj Uredbi, primjereno je utvrditi posebne zahtjeve u pogledu informacija u obliku piktograma i oznake upozorenja. Kako bi se smanjilo opterećenje gospodarskih subjekata i prijevoznika, te bi zahtjeve trebalo moći provesti uzimajući u obzir već postojeće obveze na temelju Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006. U unosu 78. stavcima 7. i 10. tog priloga utvrđeni su zahtjevi u pogledu informacija za dobavljače mikročestica sintetičkih polimera. Za potrebe ove Uredbe dobavljačima mikročestica sintetičkih polimera trebalo bi podrazumijevati sve proizvođače, uvoznike, daljnje korisnike ili distributere koji stavljaju na tržište plastične pelete koje su mikročestice sintetičkih polimera. Oni bi trebali navesti relevantne informacije na oznaci, pakiranju, uputama za upotrebu ili na sigurnosno-tehničkom listu. Relevantne bi informacije trebali moći dostaviti pri dostavljanju informacija kako je utvrđeno u unosu 78. stavku 10. Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006. Međutim, budući da različiti mogući načini pružanja relevantnih informacija mogu imati različitu učinkovitost u pogledu doprinosa postizanju opće obveze izbjegavanja gubitaka, primjereno je da Komisija procijeni njihovu relativnu učinkovitost u kontekstu preispitivanja ove Uredbe.

(18)

Kada se plastični peleti ispuštaju i raspršuju u morski okoliš, mogu naštetiti živim resursima i morskom životu te utjecati na druge zakonite upotrebe mora, kao što su ribarstvo i akvakultura. Budući da plastični peleti pticama izgledaju kao riblja jaja, predstavljaju oko 70 % plastike koju konzumiraju morske ptice, unatoč činjenici da samo 0,05 % komada plastike iz površinskih voda čine peleti. Takvi mali komadi plastike pronađeni su u želucima 63 od otprilike 250 vrsta morskih ptica u svijetu. Nadalje, procjenjuje se da su plastični peleti po masi drugi najveći izravni izvor onečišćenja mora mikroplastikom. Procjenjuje se i da svake godine u ocean dospiju milijarde pojedinačnih plastičnih peleta. To je posljedica malih i velikih gubitaka i istjecanja peleta na kopnu i u moru u svim dijelovima lanca opskrbe, posebno kada su plastični peleti u provozu. Osim toga, more može izbaciti plastične pelete na plaže i obale, što negativno utječe na turizam i aktivnosti na obali. Nekoliko incidenata u kojima su sudjelovala pomorska plovila dovelo je do ispuštanja nekoliko tona plastičnih peleta u morski okoliš, što je imalo katastrofalne posljedice za okoliš i lokalne zajednice. Na primjer, nezgoda na brodu Toconao koja se dogodila kod sjeverne obale Španjolske 2023. uzrokovala je gubitak šest teretnih kontejnera, od kojih je jedan sadržavao tisuću vreća s 25 kg plastičnih peleta. Zbog toga su milijuni plastičnih peleta završili na galicijskoj obali.

(19)

Kako bi se to pitanje riješilo iz perspektive pomorskog prometa, Odbor za zaštitu morskog okoliša IMO-a odobrio je 2024. okružnicu MEPC.1/Circ.909. Međutim, s obzirom na to da te preporuke nisu pravno obvezujuće, Unija bi ovom Uredbom, u skladu sa svojom obvezom iz Ugovorâ da očuva, zaštiti i poboljša kvalitetu okoliša te promiče mjere na međunarodnoj razini za rješavanje globalnih problema povezanih s okolišem, trebala uvesti obvezujuća pravila kako bi se diljem svijeta uvela viša razina zaštite okoliša u tom području. Krcatelji bi trebali osigurati da se plastični peleti pakiraju u kvalitetnu ambalažu, da se informacije o prijevozu pravodobno dostavljaju brodaru, agentu i zapovjedniku pomorskog plovila te da je propisno ispunjen poseban zahtjev za slaganje tereta. Brodari, agenti i zapovjednici pomorskih plovila trebali bi, na temelju informacija o prijevozu koje prime od krcatelja, osigurati da su teretni kontejneri koji sadržavaju plastične pelete pravilno složeni i učvršćeni kako bi se opasnosti za morski okoliš svele na najmanju moguću mjeru, a da se pritom ne ugrožava sigurnost pomorskog plovila i osoba na brodu. Konkretno, teretni kontejneri koji sadržavaju plastične pelete trebali bi biti smješteni ispod palube kada god je to razumno izvedivo ili prema sredini broda u zaštićenim područjima izloženih paluba. Tim se zahtjevima dopunjuju cjelokupni pravni okviri IMO-a i Unije o sigurnosti pomorskog prometa i sprečavanju onečišćenja s brodova, posebno Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), kojom je uspostavljen sustav za sprečavanje nesreća na moru i onečišćenja mora uzimajući u obzir međunarodna pravna pravila.

