DIREKTIVA (EU) 2024/1640 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 31. svibnja 2024. o mehanizmima koje države članice trebaju uspostaviti radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 te izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive (EU) 2015/849 (Tekst značajan za EGP)

(1)

Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4) glavni je pravni instrument za sprečavanje korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Tom se direktivom utvrđuje sveobuhvatan pravni okvir, koji je Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća (5) dodatno ojačan odgovaranjem na nove rizike i povećanjem transparentnosti stvarnog vlasništva. Bez obzira na postignuća unutar tog pravnog okvira, iskustvo je pokazalo da bi Direktivu (EU) 2015/849 trebalo dodatno unaprijediti kako bi se na odgovarajući način smanjili rizici i uspješno otkrili pokušaji počinjenja kaznenog djela zloupotrebe financijskog sustava Unije u kriminalne svrhe te dodatno ojačao integritet unutarnjeg tržišta.

(2)

Od stupanja na snagu Direktive (EU) 2015/849 utvrđen je niz područja u kojima bi bile potrebne izmjene kako bi se osiguralo potrebnu otpornost i kapacitete financijskog sustava Unije za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma.

(3)

U provedbi Direktive (EU) 2015/849 utvrđene su znatne razlike u praksama i pristupima nadležnih tijela na području Unije te nedostatak dovoljno djelotvornih aranžmana za prekograničnu suradnju. Stoga je potrebno definirati jasnije zahtjeve, koji bi trebali doprinijeti neometanoj suradnji u cijeloj Uniji te istodobno omogućiti državama članicama da uzmu u obzir posebnosti svojih nacionalnih sustava.

(4)

Ova Direktiva dio je sveobuhvatnog paketa usmjerenog na jačanje okvira Unije za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (SPNFT). Ova će Direktiva zajedno s uredbama (EU) 2023/1113 (6), (EU) 2024/1624 (7) i (EU) 2024/1620 (8) Europskog parlamenta i Vijeća činiti pravni okvir kojim će se urediti zahtjevi za SPNFT koje moraju ispuniti obveznici i na kojem će se temeljiti institucijski okvir Unije za SPNFT, uključujući osnivanje tijela za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma (AMLA).

(5)

Pranje novca i financiranje terorizma često se provode u međunarodnom kontekstu. Mjere donesene na razini Unije, kojima se ne uzima u obzir međunarodna koordinacija i suradnja, imale bi vrlo ograničen učinak. Mjere koje Unija donosi u tom području trebale bi stoga biti u skladu s ostalim djelovanjima koja se poduzimaju na međunarodnoj razini i barem jednako stroge. Unija bi u svojem djelovanju trebala nastaviti uzimati u obzir preporuke Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i instrumente drugih međunarodnih tijela koja su aktivna u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Radi jačanja djelotvornosti borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma relevantni pravni akti Unije trebali bi, prema potrebi, biti usklađeni s međunarodnim standardima za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma te širenja oružja koje je donio FATF u veljači 2012. („revidirane preporuke FATF-a”) te naknadnim izmjenama tih standarda.

(6)

Posebne prijetnje, rizici i ranjivosti povezani s pranjem novca i financiranjem terorizma koji utječu na određene gospodarske sektore na nacionalnoj razini umanjuju sposobnost država članica da doprinesu integritetu i stabilnosti financijskog sustava Unije. Stoga je primjereno dopustiti državama članicama da nakon identificiranja takvih sektora i posebnih rizika odluče primijeniti zahtjeve za SPNFT na dodatne sektore osim onih obuhvaćenih Uredbom (EU) 2024/1624. U cilju očuvanja djelotvornosti unutarnjeg tržišta i sustava Unije za SPNFT Komisija bi, uz podršku AMLA-e, trebala moći ocijeniti je li namjeravana primjena zahtjeva za SPNFT od strane država članica na dodatne sektore opravdana. U slučajevima kada bi se za određene sektore najbolji interesi Unije ostvarili djelovanjem na razini Unije, Komisija bi državu članicu koja namjerava primijeniti zahtjeve za SPNFT na te sektore trebala obavijestiti da namjerava djelovati na razini Unije, a država članica trebala bi se suzdržati od poduzimanja namjeravanih nacionalnih mjera, osim ako je namjena tih mjera pružanje odgovora na hitan rizik.

(7)

Određene kategorije obveznika za pružanje svojih usluga podliježu zahtjevima u pogledu dobivanja odobrenja za rad ili regulatornim zahtjevima, dok za druge kategorije gospodarskih subjekata pristup profesiji nije reguliran. Neovisno o okviru koji se primjenjuje na obavljanje profesije ili djelatnosti, svi obveznici djeluju kao čuvari financijskog sustava Unije i moraju razviti posebne vještine u području SPNFT-a za ispunjavanje te zadaće. Države članice trebale bi razmotriti pružanje osposobljavanja osobama koje žele stupiti u profesije tih subjekata kako bi im se omogućilo obavljanje njihovih dužnosti. Države članice mogle bi, primjerice, razmotriti uključivanje tečajeva u području SPNFT-a u akademsku ponudu povezanu s tim profesijama ili suradnju sa strukovnim udruženjima radi osposobljavanja osoba koje su tek stupile u te profesije.

(8)

Ako obveznici ne podliježu posebnim zahtjevima u pogledu dobivanja odobrenja za rad ili registracije, države članice trebale bi imati uspostavljene sustave koji nadzornicima omogućuju da sa sigurnošću znaju opseg populacije koju nadziru kako bi se osigurao odgovarajući nadzor takvih obveznika. To ne znači da države članice trebaju uvesti posebne zahtjeve u pogledu registracije u području SPNFT-a ako to nije potrebno za identifikaciju obveznika, kao što je slučaj, primjerice, kada upis u registar obveznika PDV-a omogućuje identifikaciju gospodarskih subjekata koji obavljaju djelatnosti obuhvaćene područjem primjene zahtjeva za SPNFT.

(9)

Kad je riječ o ovlaštenim mjenjačima, pružateljima usluga unovčenja čekova, pružateljima usluga trusta ili trgovačkog društva i pružateljima usluga igara na sreću, te financijskim holdinzima s mješovitom djelatnošću nadzornici bi trebali osigurati da osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem takvih subjekata i stvarni vlasnici takvih subjekata imaju dobar ugled i postupaju s poštenjem i integritetom te da posjeduju znanje i stručnost potrebne za obavljanje svojih funkcija. Kriteriji na temelju kojih se utvrđuje ispunjava li osoba te zahtjeve trebali bi barem odražavati potrebu za zaštitom takvih subjekata od zloupotrebe od strane njihova rukovodećeg osoblja ili stvarnih vlasnika u kriminalne svrhe. Kako bi se potaknuo zajednički pristup provjeri koju provode nadzornici o tome da rukovodstvo i stvarni vlasnici obveznika ispunjavaju te zahtjeve, AMLA bi trebala izdati smjernice o kriterijima za procjenu dobrog ugleda, poštenja i integritet te o kriterijima za procjenu znanja i stručnosti.

(10)

Za potrebe procjene primjerenosti osoba na upravljačkim funkcijama u obveznicima ili osoba koje na neki drugi način imaju kontrolu nad obveznicima, svaka razmjena informacija o osuđujućim kaznenim presudama trebala bi se provoditi u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2009/315/PUP (9) i Odlukom Vijeća 2009/316/PUP (10). Osim toga, nadzornici bi trebali moći pristupiti svim informacijama potrebnima za provjeru znanja i stručnosti višeg rukovodstva, kao i njihova dobrog ugleda, poštenja i integriteta, te dobrog ugleda, poštenja i integriteta stvarnih vlasnika obveznika, uključujući informacije dostupne iz pouzdanih i neovisnih izvora.

(11)

Programi za dodjelu prava boravka ulagačima uključuju rizike i ranjivosti, osobito u pogledu pranja novca, izbjegavanja Unijinih mjera ograničavanja, korupcije i utaje poreza, što bi u konačnici moglo dovesti do određenih rizika za sigurnost Unije. Primjerice, slabosti u funkcioniranju određenih programa, uključujući izostanak postupaka upravljanja rizikom ili slabu provedbu tih postupaka, mogu stvoriti prilike za korupciju, dok bi slabe ili nedosljedno primjenjivane provjere izvora sredstava i izvora bogatstva podnositelja zahtjeva mogle dovesti do većih rizika od iskorištavanja takvih programa u kriminalne svrhe od strane podnositelja zahtjeva u cilju legitimizacije sredstava dobivenih nezakonitim putem. Kako bi se izbjeglo da rizici koji proizlaze iz funkcioniranja takvih programa utječu na financijski sustav Unije, države članice čije nacionalno pravo dopušta dodjelu prava boravka u zamjenu za neku vrstu ulaganja trebale bi stoga uvesti mjere za smanjenje povezanih rizika od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Takve bi mjere trebale uključivati odgovarajući postupak upravljanja rizikom, što obuhvaća djelotvorno praćenje njegove provedbe, provjere profila podnositelja zahtjeva, uključujući dobivanje informacija o njihovu izvoru sredstava i izvoru bogatstva, te provjeru informacija o podnositeljima zahtjeva u odnosu na informacije kojima raspolažu nadležna tijela.

(12)

Komisija je u dobrom položaju preispitivati posebne prekogranične prijetnje koje bi mogle utjecati na unutarnje tržište, a koje pojedine države članice ne mogu identificirati niti se protiv njih djelotvorno boriti. Stoga bi joj trebalo povjeriti odgovornost koordiniranja procjene rizika povezanih s prekograničnim aktivnostima. Za djelotvornost postupka procjene rizika ključno je uključivanje relevantnih stručnjaka, kao što su Stručna skupina za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i predstavnici financijsko-obavještajnih jedinica (FOJ-evi), kao i, prema potrebi, drugih tijela na razini Unije, uključujući AMLA-u. Nacionalne procjene rizika i iskustvo također su važan izvor informacija za taj postupak. Takva procjena prekograničnih rizika koju provodi Komisija ne bi trebala uključivati obradu osobnih podataka. Podaci bi u svakom slučaju trebali biti potpuno anonimizirani. Nadzorna tijela za zaštitu podataka na razini Unije i nacionalnoj razini trebalo bi uključiti samo ako procjena rizika od pranja novca i financiranja terorizma utječe na privatnost i zaštitu podataka pojedinaca. Kako bi se maksimalno povećala sinergija između procjene rizika na razini Unije i na nacionalnoj razini, Komisija i države članice trebale bi nastojati primjenjivati dosljedne metodologije.

