+Članak 194. Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika
---+Članak 194. 1.
---+Članak 194. 2.
---+Članak 194. 3.
---+Članak 194. 4.
---+Članak 194. 5.
---+Članak 194. 6.
---+Članak 194. 7.
---+Članak 194. 8.
---+Članak 194. 9.
|
Članak 194. Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika
-
1. Pregled
| Naslov |
Regulativa |
|
Članak 194. 1.
|
Tehnika koja se koristi za pribavljanje kreditne zaštite, zajedno s poduzetim aktivnostima i postupcima te procedurama i politikama koje provodi institucija kreditor mora osiguravati pravno učinkovite aranžmane kreditne zaštite koji su provedivi u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Institucija kreditor dužna je na zahtjev nadležnog tijela dostaviti ažurno, pisano, obrazloženo i neovisno pravno mišljenje ili više njih kojima se koristila kako bi utvrdila zadovoljava li aranžman kreditne zaštite odnosno aranžmani kreditne zaštite uvjete utvrđene u prvom podstavku.
|
|
Članak 194. 2.
|
Institucija kreditor dužna je poduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurala učinkovitost aranžmana kreditne zaštite i upravljala rizicima povezanim s tim aranžmanom.
|
|
Članak 194. 3.
|
Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako imovina koja predstavlja zaštitu ispunjava oba sljedeća zahtjeva:
(a)
predstavlja imovinu koja se u skladu s člancima od 197. do 200. priznaje kao kolateral, kako je to primjenjivo;
(b)
dovoljno je likvidna, a njezina je vrijednost tijekom vremena dovoljno stabilna te pruža odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja.
|
|
Članak 194. 4.
|
Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako institucija kreditor ima pravo da pravodobno unovči ili zadrži imovinu koja predstavlja kreditnu zaštitu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti ili stečaja, odnosno u slučaju nastanka drugog kreditnog događaja navedenog u dokumentaciji o transakciji, dužnika i, kada je to primjenjivo, osobe kod koje se nalazi kolateral. Stupanj korelacije između vrijednosti imovine koja predstavlja materijalnu kreditnu zaštitu i kreditne sposobnosti dužnika ne smije biti previsok.
|
|
Članak 194. 5.
|
U slučaju nematerijalne kreditne zaštite pružatelj zaštite priznaje se samo ako je kao priznati pružatelj zaštite naveden u članku 201. ili 202., ovisno o tome što je primjenjivo.
|
|
Članak 194. 6.
|
U slučaju nematerijalne kreditne zaštite ugovor o zaštiti priznaje se samo ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
(a)
uključen je u popis priznatih ugovora o zaštiti iz članka 203. i članka 204. stavka 1.;
(b)
pravno je učinkovit i provediv u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti kako bi pružao odgovarajuću sigurnost u razini postignute kreditne zaštite uzimajući u obzir pristup koji se koristi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom te dopušteni stupanj priznavanja;
(c)
pružatelj zaštite ispunjava kriterije utvrđene u stavku 5.
|
|
Članak 194. 7.
|
Kreditna zaštita mora ispunjavati uvjete iz odjeljka 3. koji se na nju odnose.
|
|
Članak 194. 8.
|
Institucija mora moći dokazati nadležnim tijelima da ima adekvatne procese upravljanja rizikom kako bi kontrolirala rizike kojima može biti izložena zbog provedbe postupaka smanjenja kreditnog rizika.
|
|
Članak 194. 9.
|
Neovisno o priznatom smanjenju kreditnog rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, kada je to primjenjivo, iznosa očekivanih gubitaka, institucije su dužne nastaviti provoditi potpunu procjenu kreditnog rizika osnovne izloženosti i moći da nadležnim tijelima dokažu da ispunjavaju taj zahtjev. Za potrebe ovog stavka, za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane osnovnom izloženošću smatra se neto iznos izloženosti.
|
,
1.1 Reference
1.2 Utvrđeni zahtjevi
1.3 Povezani standardi
2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|