(20)

Gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi zahtjeve u pogledu rukovanja plastičnim peletima provoditi na temelju redoslijeda prioritetnih mjera za sprečavanje ispuštanja plastičnih peleta u okoliš kao glavni prioritet. Stoga bi prvi korak trebalo biti sprečavanje istjecanja plastičnih peleta iz primarnog spremnika pri rutinskom rukovanju, čime se rizik od istjecanja smanjuje na najnižu moguću razinu, uključujući izbjegavanjem bilo kakvog nepotrebnog rukovanja, primjerice smanjenjem broja točaka prijenosa, i upotrebom kvalitetne ambalaže, nakon čega slijedi ograničavanje širenja isteklih plastičnih peleta kako bi se osiguralo da se ne izgube u okolišu te uklanjanje nakon istjecanja ili gubitka kao posljednji korak. Intervencije za ograničavanje širenja i uklanjanje trebale bi se provoditi tako da se šteta u okolišu, posebno u osjetljivim staništima, svede na najmanju moguću mjeru.

(21)

Iako je cilj ove Uredbe da obvezom sprečavanja gubitaka plastičnih peleta budu obuhvaćeni svi gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja, obveze za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća trebalo bi prilagoditi kako bi se ublažilo njihovo opterećenje. S druge strane, države članice ne bi trebalo sprečavati u uvođenju ili zadržavanju strožih zaštitnih mjera. Takve mjere, uključujući one usmjerene na gospodarske subjekte koji rukuju s više od pet tona plastičnih peleta, trebaju biti u skladu s Ugovorima.

(22)

Kako bi se osigurala sljedivost plastičnih peleta kojima se rukuje i koji se prevoze u svakoj državi članici te kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da učinkovito provode provjere usklađenosti, potrebno je registrirati postrojenja u kojima se rukuje plastičnim peletima i prijevoznike koji ih prevoze.

(23)

Kako bi se spriječili gubici plastičnih peleta, gospodarski subjekti trebali bi utvrditi, provoditi i redovito ažurirati plan upravljanja rizicima, uključujući procjenu rizika, u kojem se utvrđuje mogućnost istjecanja i gubitaka te posebno dokumentiraju postojeća posebna oprema i postupci za prevenciju, ograničavanje širenja i uklanjanje gubitaka plastičnih peleta. U planu upravljanja rizicima trebali bi se uzeti u obzir i troškovi i koristi dodatne opreme i postupaka za uklanjanje utvrđenih rizika, uzimajući u obzir prirodu i veličinu postrojenja i opseg njegovih aktivnosti. Ako su plastičnim peletima dodani aditivi, gospodarski subjekti trebali bi razmotriti opasna svojstva dotičnih plastičnih peleta, a ako je vjerojatno da će se takvim aditivima povećati šteta za zdravlje ljudi ili okoliš u slučaju gubitaka plastičnih peleta, gospodarski subjekti trebali bi razmotriti uključivanje tih informacija u plan upravljanja rizikom.

(24)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućila provjera usklađenosti sa zahtjevima iz plana upravljanja rizicima, gospodarski subjekti trebali bi nadležnom tijelu dostaviti plan upravljanja rizicima koji su utvrdili, kao i vlastitu izjavu o sukladnosti ili potvrdu, ovisno o slučaju.