(13)

Rezultati procjene rizika na razini Unije mogu pomoći nadležnim tijelima i obveznicima pri identificiranju, razumijevanju i smanjenju rizika od pranja novca i financiranja terorizma, kao i rizika od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija, te pri upravljanju tim rizicima. Iz tog je razloga važno javno objaviti rezultate procjene rizika.

(14)

Države članice i dalje su u najboljem položaju da identificiraju, procijene i razumiju rizike od pranja novca i financiranja terorizma koji ih izravno zahvaćaju te odluče o tome kako ih smanjiti. Stoga bi svaka država članica trebala poduzeti odgovarajuće korake da pravilno identificira, procijeni i razumije svoje rizike od pranja novca i financiranja terorizma, kao i rizike od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija, te definira dosljednu nacionalnu strategiju za uvođenje mjera za smanjenje tih rizika. Takva nacionalna procjena rizika trebala bi uključivati opis institucionalne strukture i postupaka u okviru režima država članica za SPNFT te dodijeljenih ljudskih i financijskih resursa, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne. Kako bi se očuvalo kontinuirano razumijevanje rizika, države članice trebale bi redovito ažurirati svoju nacionalnu procjenu rizika, a trebale bi je moći i dopunjavati ciljanim ažuriranjima i procjenama rizika povezanima sa specifičnim sektorima, proizvodima ili uslugama.

(15)

Pravni subjekti i pravni aranžmani mogu kriminalcima pružiti mogućnost za skrivanje iza paravana legitimnosti te bi se stoga mogli zloupotrijebiti za pranje nezakonito stečenih prihoda, bilo unutar zemlje ili preko granica. Kako bi se ti rizici smanjili, važno je da države članice razumiju rizike povezane s pravnim subjektima i pravnim aranžmanima na svojem državnom području, bilo zbog toga što subjekti ondje imaju poslovni nastan ili zbog toga što upravitelji trustova osnovanih izričitom izjavom ili osobe na istovjetnim položajima u sličnim pravnim aranžmanima ondje imaju poslovni nastan ili boravište odnosno upravljaju pravnim aranžmanom s tog državnog područja. Kad je riječ o pravnim aranžmanima, s obzirom na pravo osnivača na odabir prava kojim se uređuje aranžman važno je i da države članice razumiju rizike povezane s pravnim aranžmanima koji se mogu uspostaviti u okviru njihova prava, neovisno o tome regulira li ih eksplicitno njihovo zakonodavstvo ili uspostava tih aranžmana proizlazi iz ugovorne slobode stranaka i priznaju je nacionalni sudovi.

(16)

S obzirom na integriranu prirodu međunarodnog financijskog sustava i otvorenost gospodarstva Unije, rizici povezani s pravnim subjektima i pravnim aranžmanima nadilaze rizike na području Unije. Stoga je važno da Unija i njezine države članice razumiju izloženost rizicima koji proizlaze iz stranih pravnih subjekata i stranih pravnih aranžmana. Takva procjena rizika ne mora obuhvatiti svaki pojedini strani pravni subjekt ili strani pravni aranžman koji je u dostatnoj mjeri povezan s Unijom, bilo na temelju stjecanja nekretnina ili dodjele ugovora na temelju postupka javne nabave ili zbog transakcija s obveznicima koje mu omogućuju pristup financijskom sustavu i gospodarstvu Unije. Međutim, procjena rizika trebala bi omogućiti Uniji i njezinim državama članicama da razumiju koja vrsta stranih pravnih subjekata i stranih pravnih aranžmana ima takav pristup financijskom sustavu i gospodarstvu Unije i koje su vrste rizika povezane s tim pristupom.

(17)

Rezultati procjena rizika trebali bi se pravodobno staviti na raspolaganje obveznicima kako bi oni mogli identificirati, razumjeti i smanjiti vlastite rizike te upravljati njima. Ti se rezultati mogu dijeliti u sažetom obliku i staviti na raspolaganje javnosti te ne bi trebali uključivati klasificirane ni osobne podatke.

(18)

Osim toga, kako bi se dodatno poboljšalo identificiranje, razumijevanje i smanjivanje rizika na razini Unije te upravljanje njima, države članice trebale bi rezultate svojih procjena rizika staviti na raspolaganje drugim državama članicama, Komisiji i AMLA-i. U te prijenose ne bi trebalo uključiti klasificirane podatke ni osobne podatke osim ako se to smatra nužnim za obavljanje zadaća u području SPNFT-a.

(19)

Kako bi se djelotvorno smanjili rizici identificirani u nacionalnoj procjeni rizika, države članice trebale bi osigurati dosljedno djelovanje na nacionalnoj razini imenovanjem tijela za koordinaciju nacionalnog odgovora ili uspostavom mehanizma u tu svrhu. Države članice trebale bi osigurati da imenovano tijelo ili uspostavljeni mehanizam raspolaže dostatnim ovlastima i resursima za djelotvorno obavljanje te zadaće i osiguravanje odgovarajućeg odgovora na identificirane rizike.

(20)

Kako bi se omogućilo preispitivanje djelotvornosti njihovih sustava za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, države članice trebale bi voditi relevantnu statistiku i unapređivati njezinu kvalitetu. Radi poboljšanja kvalitete i dosljednosti statističkih podataka prikupljenih na razini Unije Komisija i AMLA trebale bi pratiti situaciju u Uniji u pogledu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te objavljivati redovite preglede.

(21)

FATF je izradio standarde za jurisdikcije s pomoću kojih se mogu identificirati i procijeniti rizici od mogućeg neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija povezanih s financiranjem širenja oružja te poduzeti mjere za smanjenje tih rizika. Ti novi standardi koje je uveo FATF ne zamjenjuju i ne ugrožavaju postojeće stroge zahtjeve prema kojima zemlje moraju primjenjivati ciljane financijske sankcije kako bi poštovale odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju, suzbijanju i prekidanju širenja oružja za masovno uništenje i njegova financiranja. Te postojeće obveze, koje se na razini Unije provode odlukama Vijeća 2010/413/ZVSP (11) i (ZVSP) 2016/849 (12) kao i uredbama Vijeća (EU) br. 267/2012 (13) i (EU) 2017/1509 (14), ostaju obvezujuće za sve fizičke i pravne osobe u Uniji. S obzirom na specifične rizike od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija kojima je Unija izložena, primjereno je proširiti procjenu rizika kako bi se obuhvatile sve ciljane financijske sankcije donesene na razini Unije. Time što su mjere za SPNFT povezane s ciljanim financijskim sankcijama osjetljive na rizik ne ukida se obveza, utemeljena na pravilima, za sve fizičke ili pravne osobe u Uniji o zamrzavanju i zabrani stavljanja na raspolaganje sredstava ili druge imovine osobama ili subjektima uvrštenima na popis.

(22)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na međunarodnoj razini, osobito revidirane preporuke FATF-a, te kako bi se osigurao sveobuhvatan okvir za provedbu ciljanih financijskih sankcija, ovom Direktivom trebalo bi uvesti zahtjeve za identificiranje, razumijevanje i smanjivanje rizika od neprovođenja ili izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija na razini Unije i na razini država članica te za upravljanje tim rizicima.

(23)

Središnji registri informacija o stvarnom vlasništvu („središnji registri”) ključni su u borbi protiv zloupotrebe pravnih subjekata i pravnih aranžmana. Stoga bi države članice trebale osigurati da se u središnjem registru čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu nad pravnim subjektima i pravnim aranžmanima, informacije o dogovorima o opunomoćenju i informacije o stranim pravnim subjektima i stranim pravnim aranžmanima. Kako bi se osiguralo da ti središnji registri budu lako dostupni i da sadržavaju visokokvalitetne podatke, trebalo bi uvesti dosljedna pravila o prikupljanju i pohranjivanju tih informacija u registrima. Informacije koje se čuvaju u središnjim registrima trebale bi biti dostupne u lako upotrebljivom i strojno čitljivom formatu.

(24)

Kako bi se povećala transparentnost u cilju suzbijanja zloupotrebe pravnih subjekata, države članice trebale bi osigurati da informacije o stvarnom vlasništvu budu upisane u središnji registar koji se nalazi izvan pravnog subjekta, uz potpuno poštovanje prava Unije. U tu svrhu države članice trebale bi upotrebljavati središnju bazu podataka u kojoj se prikupljaju informacije o stvarnom vlasništvu ili poslovni registar ili neki drugi središnji registar. Države članice mogu odrediti da su obveznici odgovorni za pružanje određenih informacija središnjem registru. Države članice trebale bi osigurati da su u svim slučajevima te informacije stavljene na raspolaganje nadležnim tijelima te da se dostavljaju obveznicima kad oni primjenjuju mjere dubinske analize stranke.

(25)

Informacije o stvarnom vlasništvu nad trustovima osnovanima izričitom izjavom i sličnim pravnim aranžmanima trebale bi se upisati u registar ondje gdje upravitelji trustova i osobe na istovjetnim položajima u sličnim pravnim aranžmanima imaju poslovni nastan odnosno boravište ili ondje odakle se upravlja pravnim aranžmanom. Kako bi se osiguralo djelotvorno praćenje i registraciju informacija o stvarnom vlasništvu nad trustovima osnovanima izričitom izjavom i sličnim pravnim aranžmanima, potrebna je i suradnja među državama članicama. Međupovezivanjem registara država članica o stvarnim vlasnicima trustova osnovanih izričitom izjavom i sličnih pravnih aranžmana navedene informacije trebale bi postati dostupne te bi se time trebalo osigurati i izbjegavanje višestruke registracije istih trustova osnovanih izričitom izjavom i sličnih pravnih aranžmana unutar Unije.

(26)

Trebalo bi osigurati pravodoban pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na način da se izbjegne svaki rizik od odavanja tajnih podataka dotičnom pravnom subjektu ili upravitelju trusta ili osobi na istovjetnom položaju.

(27)

Točnost podataka unesenih u središnje registre ključna je za sva relevantna tijela i druge osobe kojima je dopušten pristup tim podacima te za donošenje valjanih i zakonitih odluka na temelju tih podataka. Stoga bi države članice trebale osigurati da subjekti zaduženi za središnje registre u razumnom roku od podnošenja informacija o stvarnom vlasništvu i redovito nakon toga provjeravaju da su podnesene informacije primjerene, točne i ažurirane. Države članice trebale bi osigurati da subjekti zaduženi za središnje registre mogu zatražiti sve informacije koje su im potrebne za provjeru informacija o stvarnom vlasništvu i informacija o opunomoćenju, kao i situacija u kojima ne postoji stvarni vlasnik ili se stvarni vlasnici nisu mogli utvrditi. U tim bi situacijama informacijama dostavljenima središnjem registru trebalo biti priloženo obrazloženje koje uključuje sve relevantne popratne dokumente kako bi se registru omogućilo da utvrdi njihovu istinitost. Osim toga, države članice trebale bi osigurati da subjekti zaduženi za središnje registre imaju na raspolaganju odgovarajuće alate za provedbu provjera, uključujući automatizirane provjere na način kojim se štite temeljna prava i izbjegavaju diskriminirajući ishodi.

