Članak 12.

Članak 12.

1.  Transakcije prodaje i povratne kupnje znače transakcije koje uključuju prijenos imovine, kao npr. mjenica, dužničkih ili prenosivih vrijednosnih papira, od strane kreditne institucije ili klijenta („prenositelj”) na drugu kreditnu instituciju ili klijenta („stjecatelj”), pod uvjetom da je ugovoreno da će se ista imovina naknadno vratiti prenositelju uz određenu cijenu.

2.  Ako stjecatelj poduzme povrat imovine na određeni datum ili na datum koji određuje prenositelj, takva transakcija smatra se istinitom transakcijom prodaje i povratne kupnje.

3.  Ako, međutim, stjecatelj ima pravo samo vratiti imovinu uz kupovnu cijenu ili za unaprijed ugovoreni različit iznos na određeni datum ili datum koji će se odrediti, takva transakcija smatrat će se prodajom s opcijom povratne kupnje.

4.  U slučaju transakcije prodaje i povratne kupnje navedene u stavku 2., prenesena imovina i dalje se prikazuje u bilanci prenositelja; cijena kupovine koju prenositelj primi prikazuje se kao iznos dugovan stjecatelju. Osim toga, vrijednost prenesene imovine objavljuje se u bilješkama uz financijske izvještaje prenositelja. Stjecatelj nema pravo prikazati prenesenu imovinu u bilanci; kupovna cijena koju plaća stjecatelj iskazuje se kao iznos koji duguje prenositelj.

5.  Međutim, u slučaju transakcija prodaje i povratne kupnje navedenih u stavku 3, prenositelj nema pravo prikazati prenesenu imovinu u bilanci; te se stavke iskazuju kao imovina u bilanci stjecatelja. Prenositelj će u izvanbilančnoj stavci 2. unijeti iznos jednak ugovorenoj cijeni u slučaju povratne kupnje.

6.  Terminske transakcije, opcije, transakcije koje uključuju emisiju dužničkih vrijednosnih papira s obvezom povratne kupnje cijele ili dijela emisije prije dospijeća svih sličnih transakcija ne smatraju se transakcijama prodaje i povratne kupnje u smislu ovog članka.