(25)

Gospodarski subjekti trebali bi moći putem pristupa utemeljenog na procjeni rizika odrediti opremu koju će ugraditi ili postupke koje će provoditi. Međutim, nadležna tijela trebala bi pri provjeri usklađenosti moći zahtijevati od gospodarskih subjekata da izmijene plan upravljanja rizicima, među ostalim i da u određenom roku poduzmu mjere navedene u ovoj Uredbi kako bi se zajamčila odgovarajuća provedba zahtjeva iz ove Uredbe.

(26)

Za ocjenu primjerenosti plana upravljanja rizicima koji se izrađuje za svako postrojenje gospodarski subjekti trebali bi voditi evidenciju o procijenjenim količinama plastičnih peleta izgubljenih svake godine i evidenciju o ukupnim količinama kojima se rukuje. Kako bi se smanjilo opterećenje za gospodarske subjekte, nadležna tijela i certifikatori trebali bi moći upotrebljavati informacije o procjenama ispuštenih količina u okviru zahtjeva za izvješćivanje na temelju Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006.

(27)

S obzirom na prirodu njihovih djelatnosti, od prijevoznika se ne bi trebalo zahtijevati da utvrde i provedu plan upravljanja rizicima. Od njih bi se umjesto toga trebalo zahtijevati da poduzmu konkretne mjere za prevenciju, sprečavanje širenja i uklanjanje istjecanja i gubitaka. Te bi mjere trebale podlijegati provjeri koju provode nadležna tijela, prvenstveno za vrijeme prijevoza. Neke od tih mjera trebalo bi provesti tijekom postupaka utovara i istovara, koji su žarišne točke za istjecanja i gubitke. Za te postupke obično su odgovorni i gospodarski subjekti i prijevoznici, dok su prijevoznici jedina odgovorna strana za prijevoz.

(28)

Prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi imenovati ovlaštenog predstavnika koji bi trebao djelovati u ime prijevoznika iz trećih zemalja i kojem bi se trebalo moći obratiti bilo koje nadležno tijelo. Ovlašteni predstavnik trebao bi biti izričito imenovan pisanim ovlaštenjem prijevoznika iz treće zemlje u pogledu posebnih obveza na temelju ove Uredbe. Imenovanje takvog predstavnika ne utječe na odgovornost ili obveze prijevoznika iz treće zemlje na temelju ove Uredbe. Ovlašteni predstavnik trebao bi, kad je riječ o njegovu ovlaštenju, podlijegati postupku izvršenja u slučaju neusklađenosti prijevoznika iz treće zemlje.

(29)

Za uspješnu provedbu mjera potrebnih za sprečavanje, ograničavanje širenja i uklanjanje gubitaka plastičnih peleta potrebna je potpuna suradnja i predanost zaposlenika gospodarskih subjekata, prijevoznika iz EU-a i prijevoznika iz trećih zemalja. Od gospodarskih subjekata, prijevoznika iz EU-a i prijevoznika iz trećih zemalja trebalo bi zahtijevati da svoje zaposlenike osposobe u skladu s njihovim konkretnim ulogama i odgovornostima kako bi se zajamčilo da su upoznati s opremom i da je znaju ugraditi, koristiti i održavati te da mogu provoditi postupke potrebne za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima iz ove Uredbe, što uključuje praćenje i izvješćivanje o gubicima peleta. Ako je primjereno, gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi donijeti korektivne mjere, uključujući, prema potrebi, mjere za poboljšanje opreme i postojećih postupaka. Od njih bi se također trebalo zahtijevati da prate i vode evidenciju o godišnjim procijenjenim količinama gubitaka kako bi se popunile ustrajne praznine u znanju.

(30)

Srednja i velika poduzeća obično imaju složeniju strukturu zbog svoje veličine. Ako upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama jednakima ili većima od praga od 1 500 tona godišnje, od njih bi se trebalo zahtijevati da za svako postrojenje provedu dodatne mjere kao što su provedba godišnje interne procjene i uvođenje programa osposobljavanja kojim se uzimaju u obzir konkretne potrebe osposobljavanja te modaliteti programa osposobljavanja. Interna procjena mogla bi obuhvaćati teme kao što su procijenjene količine i uzroci gubitaka, oprema za sprečavanje, ograničavanje širenja i uklanjanje ili postupci provedeni kako bi se izbjegli budući gubici te njihova učinkovitost, rasprave s osobljem, inspekcije opreme i uspostavljenih postupaka te pregled sve relevantne dokumentacije.