(28)

Važno je da države članice subjektima zaduženima za središnje registre dodijele dostatne ovlasti i resurse za provjeru stvarnog vlasništva i istinitosti informacija koje su im dostavljene te za prijavu svake sumnje vlastitom FOJ-u. Takve ovlasti trebale bi uključivati ovlast provođenja inspekcija u poslovnim prostorima pravnih subjekata i obveznika koji djeluju kao upravitelji trustova osnovanih izričitom izjavom ili osobe na istovjetnim položajima u sličnim pravnim aranžmanima, bilo da ih izvršavaju subjekti zaduženi za središnje registre ili druga tijela u njihovo ime. Države članice trebale bi osigurati primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera kada su ti upravitelji trustova ili osobe na istovjetnom položaju u sličnom pravnom aranžmanu pravni stručnjaci ili kada su njihovi poslovni prostori ili registrirana sjedišta isti kao i njihov privatni stambeni prostor. Takve ovlasti trebale bi se proširiti na predstavnike stranih pravnih subjekata i stranih pravnih aranžmana u Uniji ako ti pravni subjekti i aranžmani imaju registrirane urede ili predstavnike u Uniji.

(29)

Ako provjera informacija o stvarnom vlasništvu dovede do toga da subjekt koji je zadužen za središnji registar zaključi da u tim informacijama postoje nedosljednosti ili pogreške odnosno ako te informacije na drugi način ne ispunjavaju zahtjeve, subjekt bi trebao moći uskratiti ili suspendirati dokaz o registraciji u središnjem registru dok se ti propusti ne isprave.

(30)

Subjekti zaduženi za središnje registre trebali bi obavljati svoje funkcije bez neprimjerenog utjecaja, uključujući svaki neprimjeren politički ili sektorski utjecaj u vezi s provjerom informacija, uvođenjem mjera ili sankcija i odobravanjem pristupa osobama s legitimnim interesom. U tu svrhu subjekti zaduženi za središnje registre trebali bi imati uspostavljene politike za sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima.

(31)

Subjekti zaduženi za središnje registre prikladni su za brzu i učinkovitu identifikaciju onih pojedinaca koji u konačnici imaju vlasništvo ili kontrolu nad pravnim subjektima i aranžmanima, uključujući pojedince uvrštene na popis u vezi s ciljanim financijskim sankcijama. Pravodobno otkrivanje vlasničkih i kontrolnih struktura doprinosi boljem razumijevanju izloženosti rizicima od neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija te donošenju mjera za smanjenje tih rizika. Stoga je važno da se od subjekata zaduženih za središnje registre zahtijeva da provjere unesene informacije o stvarnom vlasništvu s obzirom na uvrštenja na popis u vezi s ciljanim financijskim sankcijama, odmah nakon takvog uvrštenja i redovito nakon toga, kako bi se otkrilo mogu li promjene u vlasničkoj ili kontrolnoj strukturi pravnog subjekta ili pravnog aranžmana dovesti do rizika od izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija. Naznačivanje u središnjim registrima da su pravni subjekti ili pravni aranžmani povezani s osobama ili subjektima na koje se primjenjuju ciljane financijske sankcije trebalo bi doprinijeti aktivnostima nadležnih tijela i tijela zaduženih za provedbu Unijinih mjera ograničavanja.

(32)

Prijavljivanje nepodudarnosti između informacija o stvarnom vlasništvu koje se čuvaju u središnjim registrima i informacija o stvarnom vlasništvu dostupnih obveznicima i, ako je primjenjivo, nadležnim tijelima djelotvoran je mehanizam za provjeru točnosti informacija. Svaku utvrđenu nepodudarnost trebalo bi brzo prijaviti i ispraviti, u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka.

(33)

Ako bi se prijavljivanjem nepodudarnosti od strane FOJ-eva i drugih nadležnih tijela ugrozilo analizu sumnjive transakcije ili kaznenu istragu koja je u tijeku, FOJ-evi ili druga nadležna tijela trebali bi odgoditi prijavu nepodudarnosti do trenutka u kojem razlozi za neprijavljivanje prestanu postojati. Nadalje, FOJ-evi i druga nadležna tijela ne bi trebali prijavljivati nepodudarnosti ako bi to bilo suprotno bilo kojoj odredbi nacionalnog prava o povjerljivosti ili bi predstavljalo kazneno djelo odavanja tajnih podataka.

(34)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti primjene koncepta stvarnog vlasnika, ključno je da u cijeloj Uniji za pravne subjekte i upravitelje trustova osnovanih izričitom izjavom ili osobe na istovjetnom položaju u sličnim pravnim aranžmanima postoje jedinstveni kanali i sredstva za podnošenje prijava. U tu bi svrhu format za podnošenje informacija o stvarnom vlasništvu relevantnim središnjim registrima trebao biti jedinstven i jamčiti transparentnost i pravnu sigurnost.

(35)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti među različitim vrstama pravnih oblika, od upravitelja trusta također bi se trebalo zahtijevati da pribave i čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu te da te informacije dostave središnjem registru ili središnjoj bazi podataka.

(36)

Ključno je da informacije o stvarnom vlasništvu ostanu dostupne u središnjim registrima i sustavu međupovezivanja središnjih registara najmanje pet godina nakon raspuštanja pravnog subjekta ili prestanka postojanja pravnog aranžmana. Države članice trebale bi moći zakonski predvidjeti dodatne razloge za obradu informacija o stvarnom vlasništvu za svrhe koje nisu SPNFT, ako se tom obradom postiže cilj od javnog interesa i ako ona predstavlja mjeru koja je nužna i razmjerna u demokratskom društvu za ostvarenje legitimnog cilja.

(37)

FOJ-evi, druga nadležna tijela i samoregulatorna tijela trebali bi imati trenutačan, nefiltriran, izravan i slobodan pristup informacijama o stvarnom vlasništvu u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma. Obveznici bi također trebali imati pristup središnjim registrima pri provedbi dubinske analize stranke. Države članice mogu odlučiti da pristup obveznika podliježe plaćanju naknade. Međutim, te bi naknade trebale biti strogo ograničene na ono što je potrebno za pokrivanje troškova osiguravanja kvalitete informacija koje se čuvaju u tim registrima i stavljanja informacija na raspolaganje te se njima ne bi trebao ugroziti djelotvoran pristup informacijama o stvarnom vlasništvu.

(38)

Izravan, pravodoban i nefiltriran pristup nacionalnih javnih tijela informacijama o stvarnom vlasništvu ključan je i za osiguravanje pravilne provedbe Unijinih mjera ograničavanja, sprečavanje rizika od neprovedbe i izbjegavanja Unijinih mjera ograničavanja te za istragu kršenja tih mjera. Iz tih bi razloga tijela nadležna za provedbu takvih mjera ograničavanja, utvrđena na temelju relevantnih uredaba Vijeća donesenih na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), trebala imati izravan i trenutačan pristup informacijama koje se čuvaju u međupovezanim središnjim registrima.

(39)

Tijela, uredi i agencije Unije koji imaju ulogu u okviru Unije za SPNFT trebali bi moći pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu pri obavljanju svojih dužnosti. To vrijedi za Ured europskog javnog tužitelja (EPPO), ali i za Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) pri provedbi istraga, kao i za Europol i Eurojust kada podupiru istrage koje provode nacionalna tijela. AMLA-i se, kao nadzornom tijelu, treba odobriti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu pri obavljanju nadzornih aktivnosti. Kako bi se osiguralo da AMLA može djelotvorno podupirati aktivnosti FOJ-eva, trebala bi moći pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu i u kontekstu zajedničkih analiza.

(40)

Kako bi se ograničilo zadiranje u pravo na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, pristup javnosti informacijama o stvarnom vlasništvu koje se čuvaju u središnjim registrima trebao bi biti uvjetovan dokazivanjem legitimnog interesa. Različiti pristupi država članica u vezi s provjerom postojanja takvog legitimnog interesa mogu otežati usklađenu provedbu okvira za SPNFT i preventivnu svrhu zbog koje je takav pristup javnosti dopušten. Stoga je potrebno osmisliti okvir za priznavanje i provjeru legitimnog interesa na razini Unije, uz potpuno poštovanje Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ako postoji legitiman interes, javnost bi trebala moći pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu nad pravnim subjektima i pravnim aranžmanima. Legitiman interes trebao bi se pretpostaviti za određene kategorije javnosti. Pristup na temelju legitimnog interesa ne bi trebao biti uvjetovan pravnim statusom ni pravnim oblikom osobe koja traži pristup.

(41)

Nevladine organizacije, pripadnici akademske zajednice i istraživački novinari doprinijeli su ciljevima Unije u borbi protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Stoga bi se trebalo smatrati da oni imaju legitiman interes za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu, koje su od ključne važnosti za njihovo obavljanje funkcija i, prema potrebi, provedbu javnog nadzora. Mogućnost pristupa središnjim registrima ne bi trebala biti uvjetovana medijem ili platformom putem kojih obavljaju svoje aktivnosti ni prethodnim iskustvom u tom području. Kako bi se takvim kategorijama omogućilo da djelotvorno obavljaju svoje aktivnosti i izbjegnu rizike od odmazde, trebali bi moći pristupiti informacijama o pravnim subjektima i pravnim aranžmanima bez dokazivanja povezanosti s tim subjektima ili aranžmanima. Kao što je predviđeno pravilima Unije o zaštiti podataka, nijedan pristup stvarnih vlasnika informacijama o obradi njihovih osobnih podataka ne bi smio negativno utjecati na prava i slobode drugih, uključujući pravo na sigurnost osobe. Otkrivanjem stvarnom vlasniku da su osobe koje djeluju za potrebe novinarstva ili organizacije civilnog društva pregledale njegove osobne podatke riskira se ugrožavanje sigurnosti novinara i članova organizacija civilnog društva koji provode istrage potencijalnih kriminalnih aktivnosti. Stoga, kako bi se pravo na zaštitu osobnih podataka uskladilo sa slobodom izražavanja i informiranja za novinare u skladu s člankom 85. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i kako bi se osigurala uloga organizacija civilnog društva u sprečavanju, istrazi i otkrivanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (d) te uredbe, subjekti zaduženi za središnje registre ne bi stvarnim vlasnicima trebali ustupati informacije o obradi njihovih podataka od strane tih kategorija javnosti, već ih samo informirati o činjenici da su osobe koje djeluju za potrebe novinarstva ili organizacije civilnog društva pregledale njihove podatke.

