SECTION 3 LAYOUT OF THE BALANCE SHEET

Članak 4.

▼M2

Države članice propisuju sljedeću strukturu bilance stanja. Umjesto toga, države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da kreditne institucije donesu način prikazivanja bilance stanja utvrđen u članku 4.a.

▼B

Imovina

Ukupna imovina

Obveze

Ukupne obveze

Izvanbilančne stavke

▼M2

Članak 4.a

Umjesto prikazivanja stavaka bilance stanja u skladu s člankom 4., države članice mogu dopustiti odnosno zahtijevati da kreditne institucije odnosno određene skupine kreditnih institucija te stavke prikazuju razvrstane prema njihovoj prirodi i redoslijedom njihove relativne likvidnosti, pod uvjetom da su dane informacije barem ekvivalentne onima koje se zahtijevaju člankom 4.

▼B

Article 4a

Instead of the presentation of balance sheet items in accordance with Article 4, Member States may permit or require credit institutions, or certain classes of credit institution, to present those items classified by their nature and in order of their relative liquidity provided that the information given is at least equivalent to that otherwise required by Article 4.

Članak 5.

Sljedeće se mora iskazati posebno kao podstavke predmetnih stavaka:

Članak 6.

1.  Podređena imovina prikazuje se odvojeno kao podstavka u stavkama plana i podstavkama oblikovanim u skladu s člankom 5.

2.  Imovina, evidentirana ili neevidentirana certifikatima, podređena je ako se, u slučaju likvidacije ili stečaja, namiruje samo nakon što su potraživanja ostalih vjerovnika namirena.

Članak 7.

Države članice mogu dopustiti objavljivanje informacija navedenih u člancima 5. i 6. u bilješkama uz financijske izvještaje, propisno raščlanjene na pojedine relevantne stavke.

Članak 8.

1.  Imovina se prikazuje u relevantnim dijelovima bilance, čak i kad ju je kreditna institucija koja sastavlja bilancu založila kao jamstvo za svoje vlastite obveze ili za obveze trećih strana ili ih je drukčije prenijela kao jamstvo trećim stranama.

2.  Kreditna institucija u svoju bilancu ne uključuje založenu imovinu ili imovinu koja joj je na drugi način ustupljena kao jamstvo, ukoliko nije riječ o novcu u blagajnama te kreditne institucije.

Članak 9.

1.  Kad je kredit odobrio sindikat koji se sastoji od više kreditnih institucija, svaka kreditna institucija koja sudjeluje u sindikatu iznosi samo onaj dio od ukupnog iznosa kredita koji je ona sama financirala.

2.  Ako u slučaju sindiciranog kredita kao što je opisan u stavku 1. iznos sredstava zajamčenih od kreditne institucije prijeđe iznos koji je ona stavila na raspolaganje, svaki dodatni garantirani dio prikazuje se kao potencijalna obveza (izvanbilančna stavka 1., druga alineja).

Članak 10.

1.  Sredstva kojima kreditna institucija upravlja u svoje ime, ali za račun trećih strana, moraju se prikazati u bilanci ako kreditna institucija stekne zakonsko pravo na dotičnu imovinu. Ukupan iznos takve imovine i obveza prikazuje se pojedinačno ili u bilješkama uz financijske izvještaje, raščlanjeno na pojedine stavke u imovini i obvezama. Međutim, država članica može dopustiti prikazivanje takvih sredstava izvanbilančno, uz uvjet da postoje posebna pravila prema kojima se takva sredstva mogu isključiti iz imovine raspoložive za raspodjelu u slučaju likvidacije kreditne institucije (ili sličnog postupka).

2.  Imovina stečena u ime i za račun trećih strana ne smije se prikazivati u bilanci.

Članak 11.

Samo ona sredstva koja se u bilo koje vrijeme mogu povući bez obavijesti ili za koje je ugovoreno dospijeće ili otkazni rok od 24 sata ili jednog radnog dana smatrat će se kao isplativom na zahtjev.

Članak 12.

1.  Transakcije prodaje i povratne kupnje znače transakcije koje uključuju prijenos imovine, kao npr. mjenica, dužničkih ili prenosivih vrijednosnih papira, od strane kreditne institucije ili klijenta („prenositelj”) na drugu kreditnu instituciju ili klijenta („stjecatelj”), pod uvjetom da je ugovoreno da će se ista imovina naknadno vratiti prenositelju uz određenu cijenu.

2.  Ako stjecatelj poduzme povrat imovine na određeni datum ili na datum koji određuje prenositelj, takva transakcija smatra se istinitom transakcijom prodaje i povratne kupnje.

3.  Ako, međutim, stjecatelj ima pravo samo vratiti imovinu uz kupovnu cijenu ili za unaprijed ugovoreni različit iznos na određeni datum ili datum koji će se odrediti, takva transakcija smatrat će se prodajom s opcijom povratne kupnje.

4.  U slučaju transakcije prodaje i povratne kupnje navedene u stavku 2., prenesena imovina i dalje se prikazuje u bilanci prenositelja; cijena kupovine koju prenositelj primi prikazuje se kao iznos dugovan stjecatelju. Osim toga, vrijednost prenesene imovine objavljuje se u bilješkama uz financijske izvještaje prenositelja. Stjecatelj nema pravo prikazati prenesenu imovinu u bilanci; kupovna cijena koju plaća stjecatelj iskazuje se kao iznos koji duguje prenositelj.

5.  Međutim, u slučaju transakcija prodaje i povratne kupnje navedenih u stavku 3, prenositelj nema pravo prikazati prenesenu imovinu u bilanci; te se stavke iskazuju kao imovina u bilanci stjecatelja. Prenositelj će u izvanbilančnoj stavci 2. unijeti iznos jednak ugovorenoj cijeni u slučaju povratne kupnje.

6.  Terminske transakcije, opcije, transakcije koje uključuju emisiju dužničkih vrijednosnih papira s obvezom povratne kupnje cijele ili dijela emisije prije dospijeća svih sličnih transakcija ne smatraju se transakcijama prodaje i povratne kupnje u smislu ovog članka.