(31)

Mikropoduzeća i mala, srednja i velika poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama manjima od praga od 1 500 tona godišnje trebala bi podlijegati obvezi davanja vlastite izjave o sukladnosti. Usto, trebalo bi im dati dovoljno vremena za dokazivanje usklađenosti.

(32)

Poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama jednakima ili većima od praga od 1 500 tona godišnje mogu biti odgovorna za veće rizike od gubitaka plastičnih peleta. Srednja i velika poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama jednakima ili većima od praga od 1 500 tona godišnje trebala bi dokazati usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi dobivanjem i obnavljanjem potvrde koju izdaju certifikatori. U skladu s pristupom lanca opskrbe, uz istodobno ograničavanje administrativnog opterećenja, mala poduzeća koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama jednakima ili većima od praga od 1 500 tona godišnje trebala bi dokazati usklađenost ishođenjem potvrde koju izdaju certifikatori s rokom valjanosti od pet godina. Postupak certificiranja namijenjen je i tome da se malim poduzećima koja upravljaju postrojenjima u kojima se rukuje plastičnim peletima u količinama jednakima ili većima od praga od 1 500 tona godišnje pomogne u utvrđivanju mjera potrebnih za usklađivanje sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Nakon isteka razdoblja valjanosti certifikata takva mala poduzeća trebala bi dokazati usklađenost obavješćivanjem nadležnog tijela o ažuriranju svojeg plana upravljanja rizicima, kao i o vlastitoj izjavi o sukladnosti svakih pet godina od posljednje obavijesti, osim ako takva mala poduzeća pravodobno odluče nastaviti dokazivati usklađenost obnavljanjem potvrde koju su izdali certifikatori.

(33)

Certifikatori, posebno usluge savjetovanja, ne bi smjeli sudjelovati ni u kakvoj aktivnosti koja bi mogla dovesti u pitanje njihovu neovisnost u prosudbi ili integritet u vezi s aktivnostima certificiranja za koje su akreditirani. Certifikatori mogu biti akreditirana tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili okolišni procjenitelji ovlašteni za verifikaciju i validaciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (11).Potvrda bi trebala biti u skladu s jedinstvenim formatom kako bi se zajamčila homogenost informacija.

(34)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućila učinkovitija provjera usklađenosti prema ovoj Uredbi, certifikatori bi trebali obavijestiti nadležna tijela o ishodu svojih procjena. Potvrdom se ne bi smjela prejudicirati ocjena usklađenosti koju će dati nadležna tijela.

(35)

Kako bi se osigurala transparentnost, nadležna tijela trebala bi objaviti određene informacije. To uključuje obavijest o aktivnim postrojenjima, sudjelovanje u prijevozu plastičnih peleta u Uniji, uključujući znatne promjene u odnosu na ono što je prethodno prijavljeno, imenovanje ovlaštenog predstavnika, planove upravljanja rizicima, vlastite izjave o sukladnosti, potvrde i dozvole, koji bi trebali biti dostupni putem lako dostupne, besplatne i neograničene internetske stranice. Međutim, kako bi se osigurale sigurnost i povjerljivost, nadležna tijela trebala bi moći uskratiti posebne pojedinosti ako bi njihova objava ugrozila sigurnost dotičnih postrojenja, lokalnog stanovništva ili drugih javnih interesa. Komisija bi trebala objaviti i popise nacionalnih internetskih stranica i ovlaštenih predstavnika prijevoznika iz trećih zemalja kako bi se osigurao širok pristup tim informacijama uz istodobnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija.