(42)

Integritet poslovnih transakcija ključan je za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i financijskog sustava Unije. U tu je svrhu važno da osobe koje žele poslovati s pravnim subjektima ili pravnim aranžmanima u Uniji mogu pristupiti informacijama o njihovim stvarnim vlasnicima kako bi provjerile da njihovi potencijalni poslovni partneri nisu uključeni u pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. Postoje brojni dokazi o tome da kriminalci prikrivaju svoj identitet iza korporativnih struktura te se omogućivanjem onima koji bi mogli stupiti u transakcije s pravnim subjektom ili pravnim aranžmanom da doznaju identitet stvarnih vlasnika doprinosi borbi protiv zloupotrebe pravnih subjekata ili pravnih aranžmana u kriminalne svrhe. Transakcija nije ograničena na aktivnosti trgovanja ili pružanje ili kupnju proizvoda ili usluga, već bi mogla uključivati situacije u kojima je vjerojatno da će osoba uložiti novčana sredstva kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (16) ili kriptoimovinu u pravni subjekt ili pravni aranžman, ili da će steći pravni subjekt. Stoga se ne bi trebalo smatrati da zahtjev u pogledu legitimnog interesa za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu ispunjavaju samo osobe koje obavljaju gospodarske ili komercijalne djelatnosti.

(43)

S obzirom na prekograničnu prirodu pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, trebalo bi priznati da tijela trećih zemalja imaju legitiman interes za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu nad pravnim subjektima i pravnim aranžmanima u Uniji, ako je takav pristup tim tijelima potreban u kontekstu konkretnih istraga ili analiza za obavljanje njihovih zadaća u području SPNFT-a. Slično tome, subjekti koji podliježu zahtjevima za SPNFT u trećim zemljama trebali bi moći pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu u središnjim registrima Unije ako su dužni poduzeti mjere dubinske analize stranke u skladu sa zahtjevima za SPNFT u tim zemljama u pogledu pravnih subjekata i pravnih aranžmana s poslovnim nastanom u Uniji. Svaki pristup informacijama sadržanima u središnjim registrima trebao bi biti u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, a osobito s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679. U tu bi svrhu središnji registri trebali razmotriti i mogu li zahtjevi osoba s poslovnim nastanom izvan Unije biti obuhvaćeni uvjetima pod kojima se može iskoristiti odstupanje na temelju članka 49. te uredbe. Iz ustaljene sudske prakse Suda Europske unije („Sud”) proizlazi da je borba protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma cilj od općeg javnog interesa, te da su ciljevi javne sigurnosti s time povezani. Kako bi se očuvalo integritet istraga i analiza koje provode FOJ-evi, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela trećih zemalja, središnji registri trebali bi se suzdržati od otkrivanja stvarnim vlasnicima bilo kakve obrade njihovih osobnih podataka koju provode ta tijela u mjeri u kojoj bi takvo otkrivanje negativno utjecalo na istrage i analize koje provode ta tijela. Međutim, kako bi se očuvala prava ispitanika, središnji registri trebali bi se suzdržati od otkrivanja tih informacija samo do trenutka kada se takvim otkrivanjem više ne bi ugrozila istraga ili analiza. Taj bi rok trebalo utvrditi na razdoblje od najviše pet godina i trebalo bi ga produljiti samo na temelju obrazloženog zahtjeva tijela u trećoj zemlji.

(44)

Kako bi se osigurao režim pristupa koji je dovoljno fleksibilan i koji se može prilagoditi novim okolnostima, države članice trebale bi moći odobriti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu, na pojedinačnoj osnovi, svakoj osobi koja može dokazati legitiman interes povezan sa sprečavanjem i suzbijanjem pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Države članice trebale bi prikupljati informacije o slučajevima legitimnog interesa koji prelaze kategorije utvrđene u ovoj Direktivi i proslijediti ih Komisiji.

(45)

Kriminalci mogu zloupotrijebiti pravne subjekte u bilo kojem trenutku. Međutim, određene faze životnog ciklusa pravnih subjekata povezane su s većim rizicima, kao što je faza osnivanja trgovačkog društva ili faza u kojoj dolazi do promjena u strukturi trgovačkog društva, poput preoblikovanja, spajanja ili podjele, koje omogućuju kriminalcima stjecanje kontrole nad pravnim subjektom. Okvirom Unije predviđa se nadzor javnih tijela nad tim fazama postojanja pravnog subjekta na temelju Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (17). Kako bi se osiguralo da ta javna tijela mogu djelotvorno obavljati svoje aktivnosti i doprinositi sprečavanju zloupotrebe pravnih subjekata u kriminalne svrhe, trebala bi imati pristup informacijama sadržanima u međupovezanim središnjim registrima.

(46)

Kako bi se osigurala zakonitost i pravilnost rashoda uključenih u računovodstvenu dokumentaciju podnesenu Komisiji u okviru programâ financiranja sredstvima Unije, programska tijela moraju prikupljati i pohranjivati u svoje sustave upravljanja i kontrole informacije o stvarnom vlasništvu primatelja sredstava Unije. Stoga je potrebno osigurati da programska tijela u državama članicama imaju pristup informacijama o stvarnom vlasništvu koje se čuvaju u međupovezanim središnjim registrima kako bi ispunila svoje dužnosti sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti, uključujući prijevare, te izvješćivanja o njima, na temelju Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(47)

Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije, tijela država članica koja provode Mehanizam za oporavak i otpornost na temelju Uredbe (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (19) trebala bi imati pristup međupovezanim središnjim registrima radi prikupljanja informacija o stvarnom vlasništvu primatelja sredstava Unije ili ugovaratelja koje se zahtijevaju na temelju te uredbe.

(48)

Korupcija u javnoj nabavi šteti javnom interesu, potkopava povjerenje javnosti i negativno utječe na živote građana. S obzirom na ranjivost postupaka javne nabave u pogledu korupcije, prijevare i drugih predikatnih kaznenih djela, nacionalna tijela s nadležnostima u postupcima javne nabave trebala bi moći izvršavati uvid u središnje registre kako bi utvrdila identitet fizičkih osoba koje u konačnici imaju vlasništvo ili kontrolu nad ponuditeljima i identificirati slučajeve u kojima postoji rizik da bi kriminalci mogli biti uključeni u postupak nabave. Pravodoban pristup informacijama koje se čuvaju u središnjem registru ključan je kako bi se osiguralo da tijela koja provode postupke javne nabave mogu djelotvorno obavljati svoje funkcije, među ostalim otkrivanjem slučajeva korupcije u tim postupcima. Pojam javnih tijela u vezi s postupcima nabave trebao bi obuhvaćati koncept javnih naručitelja u pravnim aktima Unije u pogledu postupaka javne nabave robe i usluga ili koncesija, kao i svako javno tijelo koje je država članica odredila za provjeru zakonitosti postupaka javne nabave, a koje nije nadležno tijelo za potrebe SPNFT-a.

(49)

Proizvodima poput provjere stranke koje nude pružatelji koji su treće strane podupiru se obveznici u provedbi dubinske analize stranke. Takvi im proizvodi pružaju cjelovito sagledavanje stranke, što im omogućuje donošenje informiranih odluka o klasifikaciji rizika, mjerama za smanjenje rizika koje treba primijeniti i mogućim sumnjama u pogledu aktivnosti stranaka. Ti proizvodi doprinose i radu nadležnih tijela u analizi sumnjivih transakcija i istragama potencijalnih slučajeva pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma dopunjavanjem informacija o stvarnom vlasništvu drugim tehničkim rješenjima koja nadležnim tijelima omogućuju šire sagledavanje složenih kriminalnih shema, među ostalim lokalizacijom počinitelja. Oni stoga imaju ključnu ulogu u praćenju sve složenijih i bržih kretanja koja karakteriziraju sheme pranja novca. Na temelju njihove ustaljene funkcije u infrastrukturi za praćenje usklađenosti opravdano je smatrati da pružatelji tih proizvoda imaju legitiman interes za pristup informacijama koje se čuvaju u središnjim registrima, pod uvjetom da se podaci dobiveni iz registra nude samo obveznicima i nadležnim tijelima u Uniji za obavljanje zadaća povezanih sa sprečavanjem i suzbijanjem pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma.

(50)

Kako bi se izbjegli različiti pristupi provedbi koncepta legitimnog interesa za potrebe pristupanja informacijama o stvarnom vlasništvu, postupci za priznavanje takvog legitimnog interesa trebali bi biti usklađeni. To bi trebalo uključivati zajedničke predloške za podnošenje zahtjeva i priznavanje legitimnog interesa, čime bi se olakšalo uzajamno priznavanje od strane središnjih registara u cijeloj Uniji. U tu bi svrhu Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti radi utvrđivanja usklađenih predložaka i postupaka.

(51)

Kako bi se osiguralo da postupci za odobravanje pristupa onima s prethodno provjerenim legitimnim interesom nisu neopravdano opterećujući, pristup se može obnoviti na temelju pojednostavljenih postupaka kojima subjekt zadužen za središnji registar osigurava da su prethodno dobivene informacije za potrebe provjere točne i relevantne te prema potrebi ažurirane.

(52)

Nadalje, kako bi se osigurao razmjeran i uravnotežen pristup i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu podataka, države članice trebale bi, u iznimnim okolnostima, predvidjeti izuzeća od otkrivanja osobnih podataka o stvarnom vlasniku putem središnjih registara i od pristupa tim podacima ako bi zbog tih informacija stvarni vlasnik bio izložen nerazmjernom riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja. Osim toga, države članice trebale bi moći zahtijevati internetsku registraciju radi identifikacije svake osobe koja zatraži informacije iz središnjeg registra, kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra od strane osoba s legitimnim interesom. Međutim, te bi naknade trebale biti strogo ograničene na ono što je potrebno za pokrivanje troškova osiguravanja kvalitete informacija koje se čuvaju u središnjim registrima i stavljanja informacija na raspolaganje te se njima ne bi trebao ugroziti djelotvoran pristup informacijama o stvarnom vlasništvu.

(53)

Identifikacija podnositelja zahtjeva potrebna je kako bi se osiguralo da samo osobe s legitimnim interesom mogu pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu. Međutim, postupak identifikacije trebalo bi provoditi tako da ne dovede do diskriminacije, među ostalim na temelju zemlje boravišta ili državljanstva podnositelja zahtjeva. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati dostatne mehanizme identifikacije, koji obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na sustave elektroničke identifikacije prijavljene na temelju Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i relevantne kvalificirane usluge povjerenja, kako bi se osobama s legitimnim interesom omogućio djelotvoran pristup informacijama o stvarnom vlasništvu.

