Drugi dio – Ugovor o obvezi plaćanja

Prihvatljivost obveza plaćanja trebala bi biti uvjetovana sklapanjem pojedinačnih pisanih ugovora o obvezi plaćanja između SOD-ova i njihovih institucija članica. Novi ugovor o obvezi plaćanja trebalo bi sklopiti svaki put kad se poziva na nove ex-ante doprinose. Umjesto toga, postojeći glavni ugovor trebalo bi svaki put izmijeniti ili dopuniti kako bi se uzeli u obzir novi pozivi na ex-ante doprinose.

Ugovor o obvezi plaćanja trebao bi uključivati barem sljedeće elemente:

• a) iznos obveze plaćanja;
• b) neopozivu obvezu kreditne institucije da izvrši obećanu gotovinsku uplatu iznosa obveze plaćanja u bilo kojem trenutku, na zahtjev SOD-a, bez nepotrebnog odgađanja, a u svakom slučaju najkasnije dva radna dana nakon primitka obavijesti poslane sukladno niže navedenoj točki (c). SOD bi trebao barem pozvati na uplatu dijela ili cjelokupne neopozive obveze plaćanja ako, zbog uporabe raspoloživih financijskih sredstava, udio neopozive obveze plaćanja u raspoloživim financijskim sredstvima premaši najviši prag utvrđen putem sustava sukladno Direktivi 2014/49/EU i u skladu sa stavkom 8. ovih smjernica. Rok plaćanja trebalo bi skratiti na jedan radni dan ako nadležno ili sanacijsko tijelo primjenjuje mjere rane intervencije ili mjere za upravljanje krizom na kreditnu instituciju. Ugovorom bi trebalo onemogućiti svako smanjenje iznosa obveze plaćanja ili svaki raskid ugovora o obvezi plaćanja bez pristanka SOD-a;
• c) slanje obavijesti SOD-a kreditnoj instituciji bilo kojim učinkovitim sredstvom komunikacije uz potvrdu primitka, kad god SOD zatraži gotovinsku uplatu iznosa obveze plaćanja;
• d) obvezu kreditne institucije da odmah obavijesti SOD o svakom događaju koji utječe na mogućnost institucije da ispuni svoje obveze ili SOD-ovu mogućnost da ostvari svoja prava iz ugovora o obvezi plaćanja ili ugovora o financijskom kolateralu, uključujući smanjenje rejtinga institucije od strane vanjskih agencija za kreditni rejting i sve značajne bonitetne ili poslovne promjene ili svako smanjenje vrijednosti niskorizične imovine dane kao kolateral;
• e) sklapanje ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima ili ugovora o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva između SOD-a i kreditne institucije kojim se obveze koje je kreditna institucija preuzela na temelju ugovora o obvezi plaćanja osiguravaju na način da kreditna institucija daje kolateral SOD-u u obliku niskorizične imovine neopterećene pravima u korist treće strane koja se stavlja na raspolaganje SOD-u.

Ove smjernice ne dovode u pitanje mogućnost da se, u skladu s nacionalnim pravom, njihov sadržaj djelomično ili u cijelosti provodi putem zakonskih odredaba, uključujući odredbe ugovora o obvezi plaćanja i ugovora o financijskom kolateralu, pod uvjetom da se zakonskim odredbama ostvaruju rezultati barem jednaki onima iz ugovornih aranžmana između SOD-a i njegovih članova s obzirom, između ostaloga, na: ispunjavanje obveze kreditne institucije da podmiri obvezu plaćanja; davanje kolateralizirane niskorizične imovine kojom se osigurava obveza plaćanja od strane kreditne institucije SOD-u, kako bi ona bila na raspolaganju SOD-u; neposredno unovčenje niskorizične imovine od strane SOD-a po nastupu događaja izvršenja; te usklađenost sa zahtjevima, uključujući vremenski okvir, iz Direktive 2014/49/EU i svih ostalih primjenjivih odredaba prava EU-a.