(36)

Kako bi bili registrirani u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS), gospodarski subjekti moraju poštovati propise o okolišu, uključujući ovu Uredbu. Stoga bi se gospodarski subjekti koji su registrirani u sustavu EMAS trebali smatrati usklađenima sa zahtjevima iz ove Uredbe, pod uvjetom da je okolišni procjenitelj potvrdio da su zahtjevi iz ove Uredbe uključeni u sustav upravljanja okolišem gospodarskog subjekta i provedeni. Takvi bi gospodarski subjekti stoga trebali biti izuzeti od obveze certificiranja i obavješćivanja nadležnih tijela pri obnavljanju vlastitih izjava i planova upravljanja rizicima. Uz izuzeće predviđeno za sustav EMAS i u svrhu smanjenja opterećenja za druge sustave visoke otpornosti, gospodarske subjekte koji pripremaju i provode druge sustave upravljanja okolišem za svako postrojenje trebalo bi se moći izuzeti od usklađenosti s ovom Uredbom nakon što ispune određene kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

(37)

Nadležna tijela trebala bi provjeriti jesu li gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja usklađeni s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi, i to s pomoću nalaza dostavljenih u okviru postupka certificiranja ili vlastitih izjava, ako je primjereno. Takva provjera trebala bi se, prema potrebi, temeljiti na inspekcijama zaštite okoliša ili drugim mjerama provjere te bi trebala slijediti pristup temeljen na procjeni rizika. Inspekcije bi, kad je to moguće, trebale biti usklađene s inspekcijama propisanima drugim pravnim aktima Unije. Nadležna tijela trebala bi Komisiji dostaviti informacije o provedbi ove Uredbe.

(38)

Države članice trebale bi moći osigurati usklađenost s ovom Uredbom s pomoću dozvola koje se temelje na sustavu redovitih inspekcija postrojenja kako bi se ispitao cijeli raspon relevantnih učinaka na okoliš, uključujući istjecanja i gubitke. Za postrojenja smještena u državi članici koja odluči da će se usklađenost provoditi i provjeravati putem takvog sustava dozvola i redovitih inspekcija, gospodarski subjekti trebali bi biti izuzeti od obveze ishođenja potvrde ili podnošenja vlastite izjave o sukladnosti za ona postrojenja za koja imaju dozvolu kojom se nameću uvjeti potrebni za usklađenost s ovom Uredbom. Za postrojenja na koja se primjenjuje takvo izuzeće gospodarski subjekti trebali bi obavijestiti relevantno nadležno tijelo o planu upravljanja rizicima i njegovim redovitim ažuriranjima. Ako se usklađenost osigurava na temelju dozvola, države članice trebale bi poduzeti potrebne korake za reviziju uvjeta postojećih dozvola i izdavati nove dozvole kako bi se pravodobno osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

(39)

Direktivom 2008/98/EZ predviđa se da države članice trebaju od subjekata koji se bave recikliranjem zahtijevati ishođenje dozvole čiji bi uvjeti trebali osigurati da se proizvodnja plastičnih peleta provodi bez ugrožavanja zdravlja ljudi ili štete za okoliš, posebno izbjegavajući rizike za vodu, zrak, tlo, biljke ili životinje.

(40)

Kako bi se učinci gubitaka sveli na najmanju moguću mjeru, gospodarski subjekti, prijevoznici iz EU-a i prijevoznici iz trećih zemalja trebali bi poduzeti korektivne mjere potrebne za ponovno postizanje usklađenosti s ovom Uredbom. Potrebne korektivne mjere trebale bi biti razmjerne utvrđenom kršenju i njegovim očekivanim štetnim učincima na okoliš. Ako nadležna tijela utvrde kršenje ove Uredbe, trebala bi o tome obavijestiti gospodarski subjekt, prijevoznika iz EU-a ili prijevoznika iz treće zemlje i tražiti od njih da poduzmu korektivne mjere za ponovno postizanje usklađenosti.

(41)

Nadležna tijela trebala bi imati minimalne inspekcijske i provedbene ovlasti za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom, bržu i učinkovitiju međusobnu suradnju i odvraćanje, prema potrebi, gospodarskih subjekata, prijevoznika iz EU-a, prijevoznika iz trećih zemalja, ovlaštenih predstavnika, krcatelja, brodara, agenata i zapovjednika pomorskih plovila koja prevoze pelete od kršenja ove Uredbe. Te bi ovlasti trebale biti dostatne za suočavanje s izazovima u provedbi i za sprečavanje mogućih pokušaja neusklađenih gospodarskih subjekata da iskoriste nedostatke u sustavu provedbe premještanjem u države članice čija su nadležna tijela manje osposobljena za suzbijanje nezakonitih praksi. Nadležna bi tijela u svrhu inspekcije trebala moći kao dokaze uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja.