(54)

Direktivom (EU) 2018/843 ostvareno je međupovezivanje, putem europske središnje platforme uspostavljene Direktivom (EU) 2017/1132, središnjih registara država članica u kojima su pohranjene informacije o stvarnom vlasništvu. To međupovezivanje pokazalo se ključnim za djelotvoran prekogranični pristup nadležnih tijela, obveznika i osoba s legitimnim interesom informacijama o stvarnom vlasništvu. Kako bi se izmijenjeni regulatorni zahtjevi proveli prije prenošenja ove Direktive, bit će potreban kontinuiran razvoj. Stoga bi trebalo nastaviti s radom na međupovezivanju uz sudjelovanje država članica u funkcioniranju cijelog sustava, što bi se trebalo osigurati redovitim dijalogom između Komisije i predstavnika država članica o pitanjima koja se odnose na rad sustava i o njegovu budućem razvoju.

(55)

Međupovezivanjem središnjih registara država članica nacionalni i prekogranični pristup informacijama o stvarnom vlasništvu nad pravnim aranžmanima sadržanima u središnjem registru svake države članice trebao bi se odobravati na temelju definicije legitimnog interesa u skladu s odlukom koju je donio subjekt zadužen za relevantni središnji registar. Kako bi se osiguralo da se odluke o ograničavanju pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu mogu preispitati, trebalo bi uspostaviti mehanizam za žalbe protiv takvih odluka. Radi osiguravanja dosljedne i učinkovite registracije i razmjene informacija države članice trebale bi osigurati da subjekt zadužen za središnji registar u toj državi članici surađuje s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama, među ostalim dijeleći informacije o trustovima i sličnim pravnim aranžmanima koji su uređeni pravom jedne države članice, a kojima se upravlja u drugoj državi članici ili čiji upravitelj ima poslovni nastan ili boravište u drugoj državi članici.

(56)

Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive. Fizičke osobe čiji se osobni podaci čuvaju u središnjim registrima u kojima su te osobe utvrđene kao stvarni vlasnici trebale bi biti obaviještene o primjenjivim pravilima o zaštiti podataka. Nadalje, dostupni bi trebali biti samo osobni podaci koji su ažurirani i koji se odnose na stvarne vlasnike, a stvarne vlasnike trebalo bi informirati o njihovim pravima u skladu s pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka i o postupcima koji se primjenjuju za ostvarivanje tih prava.

(57)

Odgođenim pristupom FOJ-eva i drugih nadležnih tijela informacijama o identitetu vlasnika bankovnih računa i računa za plaćanje, računa vrijednosnih papira, računa kriptoimovine i korisnika sefova ometa se otkrivanje prijenosa sredstava povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma. Stoga je od ključne važnosti u svim državama članicama uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme, kao što su registar ili sustav za dohvat podataka, kao učinkovito sredstvo za dobivanje pravodobnog pristupa informacijama o identitetu vlasnika bankovnih računa i računa za plaćanje, računa vrijednosnih papira, računa kriptoimovine i korisnika sefova, njihovih opunomoćenika te njihovih stvarnih vlasnika. Te bi informacije trebale uključivati povijesne podatke o vlasnicima zatvorenih korisničkih računa, bankovnih računa i računa za plaćanje, uključujući virtualne IBAN-ove, računa vrijednosnih papira i računa kriptoimovine te korisnicima zatvorenih sefova. Pri primjeni odredaba o pristupu prikladno je upotrebljavati već postojeće mehanizme, pod uvjetom da nacionalni FOJ-evi mogu ostvariti trenutačan i nefiltriran pristup podacima za koje su podnijeli upite. Države članice trebale bi razmotriti uključivanje u takve mehanizme drugih informacija koje se smatraju nužnima i razmjernima za postizanje djelotvornijeg smanjenja rizika povezanih s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma. FOJ-evi, AMLA u kontekstu zajedničkih analiza i nadzorna tijela trebali bi osigurati potpunu povjerljivost u odnosu na takve upite i zahtjeve za povezane informacije.

(58)

Virtualni IBAN-ovi virtualni su brojevi koje izdaju kreditne institucije i financijske institucije, a koji omogućuju preusmjeravanje plaćanja na fizičke bankovne račune ili račune za plaćanje. Iako virtualne IBAN-ove mogu koristiti poduzeća u zakonite svrhe, primjerice za pojednostavljenje postupka prikupljanja i slanja plaćanja preko granica, oni uključuju i povećan rizik od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma jer se mogu upotrijebiti za prikrivanje identiteta vlasnika računa te otežati FOJ-evima praćenje protoka sredstava, identificiranje lokacije računa i uvođenje potrebnih mjera, uključujući suspenziju ili praćenje računa. Kako bi se smanjili ti rizici, a FOJ-evima olakšalo praćenje i otkrivanje nezakonitih tokova, centralizirani automatizirani mehanizmi trebali bi uključivati informacije o virtualnim IBAN-ovima povezanima s bankovnim računom ili računom za plaćanje.

(59)

Kako bi se poštovala privatnost i zaštitili osobni podaci, u centraliziranim automatiziranim mehanizmima za bankovne račune ili račune za plaćanje, račune vrijednosnih papira i račune kriptoimovine trebalo bi čuvati minimalnu količinu podataka potrebnih za provedbu istraga u području SPNFT-a. Države članice trebale bi moći utvrditi koji su dodatni podaci korisni i razmjerni za prikupljanje. Pri prenošenju odredaba koje se odnose na te mehanizme države članice trebale bi utvrditi razdoblja zadržavanja koja su jednaka razdoblju zadržavanja dokumentacije i informacija pribavljenih u okviru primjene mjera dubinske analize stranke. Države članice trebale bi moći iznimno produljiti razdoblje zadržavanja pod uvjetom da za to navedu opravdane razloge. Dodatno razdoblje zadržavanja ne bi smjelo prelaziti dodatnih pet godina. Tim se razdobljem ne bi trebala dovoditi u pitanje mogućnost da se nacionalnim pravom utvrde drugi zahtjevi u pogledu zadržavanja podataka kojima se omogućuje donošenje odluka u pojedinačnim slučajevima kako bi se olakšali kazneni ili upravni postupci. Pristup tim mehanizmima trebao bi se ostvarivati prema načelu nužnog pristupa.

(60)

Međupovezivanjem centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica nacionalni FOJ-evi mogli bi brzo dobiti prekogranične informacije o identitetu vlasnika bankovnih računa i računa za plaćanje, računa vrijednosnih papira i računa kriptoimovine te korisnika sefova u drugim državama članicama, čime bi se ojačala njihova sposobnost djelotvornog provođenja financijske analize i suradnje s ekvivalentnim tijelima iz drugih država članica. Na temelju izravnog prekograničnog pristupa informacijama o bankovnim računima i računima za plaćanje, računima vrijednosnih papira i računima kriptoimovine te sefovima FOJ-evi bi mogli provoditi financijsku analizu u dovoljno kratkom roku za praćenje sredstava upućenih putem raznih računa, među ostalim upotrebom virtualnih IBAN-ova, otkrivanje mogućih slučajeva pranja novca i financiranja terorizma te jamčenje brzog djelovanja u području izvršenja zakonodavstva. AMLA-i bi također trebalo osigurati izravan pristup međupovezanim centraliziranim automatiziranim mehanizmima kako bi se pružila operativna potpora FOJ-evima u okviru zajedničkih analiza. Države članice trebale bi osigurati da je izravan pristup međupovezanim centraliziranim automatiziranim mehanizmima proširen na nadzorna tijela kako bi im se omogućilo djelotvorno obavljanje njihovih zadaća.

(61)

Kako bi se poštovalo pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na privatnost te ograničio učinak prekograničnog pristupa informacijama sadržanima u nacionalnim centraliziranim automatiziranim mehanizmima, opseg informacija dostupnih putem sustava povezivanja registara bankovnih računa („BARIS”) bio bi ograničen na najmanju razinu koja je potrebna u skladu s načelom smanjenja količine podataka kako bi se omogućila identifikacija svih fizičkih ili pravnih osoba koje imaju ili kontroliraju bankovne račune ili račune za plaćanje, račune vrijednosnih papira i račune kriptoimovine te sefove. FOJ-evima i AMLA-i, kao i nadzornim tijelima, trebalo bi odobriti trenutačan i nefiltriran pristup BARIS-u. Države članice trebale bi osigurati da se osoblje FOJ-eva pridržava visokih profesionalnih standarda povjerljivosti i zaštite podataka, da je visokog integriteta i da posjeduje odgovarajuće vještine. Nadalje, države članice trebale bi uvesti tehničke i organizacijske mjere kojima se jamči sigurnost podataka u skladu s visokim tehnološkim standardima.

(62)

Za međupovezivanje centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica (središnjih registara ili središnjih elektroničkih sustava za dohvat podataka) koji sadržavaju informacije o bankovnim računima i računima za plaćanje, računima vrijednosnih papira, računima kriptoimovine te sefovima preko BARIS-a potrebna je koordinacija nacionalnih sustava s različitim tehničkim značajkama. U tu bi svrhu trebalo razviti tehničke mjere i specifikacije uzimajući u obzir razlike među nacionalnim centraliziranim automatiziranim mehanizmima.

(63)

Nekretnine su kriminalcima privlačan način za pranje prihoda ostvarenih nezakonitim aktivnostima jer omogućuju prikrivanje stvarnog izvora sredstava i identiteta stvarnog vlasnika. Pravilna i pravodobna identifikacija nekretnina te fizičkih osoba, pravnih subjekata i pravnih aranžmana koji su vlasnici nekretnina od strane FOJ-eva i drugih nadležnih tijela važna je za otkrivanje shema pranja novca i zamrzavanje i oduzimanje imovine, kao i za administrativne mjere zamrzavanja kojima se provode ciljane financijske sankcije. Stoga je važno da države članice FOJ-evima i drugim nadležnim tijelima omoguće trenutačan i izravan pristup informacijama kojima se omogućuje pravilna provedba analiza i istraga potencijalnih kaznenih predmeta koji uključuju nekretnine. Kako bi se olakšao djelotvoran pristup, te bi se informacije trebale pružati besplatno putem jedinstvene pristupne točke digitalnim sredstvima i, ako je moguće, u strojno čitljivom formatu. Informacije bi trebale obuhvaćati povijesne informacije, uključujući povijest vlasništva nad nekretninom, cijene po kojima je ta nekretnina stečena u prošlosti i povezane terete tijekom definiranog razdoblja u prošlosti, kako bi se FOJ-evima i drugim nadležnim tijelima u toj državi članici omogućilo da analiziraju i identificiraju sve sumnjive aktivnosti koje se odnose na transakcije povezane s nekretninama, uključujući zemljišta, koje bi mogle upućivati na pranje novca ili druge vrste kriminala. Takve povijesne informacije odnose se na vrste informacija koje su već prikupljene pri provedbi transakcija povezanih s nekretninama. Stoga se ne uvode nikakve nove obveze za zahvaćene osobe, uz osiguravanje da se legitimna očekivanja zainteresiranih osoba propisno poštuju. S obzirom na često prekograničnu prirodu kriminalnih shema koje uključuju nekretnine primjereno je utvrditi minimalni skup informacija kojima bi nadležna tijela trebala moći pristupiti i koje bi trebala moći razmijeniti s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama.

