Pododjeljak 3. Validacija internih procjena

institucije su dužne imati robusne sustave validacije točnosti i dosljednosti rejting-sustava, procesa i procjene svih relevantnih parametara rizika. Proces interne validacije mora omogućavati instituciji dosljednu i smislenu procjenu učinkovitosti sustava internog rejtinga i procjene rizika;

institucije su dužne redovito uspoređivati ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza s procijenjenim PD-om za svaku rejting-kategoriju, a u slučajevima kada su ostvarene stope statusa neispunjavanja obveza izvan očekivanih granica za tu rejting-kategoriju, institucije su dužne posebno analizirati razloge tog odstupanja. Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su na isti način provoditi i analizu za te procjene. U navedenim usporedbama potrebno je koristiti se podacima koji pokrivaju najduže moguće razdoblje za koje su podaci raspoloživi. Institucija je dužna dokumentirati metode i podatke koji se koriste u takvim usporedbama. Navedene analize i dokumentacija moraju se ažurirati najmanje jednom godišnje;

institucije su dužne primjenjivati i druge kvantitativne tehnike validacije kao i usporedbe s relevantnim podacima iz vanjskih izvora. Te se analize moraju temeljiti na podacima koji su prikladni za portfelj institucije, koji su redovito ažurirani te obuhvaćaju relevantno razdoblje promatranja. Interna procjena učinkovitosti rejting-sustava institucije mora se temeljiti na najdužem mogućem razdoblju za koje su podaci raspoloživi;

metode i podaci koji se koriste za kvantitativnu validaciju moraju se dosljedno primjenjivati. Promjene u metodama procjenjivanja i validacije te podacima (uključujući izvore podataka i razdoblja koja podaci pokrivaju) moraju biti dokumentirane;

institucije su dužne imati odgovarajuće interne standarde za slučajeve kada su odstupanja ostvarenih PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora te ukupnih gubitaka, kada se procjenjuje EL, od procijenjenih vrijednosti dovoljno značajna da dovode u pitanje pouzdanost procjena. Ovim standardima moraju se uzeti u obzir poslovni ciklusi i slične promjene u gospodarskom okružju koje su utjecale na nastanak statusa neispunjavanja obveza. Ako su ostvarene vrijednosti kontinuirano veće od očekivanih, institucije su dužne povećati procjene kako bi one odražavale ostvarene statuse neispunjavanja obveza i gubitke.