(42)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća pokrivaju znatan udio u lancu opskrbe plastičnim peletima. Pri ispunjavanju relevantnih obveza utvrđenih u ovoj Uredbi mogli bi se suočiti s posebnim izazovima u provedbi i razmjerno višim troškovima. Komisija bi gospodarske subjekte i prijevoznike trebala informirati o potrebi za sprečavanjem gubitaka plastičnih peleta. Osim toga, Komisija bi uz savjetovanje sa svim relevantnim dionicima trebala izraditi materijale za osposobljavanje, koji mogu biti u različitim oblicima, uključujući vodiče i tečajeve, kako bi se gospodarskim subjektima i prijevoznicima pomoglo u ispunjavanju obveza, posebno u pogledu zahtjeva za procjenu rizika. U tom bi pogledu trebalo razmotriti Preporuku OSPAR-a 2021/06. Države članice trebale bi omogućiti pristup informacijama i potpori, posebno za mikropoduzeća i mala poduzeća, za postizanje usklađenosti s obvezama i zahtjevima za procjenu rizika. Pomoć koju pružaju države članice mogla bi uključivati tehničku potporu i specijalizirano osposobljavanje za sve osoblje koje rukuje plastičnim peletima. To bi moglo uključivati i financijsku potporu, među ostalim za potrebe certificiranja za mala poduzeća, kao i pristup financiranju. Države članice trebale bi poduzeti mjere u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama.

(43)

Kako bi se postigla zajednička osnova za procjenu gubitaka plastičnih peleta, potrebna je standardizirana metodologija utvrđena na temelju usklađene norme donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Uredbom (EU) br. 1025/2012 predviđa se postupak podnošenja prigovora na usklađene norme ako te norme ne udovoljavaju u potpunosti zahtjevima iz ove Uredbe.

(44)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva ove Uredbe i djelotvorno provođenje njezinih zahtjeva, države članice trebale bi odrediti vlastita nadležna tijela odgovorna za primjenu i provedbu ove Uredbe. Ako na njihovu državnom području postoji više određenih nadležnih tijela, države članice trebale bi osigurati blisku suradnju svih određenih nadležnih tijela kako bi ona djelotvorno obavljala svoje dužnosti.

(45)

Kako bi se zajamčila usklađenost, i nadležna bi tijela trebala poduzeti potrebne korake, uključujući inspekcije i saslušanja na temelju relevantnih informacija, kao što su potkrijepljene pritužbe koje podnesu treće strane. Treće strane koje podnesu pritužbu trebale bi moći dokazati dovoljan interes ili kršenje prava.

(46)

Države članice trebale bi osigurati da sve mjere koje poduzimaju njihova nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom podliježu djelotvornim pravnim lijekovima u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije sudovi država članica odgovorni su za sudsku zaštitu prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za učinkovitu pravnu zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. U tom bi se pogledu države članice trebale pobrinuti da javnost, uključujući fizičke i pravne osobe obuhvaćene ovom Uredbom, ima pristup pravosuđu u skladu s obvezama s kojima su se države članice složile kao stranke Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. (13) („Aarhuška konvencija”).

(47)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Uredbe i trebale bi osigurati njihovu provedbu. Države članice mogu utvrditi pravila za upravne i kaznene sankcije. U svakom slučaju, izricanje kaznenih i upravnih sankcija ne bi trebalo dovesti do kršenja prava da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo (načelo ne bis in idem), kako ga tumači Sud Europske unije. U slučaju najtežih kršenja koja je počinila pravna osoba, kao što su kršenja koja se smatraju vrlo teškima zbog njihove prirode, opsega i ponavljanja, ili ona koja predstavljaju znatan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, države članice trebale bi osigurati da njihov nacionalni sustav sankcija uključuje upravne novčane sankcije čiji bi najviši iznos trebao biti najmanje 3 % godišnjeg prometa te pravne osobe u Uniji u financijskoj godini koja prethodi godini u kojoj je izrečena upravna novčana sankcija. Kad je riječ o takvim kršenjima, ne dovodeći u pitanje obveze država članica na temelju Direktive 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), države članice trebale bi imati ovlasti povrh toga ili umjesto toga izreći kaznene sankcije, pod uvjetom da su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(48)

Prema potrebi, države članice trebale bi podupirati financiranje projekata usmjerenih na: čišćenje područja onečišćenih plastičnim peletima primjenom okolišno održivih praksi; prikupljanje, obradu i pružanje informacija o nezgodama i nesrećama koje uzrokuju gubitke i povezanim odgovorima; unaprjeđenje znanja o učincima gubitaka plastičnih peleta na zdravlje ljudi i okoliš te promicanje programa za podizanje svijesti, posebno za najpogođenija područja kao što su industrijske zone i luke.