(64)

Države članice imaju osnovane ili bi trebale osnovati operativno neovisne i samostalne FOJ-eve za prikupljanje i analizu informacija radi utvrđivanja poveznica između sumnjivih transakcija i aktivnosti i povezane kriminalne aktivnosti u cilju sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. FOJ bi trebao biti jedinstvena središnja nacionalna jedinica odgovorna za primanje i analizu prijava sumnjivih transakcija, prijava prekograničnih fizičkih kretanja gotovine putem carinskog informacijskog sustava, prijava transakcija koje se prijavljuju kada se premaše određeni pragovi (otkrivanje informacija koje se temelji na pragovima) te drugih informacija relevantnih za pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma koje dostavljaju obveznici. Operativnu neovisnost i samostalnost FOJ-a trebalo bi osigurati tako da se FOJ-u dodijele ovlast i kapaciteti za slobodno obavljanje funkcija, uključujući sposobnost donošenja samostalnih odluka u pogledu analize, zahtjeva i distribucije određenih informacija. FOJ bi u svim slučajevima trebao imati neovisno pravo na prosljeđivanje informacija ili njihovu distribuciju relevantnim nadležnim tijelima. FOJ-u bi trebalo osigurati odgovarajuće financijske, ljudske i tehničke resurse na način kojim se osigurava njegova samostalnost i neovisnost te mu se omogućuje djelotvorno izvršavanje njegova mandata. FOJ bi trebao moći pribaviti i rasporediti resurse potrebne za izvršavanje svojih funkcija, pojedinačno ili rutinski, bez neprimjerenog utjecaja ili uplitanja politike, države ili sektora koji bi mogli ugroziti njegovu operativnu neovisnost. U cilju procjene ispunjavanja tih zahtjeva i utvrđivanja nedostataka i primjera najbolje prakse, AMLA bi trebala biti ovlaštena za koordinaciju organizacije istorazinskog ocjenjivanja FOJ-eva.

(65)

Osoblje FOJ-a trebalo bi biti visokog integriteta i imati odgovarajuće vještine te održavati visoke profesionalne standarde. FOJ-evi bi trebali imati uspostavljene postupke za djelotvorno sprečavanje sukoba interesa i upravljanje njima. S obzirom na prirodu njihova rada FOJ-evi primaju velike količine osjetljivih osobnih i financijskih informacija i imaju pristup takvim informacijama. Osoblje FOJ-a trebalo bi stoga imati odgovarajuće vještine kad je riječ o etičkoj primjeni analitičkih alata za velike količine podataka. Nadalje, aktivnosti FOJ-eva mogle bi imati implikacije u pogledu temeljnih prava pojedinaca, kao što su pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na privatni život i pravo na vlasništvo. FOJ-evi bi stoga trebali imenovati službenika za temeljna prava, koji može biti član postojećeg osoblja FOJ-a. Zadaće službenika za temeljna prava trebale bi uključivati, bez ometanja ili odgađanja aktivnosti FOJ-eva, praćenje FOJ-eva poštovanja temeljnih prava i promicanje tog poštovanja, pružanje savjeta i smjernica FOJ-u o implikacijama njegovih politika i praksi u pogledu temeljnih prava, nadzor zakonitosti i etičnosti aktivnosti koje provodi FOJ te izdavanje neobvezujućih mišljenja. Imenovanjem službenika za temeljna prava pomoglo bi se osigurati da FOJ-evi u obavljanju svojih zadaća poštuju i štite temeljna prava zahvaćenih pojedinaca.

(66)

FOJ-evi bi trebali moći distribuirati informacije nadležnim tijelima zaduženima za borbu protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Trebalo bi tumačiti da takva tijela uključuju tijela koja imaju istražnu ulogu, ulogu kaznenog progona ili pravosudnu ulogu. U svim državama članicama druga tijela imaju posebne uloge povezane s borbom protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te bi FOJ-evi također trebali moći dostaviti im rezultate svojih operativnih ili strateških analiza, ako te rezultate smatraju relevantnima za njihove funkcije. Rezultati tih analiza pružaju smislene informacije na temelju kojih se utvrđuju indicije tijekom istražnog rada i rada u području kaznenog progona. Pri distribuciji ne bi trebalo otkriti izvor prijave sumnjive transakcije ili aktivnosti. Međutim, time se FOJ-eve ne bi trebalo sprečavati u distribuciji relevantnih informacija koje, primjerice, uključuju informacije o IBAN-u ili BIC/SWIFT oznaci. Nadalje, FOJ-evi bi trebali moći podijeliti druge informacije kojima raspolažu, među ostalim na zahtjev drugih nadležnih tijela. Pri ostvarivanju svoje samostalnosti i neovisnosti FOJ-evi bi trebali razmotriti kako bi odbijanje pružanja informacija moglo utjecati na suradnju i širi cilj borbe protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Odbijanja bi trebala biti ograničena na iznimne okolnosti, primjerice kada informacije potječu od drugog FOJ-a koji nije dao suglasnost za njihovu daljnju distribuciju ili kada FOJ ima razloga vjerovati da se informacije neće upotrijebiti u svrhe za koje su zatražene. U takvim bi slučajevima FOJ trebao navesti razloge za odbijanje. Takvi bi razlozi mogli uključivati objašnjenje da informacije nisu u posjedu FOJ-a ili da nije dana suglasnost za daljnju distribuciju.

(67)

Djelotvorna suradnja i razmjena informacija između FOJ-eva i nadzornika od ključne su važnosti za integritet i stabilnost financijskog sustava. Njima se osigurava sveobuhvatan i dosljedan pristup sprečavanju i suzbijanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, poboljšava djelotvornost režima Unije za SPNFT i štiti gospodarstvo od prijetnji koje predstavljaju nezakonite financijske aktivnosti. Informacije kojima raspolažu FOJ-evi, a koje se, primjerice, odnose na kvalitetu i količinu prijava sumnjivih transakcija koje podnose obveznici, kvalitetu i pravodobnost odgovora obveznika na zahtjeve FOJ-eva za informacije te informacije o tipologijama, trendovima i metodama u području pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma mogu pomoći nadzornicima da identificiraju područja u kojima su rizici veći ili usklađenost slaba te im time pružiti uvid u to je li potrebno ojačati nadzor u odnosu na određene obveznike ili sektore. U tu bi svrhu FOJ-evi trebali nadzornicima, samoinicijativno ili na zahtjev, pružati određene vrste informacija koje bi mogle biti relevantne za potrebe nadzora.

(68)

FOJ-evi imaju važnu ulogu u identificiranju financijskih operacija terorističkih mreža, osobito na prekograničnoj razini, i u otkrivanju osoba koje ih financijski podržavaju. Financijske informacije mogle bi biti od presudne važnosti za otkrivanje potpomaganja kaznenih djela terorizma te mreža i planova terorističkih organizacija. Među FOJ-evima i dalje postoje znatne razlike s obzirom na njihove funkcije, nadležnosti i ovlasti. Postojeće razlike ipak ne bi smjele utjecati na aktivnost nekog FOJ-a, a osobito ne na njegove kapacitete za izradu preventivnih analiza koje služe kao pomoć svim tijelima zaduženima za obavještajne, istražne i pravosudne aktivnosti te međunarodnu suradnju. Postalo je ključno da se pri izvršavanju njihovih zadaća utvrdi minimalni skup podataka kojima bi FOJ-evi trebali imati brz pristup i koje bi mogli bez prepreka razmjenjivati s ekvivalentnim tijelima iz drugih država članica. U svim slučajevima sumnje na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela i financiranje terorizma informacije bi se trebale izravno i brzo prenositi između FOJ-eva bez nepotrebne odgode. Stoga je ključno dodatno pojačati djelotvornost i učinkovitost FOJ-eva pojašnjavanjem njihovih ovlasti i njihove uzajamne suradnje.

(69)

Ovlasti FOJ-eva uključuju pravo izravnog ili neizravnog pristupa „financijskim” i „administrativnim” informacijama te informacijama „o izvršavanju zakonodavstva” koje su im potrebne za suzbijanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Nepostojanje definicija o tome koje vrste informacija te općenite kategorije obuhvaćaju dovelo je do toga da je FOJ-evima omogućen pristup znatno diversificiranim skupovima informacija, što utječe na analitičke funkcije FOJ-eva i na njihove kapacitete za djelotvornu suradnju s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama, među ostalim u okviru zajedničkih analiza. Stoga je potrebno definirati minimalne skupove „financijskih” i „administrativnih” informacija te informacija „o izvršavanju zakonodavstva” koje bi se trebale izravno ili neizravno staviti na raspolaganje svakom FOJ-u u Uniji. FOJ-evi također primaju i pohranjuju u svoje baze podataka informacije povezane s transakcijama koje se prijavljuju kada se premaše određeni pragovi (prijave koje se temelje na pragovima) ili imaju pristup tim informacijama. Te su prijave važan izvor informacija i FOJ-evi ih uvelike koriste u kontekstu domaćih i zajedničkih analiza. Stoga su prijave koje se temelje na pragovima među vrstama informacija koje se razmjenjuju putem sustava FIU.net. Izravan pristup važan je preduvjet za operativnu djelotvornost i sposobnost reagiranja FOJ-eva. U tu bi svrhu države članice trebale moći pružiti FOJ-evima izravan pristup širem skupu informacija nego što se zahtijeva ovom Direktivom. Istodobno se ovom Direktivom od država članica ne zahtijeva da uspostave nove baze podataka ili registre u slučajevima u kojima su određene vrste informacija, primjerice informacije o nabavi, raspoređene u različitim repozitorijima ili arhivama. Ako baza podataka ili registar nisu uspostavljeni, države članice trebale bi poduzeti druge mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da FOJ-evi mogu brzo dobiti te informacije. Nadalje, FOJ-evi bi trebali moći od svakog obveznika brzo dobiti sve potrebne informacije u vezi s njegovim funkcijama. Osim toga, FOJ bi trebao moći dobiti takve informacije na zahtjev drugog FOJ-a i razmijeniti ih s FOJ-em koji je uputio taj zahtjev.

(70)

Pristup bi se trebao smatrati izravnim i trenutačnim kada su informacije sadržane u bazi podataka, registru ili elektroničkom sustavu za dohvat podataka koji omogućuje da ih FOJ izravno dobije, putem automatiziranog mehanizma i bez sudjelovanja posrednika. Ako informacijama raspolaže drugi subjekt ili tijelo, izravan pristup podrazumijeva da ih ta tijela ili subjekti brzo prosljeđuju FOJ-u, bez uplitanja u sadržaj traženih podataka ili informacije koje treba pružiti. Informacije ne bi trebalo podvrgnuti nikakvom filtriranju. Međutim, u nekim situacijama popratni zahtjevi u pogledu povjerljivosti informacija možda ne omogućuju nefiltrirano pružanje informacija. To je slučaj, primjerice, kada se porezne informacije mogu pružiti FOJ-evima samo uz suglasnost poreznog tijela u trećoj zemlji, kada bi izravan pristup informacijama o izvršavanju zakonodavstva mogao ugroziti istragu koja je u tijeku te kada su posrijedi podaci iz evidencije podataka o putnicima prikupljeni na temelju Direktive (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća (21). U takvim bi slučajevima države članice trebale uložiti maksimalne napore u osiguravanje djelotvornog pristupa FOJ-eva informacijama, među ostalim omogućujući FOJ-evima pristup pod uvjetima koji su slični onima koji se nude drugim tijelima na nacionalnoj razini radi olakšavanja njihovih analitičkih aktivnosti.

(71)

Velikoj većini FOJ-eva dodijeljena je ovlast za poduzimanje hitnih mjera i suspenziju ili uskraćivanje suglasnosti za transakciju radi provedbe analiza, potvrđivanja sumnje i distribucije rezultata analitičkih aktivnosti nadležnim tijelima. Međutim, postoje određene razlike u pogledu trajanja ovlasti za suspenziju u državama članicama, što utječe ne samo na odgodu aktivnosti prekogranične prirode na temelju suradnje između FOJ-eva nego i na temeljna prava pojedinaca. Nadalje, kako bi se osiguralo da FOJ-evi mogu brzo ograničiti sredstva ili imovinu stečenu kaznenim djelima i spriječiti njihovo rasipanje, među ostalim u svrhu oduzimanja, FOJ-evima bi trebalo dodijeliti ovlast za suspenziju upotrebe bankovnog računa ili računa za plaćanje, računa kriptoimovine ili poslovnog odnosa radi analize transakcija provedenih putem računa ili poslovnog odnosa, potvrđivanja sumnje i distribucije rezultata analize relevantnim nadležnim tijelima. Budući da bi takva suspenzija utjecala na pravo na vlasništvo, FOJ-evi bi trebali moći suspendirati transakcije, račune ili poslovne odnose na ograničeno razdoblje kako bi se očuvala sredstva, provele potrebne analize i distribuirali rezultati analiza nadležnim tijelima radi mogućeg donošenja odgovarajućih mjera. S obzirom na značajniji učinak na temeljna prava zahvaćene osobe, suspenzija računa ili poslovnog odnosa trebala bi se primjenjivati u ograničenijem razdoblju, koji bi trebao biti utvrđen na pet radnih dana. Države članice mogu odrediti dulje razdoblje suspenzije ako, na temelju nacionalnog prava, FOJ provodi nadležnosti u području povrata imovine i izvršava funkcije praćenja, zapljene, zamrzavanja ili oduzimanja imovine stečene kaznenim djelima. U takvim bi slučajevima trebalo zajamčiti očuvanje temeljnih prava zahvaćenih osoba, a FOJ-evi bi trebali izvršavati svoje funkcije u skladu s odgovarajućim nacionalnim zaštitnim mjerama. FOJ-evi bi trebali ukinuti suspenziju transakcije, računa ili poslovnog odnosa čim takva suspenzija više nije potrebna. Ako je određeno dulje razdoblje suspenzije, zahvaćene osobe čije su transakcije, računi ili poslovni odnosi suspendirani trebale bi imati mogućnost osporiti nalog za suspenziju pred sudom.

(72)

U posebnim okolnostima FOJ-evi bi od obveznika trebali moći zatražiti, u vlastito ime ili u ime drugog FOJ-a, da tijekom određenog razdoblja prati transakcije ili aktivnosti koje se provode putem bankovnog računa ili računa za plaćanje, računa kriptoimovine ili druge vrste poslovnog odnosa, a odnose se na osobe koje predstavljaju znatan rizik u pogledu pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma. Pomnijim praćenjem računa ili poslovnog odnosa FOJ-evi mogu steći dodatni uvid u obrasce transakcija vlasnika računa te to može dovesti do pravodobnog otkrivanja neobičnih ili sumnjivih transakcija ili aktivnosti, što bi moglo nalagati daljnje djelovanje FOJ-a, uključujući suspenziju računa ili poslovnog odnosa, analizu prikupljenih informacija i njihovu distribuciju istražnim tijelima i tijelima nadležnima za kazneni progon. FOJ-evi bi također trebali moći upozoriti obveznike na informacije koje su relevantne za provedbu dubinske analize stranke. Takva upozorenja mogu pomoći obveznicima da unaprijede svoje postupke dubinske analize stranke i osiguraju svoju usklađenost s obzirom na rizike te u skladu s time ažuriraju svoje sustave procjene rizika i upravljanja rizikom, a mogu im i pružiti dodatne informacije koje bi mogle potaknuti potrebu za pojačanom dubinskom analizom određenih stranaka ili transakcija koje predstavljaju veći rizik.

(73)

Za potrebe veće transparentnosti i odgovornosti te radi podizanja svijesti o aktivnostima koje provode FOJ-evi bi trebali izdavati godišnja izvješća o radu. Ta bi izvješća trebala sadržavati barem statističke podatke o zaprimljenim prijavama sumnjivih transakcija i obavljenom daljnjem postupanju, broju distribucija nacionalnim nadležnim tijelima i obavljenom daljnjem postupanju u vezi s njima te broju zahtjeva koji su podneseni drugim FOJ-evima i koje su zaprimili drugi FOJ-evi, kao i informacije o utvrđenim trendovima i tipologijama. Ta bi izvješća trebalo javno objaviti, ali bez dijelova koji sadržavaju osjetljive i klasificirane podatke.

(74)

FOJ bi najmanje jedanput godišnje obveznicima trebao pružiti povratne informacije o kvaliteti prijava sumnjivih transakcija, njihovoj pravodobnosti, opisu sumnje i svim dodatnim dostavljenim dokumentima. Takve se povratne informacije mogu pružati pojedinačnim obveznicima ili skupinama obveznika i trebale bi biti usmjerene na daljnje poboljšanje sposobnosti obveznika da otkriju i identificiraju sumnjive transakcije i aktivnosti, poboljšanje kvalitete prijava sumnjivih transakcija i unapređenje sveukupnih mehanizama prijavljivanja te pružanje važnih uvida obveznicima u trendove, tipologije i rizike povezane s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma. Pri određivanju vrste i učestalosti povratnih informacija FOJ-evi bi trebali, u mjeri u kojoj je to moguće, uzeti u obzir područja u kojima bi mogla biti potrebna poboljšanja u aktivnostima izvješćivanja. Kako bi se poduprlo dosljedan pristup u svim FOJ-evima i odgovarajuće povratne informacije obveznicima, AMLA bi trebala izdati preporuke FOJ-evima o primjerima najbolje prakse i najboljim pristupima u pružanju povratnih informacija. Ako se time ne bi ugrozio analitički ili istražni rad, FOJ-evi bi mogli razmotriti pružanje povratnih informacija o upotrebi ili ishodu prijava sumnjivih transakcija, na temelju pojedinačnih prijava ili u agregiranom obliku. FOJ-evi bi također, barem jedanput godišnje, carinskim tijelima trebali pružati povratne informacije o djelotvornosti i daljnjem postupanju u vezi s prijavama prekograničnih fizičkih kretanja gotovine.

(75)

Svrha je FOJ-a da prikuplja i analizira informacije u cilju utvrđivanja veza između sumnjivih transakcija ili aktivnosti i povezane kriminalne aktivnosti radi sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao i da distribuira rezultate svojih analiza i dodatne informacije nadležnim tijelima u slučaju kad postoje razlozi za sumnju na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. FOJ se ne bi trebao suzdržavati od razmjene informacija s drugim FOJ-em niti odbiti razmjenu informacija s drugim FOJ-em, samoinicijativno ili na zahtjev, zbog razloga kao što su neutvrđivanje predikatnog kaznenog djela, obilježja nacionalnih kaznenih zakona i razlike u definicijama predikatnih kaznenih djela ili nepostojanje upućivanja na određena predikatna kaznena djela. FOJ-evi bi trebali pružiti objašnjenje u vezi sa svakim odbijanjem davanja suglasnosti. FOJ-evi su prijavili poteškoće u razmjeni informacija zbog razlika u nacionalnim definicijama određenih predikatnih kaznenih djela, kao što su porezna kaznena djela, koje nisu usklađene pravom Unije. Takve razlike ne bi trebale ometati uzajamnu razmjenu tih informacija, njihovu distribuciju drugim nadležnim tijelima i njihovu upotrebu. FOJ-evi bi trebali brzo, konstruktivno i djelotvorno osigurati najširu moguću međunarodnu suradnju s FOJ-evima trećih zemalja u vezi s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka u slučaju prijenosa, preporukama FATF-a i načelima skupine Egmont za razmjenu informacija između financijsko-obavještajnih jedinica. U tu bi svrhu FOJ-eve trebalo poticati na sklapanje bilateralnih sporazuma i memoranduma o razumijevanju s ekvivalentnim tijelima iz trećih zemalja, uzimajući pritom u obzir sve obveze u pogledu temeljnih prava i potrebu za zaštitom vladavine prava.