(49)

Ako je kršenjem ove Uredbe nanesena šteta zdravlju ljudi, države članice trebale bi osigurati da oštećeni pojedinci mogu zatražiti i dobiti naknadu za tu štetu od relevantnih fizičkih ili pravnih osoba. Takva pravila o naknadi doprinose ostvarivanju ciljeva očuvanja, zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša i zaštite zdravlja ljudi kako je utvrđeno u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Na njima se temelje i pravo na život, integritet osobe i zdravstvenu zaštitu iz članaka 2., 3. i 35. Povelje te pravo na djelotvoran pravni lijek kako je utvrđeno u članku 47. Povelje. Nadalje, Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) ne daje privatnim stranama pravo na naknadu štete uzrokovane štetom u okolišu ili neposrednom prijetnjom takve štete.

(50)

Stoga je primjereno da se ovom Uredbom obuhvati pravo na naknadu štete koju su pretrpjeli pojedinci i osigura da pojedinci mogu braniti svoja prava u slučaju štete za zdravlje uzrokovane kršenjima ove Uredbe, čime bi se osigurala i učinkovitija provedba ove Uredbe. Postupke koji se odnose na zahtjeve za naknadu štete trebalo bi oblikovati i primjenjivati tako da ne onemogućuju niti pretjerano otežavaju ostvarivanje prava na naknadu štete.

(51)

Učinak ove Uredbe na postupovnu autonomiju država članica trebao bi biti ograničen na ono što je potrebno za osiguravanje cilja zaštite zdravlja ljudi u sigurnom okolišu koji se njome nastoji ostvariti i ne bi trebao utjecati na druga nacionalna postupovna pravila kojima se utvrđuje pravo na traženje naknade za kršenja ove Uredbe. Međutim, takva nacionalna pravila ne bi smjela ugroziti djelotvorno funkcioniranje mehanizma za traženje naknade u skladu s ovom Uredbom.

(52)

Kako bi se osiguralo da pojedinci mogu braniti svoja prava u slučaju štete za zdravlje uzrokovane kršenjem ove Uredbe, čime bi se osigurala njezina učinkovitija provedba, nevladine organizacije koje promiču zaštitu zdravlja ljudi ili okoliša, uključujući one koje promiču zaštitu potrošača i ispunjavaju sve zahtjeve iz nacionalnog prava, kao pripadnici zainteresirane javnosti, trebale bi biti ovlaštene za sudjelovanje u postupcima, kako to odrede države članice, u ime žrtve ili kao potpora žrtvi, ne dovodeći u pitanje nacionalna postupovna pravila o zastupanju i obrani pred sudovima. Države članice obično uživaju postupovnu autonomiju kako bi osigurale djelotvoran pravni lijek protiv kršenja prava Unije, podložno poštovanju načela istovjetnosti i djelotvornosti. Međutim, iskustvo pokazuje da, iako postoje znatni epidemiološki dokazi o negativnim učincima onečišćenja na zdravlje stanovništva, nije jednostavno uspostaviti izravnu vezu između određenog gubitka plastičnih peleta i konkretnih učinaka na zdravlje ljudi ili okoliš, a takvi učinci općenito ni nisu trenutačni.

(53)

Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak i znanstveni razvoj, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama priloga ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (16). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(54)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti povezane s izvješćivanjem o provedbi ove Uredbe trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(55)

Kako bi se gospodarskim subjektima, prijevoznicima iz EU-a, prijevoznicima iz trećih zemalja, krcateljima te brodarima, agentima i zapovjednicima pomorskih plovila dalo dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, njezinu bi primjenu trebalo odgoditi.

(56)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest sprečavanje gubitaka plastičnih peleta, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,