(76)

FOJ može uvesti određena ograničenja u pogledu daljnje upotrebe informacija koje pruža drugom FOJ-u. FOJ primatelj trebao bi informacije upotrebljavati samo u svrhe za koje su zatražene ili pružene. FOJ bi trebao dati prethodnu suglasnost drugom FOJ-u za prosljeđivanje informacija drugim nadležnim tijelima, bez obzira na vrstu mogućeg predikatnog kaznenog djela i bez obzira na to je li u trenutku razmjene utvrđeno predikatno kazneno djelo, kako bi se omogućilo djelotvorno izvršavanje funkcije distribucije informacija. Takva prethodna suglasnost za daljnju distribuciju trebala bi se dati odmah i ne bi se trebala odbiti osim ako bi bila izvan područja primjene odredaba u okviru SPNFT-a ili ne bi bila u skladu s temeljnim načelima nacionalnog prava. FOJ-evi bi trebali pružiti objašnjenje u vezi sa svakim odbijanjem davanja suglasnosti.

(77)

FOJ-evi bi se za uzajamnu suradnju i razmjenu informacija trebali koristiti sigurnim sredstvima, uključujući zaštićene komunikacijske kanale. U tom pogledu trebalo bi uspostaviti sustav za razmjenu informacija među FOJ-evima država članica („FIU.net”). Sustavom bi na svojem poslužitelju trebala upravljati AMLA te bi on trebao pružati najvišu razinu sigurnosti i potpuno kriptiranje informacija koje se razmjenjuju. FOJ-evi bi trebali upotrebljavati sustav FIU.net za uzajamnu suradnju i razmjenu informacija, a prema potrebi i podložno odluci AMLA-e mogli bi ga upotrebljavati i za razmjenu informacija s FOJ-evima trećih zemalja i drugim tijelima te tijelima, uredima i agencijama Unije. FOJ-evi bi trebali maksimalno iskorištavati sve funkcionalnosti koje pruža sustav FIU.net. Te bi funkcionalnosti FOJ-evima trebale omogućiti da, pod pseudonimom, usporede svoje podatke s podacima drugih FOJ-eva u cilju otkrivanja svojih predmeta interesa u drugim državama članicama i identifikacije njihovih prihoda i sredstava, osiguravajući pritom potpunu zaštitu osobnih podataka. Kako bi se identificirale poveznice između financijskih informacija i evaluiranih podataka o kriminalnim aktivnostima, FOJ-evi bi također trebali moći iskorištavati funkcionalnosti sustava FIU.net kako bi, pod pseudonimom, usporedili svoje podatke s informacijama kojima raspolažu tijela, uredi i agencije Unije u mjeri u kojoj je takvo unakrsno uspoređivanje obuhvaćeno odgovarajućim pravnim mandatima tih tijela, ureda i agencija te uz potpuno poštovanje primjenjivih pravila o zaštiti podataka.

(78)

Važno je da FOJ-evi djelotvorno surađuju i razmjenjuju informacije. U tom bi pogledu AMLA trebala pružiti potrebnu pomoć, ne samo koordinacijom zajedničkih analiza prijava sumnjivih prekograničnih transakcija nego i izradom nacrta provedbenih i regulatornih tehničkih standarda koji se odnose na format koji će se upotrebljavati za razmjenu informacija među FOJ-evima, predloška za podnošenje prijava sumnjivih transakcija i kriterija relevantnosti i kriterija za odabir koje treba uzeti u obzir pri utvrđivanju odnosi li se prijava sumnjive transakcije na drugu državu članicu, kao i smjernica o prirodi, značajkama i ciljevima operativne i strateške analize te o postupcima koje treba uspostaviti za prosljeđivanje i zaprimanje prijave sumnjive transakcije koja se odnosi na drugu državu članicu i daljnje postupanje u tom pogledu. AMLA bi također trebala uspostaviti postupak istorazinskog ocjenjivanja kako bi se ojačalo dosljednost i djelotvornost aktivnosti FOJ-eva i olakšalo razmjenu primjera najbolje prakse među FOJ-evima.

(79)

FOJ-evi su odgovorni za primanje prijava sumnjivih transakcija ili aktivnosti od obveznika s poslovnim nastanom na državnom području njihove države članice. Određene prijave sumnjivih transakcija ili aktivnosti podnesene FOJ-evima mogle bi se, međutim, odnositi na aktivnosti koje obveznici obavljaju u drugim državama članicama u kojima posluju bez poslovnog nastana. U tim je slučajevima važno da FOJ-evi distribuiraju te prijave ekvivalentnom tijelu u državi članici na koju se ta transakcija ili aktivnost odnosi, bez uvjetovanja kako da postupi s tom prijavom. Sustav FIU.net omogućuje distribuciju takvih prekograničnih prijava. Kako bi se poboljšala ta funkcionalnost, provode se ažuriranja sustava u cilju omogućavanja brze distribucije takvih prijava te podupiranja opsežne razmjene informacija među FOJ-evima, a time i djelotvorne provedbe ove Direktive.

(80)

Rokovi za razmjenu informacija među FOJ-evima potrebni su kako bi se osigurala brza, djelotvorna i dosljedna suradnja. Te bi rokove trebalo utvrditi kako bi se osigurala djelotvorna razmjena informacija u razumnom roku ili kako bi se zadovoljila postupovna ograničenja. Kraći rokovi trebali bi se primjenjivati u iznimnim, opravdanim i hitnim slučajevima kada FOJ kojem je upućen zahtjev može izravno pristupiti bazama podataka u kojima se čuvaju tražene informacije. U slučajevima u kojima FOJ kojem je upućen zahtjev ne može pružiti informacije u roku, o tome bi trebao obavijestiti FOJ koji je uputio zahtjev.

(81)

Tok nezakonitog novca prelazi granice i može zahvatiti različite države članice. Prekogranični slučajevi u koje je uključeno više jurisdikcija sve su češći i značajniji, među ostalim i zbog prekograničnih aktivnosti obveznika. Kako bi se djelotvorno postupalo sa slučajevima koji se odnose na nekoliko država članica, FOJ-evi bi trebali moći poduzeti više od jednostavne razmjene informacija radi otkrivanja i analize sumnjivih transakcija i aktivnosti te zajednički provesti samu analitičku aktivnost. FOJ-evi su izvijestili o određenim važnim problemima zbog kojih su kapaciteti uključivanja FOJ-eva u zajedničku analizu ograničeni ili uvjetovani. Provedba zajedničke analize sumnjivih transakcija i aktivnosti omogućit će FOJ-evima iskorištavanje potencijalne sinergije, upotrebu informacija iz različitih izvora, dobivanje potpune slike o neuobičajenim aktivnostima i obogaćivanje analize. FOJ-evi bi trebali moći provoditi zajedničke analize sumnjivih transakcija i aktivnosti te uspostaviti zajedničke timove za analizu u posebne svrhe i u ograničenom razdoblju te sudjelovati u njima, uz pomoć AMLA-e. AMLA bi trebala upotrebljavati sustav FIU.net kako bi mogla slati, primati i unakrsno uspoređivati informacije te pružati operativnu potporu FOJ-evima u kontekstu zajedničke analize prekograničnih slučajeva.

(82)

Sudjelovanje trećih strana, uključujući tijela, urede i agencije Unije, moglo bi biti ključno za uspješan ishod analiza FOJ-eva, uključujući zajedničke analize. FOJ-evi stoga mogu pozvati treće strane da sudjeluju u zajedničkoj analizi ako bi takvo sudjelovanje bilo obuhvaćeno odgovarajućim mandatima tih trećih strana. Sudjelovanje trećih strana u analitičkom postupku moglo bi pomoći u identifikaciji poveznica između financijskih informacija i informacija i evaluiranih podataka o kriminalnim aktivnostima, obogatiti analizu i pomoći u utvrđivanju postoje li indicije da je počinjeno kazneno djelo.

(83)

Djelotvoran nadzor svih obveznika ključan je za zaštitu integriteta financijskog sustava Unije i unutarnjeg tržišta. U tu svrhu države članice trebale bi uvesti djelotvoran i nepristran nadzor u području SPNFT-a te utvrditi uvjete za djelotvornu, pravodobnu i trajnu suradnju među nadzornicima.

(84)

Države članice trebale bi osigurati djelotvoran i nepristran nadzor nad svim obveznicima koji se temelji na procjeni rizika i koji po mogućnosti provode javna tijela preko zasebnog i neovisnog nacionalnog nadzornika. Nacionalni nadzornici trebali bi moći obavljati širok raspon zadaća kako bi provodili djelotvoran nadzor nad svim obveznicima.

(85)

Unija je povremeno svjedočila popustljivom pristupu u nadzoru nad obveznicima kad je riječ o njihovim dužnostima u pogledu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma. Stoga je potrebno da se nacionalnim nadzornicima, koji su dio integriranog nadzornog mehanizma uspostavljenog ovom Direktivom i Uredbom (EU) 2024/1620, razjasne njihova prava i obveze.

(86)

Za djelotvorniju i redovitiju procjenu i praćenje rizika kojima su obveznici izloženi te unutarnjih politika, postupaka i kontrola koje uspostavljaju za upravljanje tim rizicima i njihovo smanjivanje, kao i za provedbu ciljanih financijskih sankcija potrebno je razjasniti da nacionalni nadzornici imaju pravo i obvezu provoditi sve potrebne neizravne, izravne i tematske provjere, kao i sva druga ispitivanja i procjene koje smatraju potrebnima. Nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći i bez nepotrebne odgode reagirati na svaku sumnju u neispunjavanje primjenjivih zahtjeva i poduzeti odgovarajuće mjere nadzora kako bi odgovorila na navode o neispunjavanju. Time će se nadzornicima pomoći da donesu odluke o slučajevima u kojima su posebni rizici svojstveni određenom sektoru jasni i razumljivi te će im se pružiti alati potrebni za daljnju distribuciju relevantnih informacija obveznicima kako bi se doprinijelo njihovu razumijevanju rizika od pranja novca i financiranja terorizma.

(87)

Aktivnosti informiranja, uključujući informacije koje nadzornici distribuiraju obveznicima pod svojim nadzorom, ključne su kako bi se zajamčilo da privatni sektor raspolaže odgovarajućim razumijevanjem prirode i razine rizika od pranja novca i financiranja terorizma s kojima se suočava. One uključuju distribuciju uvrštenja na popis u vezi s ciljanim financijskim sankcijama i financijskim sankcijama UN-a, što bi se trebalo dogoditi odmah nakon što dođe do takvih uvrštenja kako bi se sektoru omogućilo da ispuni svoje obveze. Budući da provedba zahtjeva za SPNFT od strane obveznika uključuje obradu osobnih podataka, važno je da nadzornici budu upoznati sa smjernicama i drugim publikacijama koje su izdala tijela za zaštitu podataka, bilo na nacionalnoj razini ili na razini Unije putem Europskog odbora za zaštitu podataka, i da prema potrebi uključuju te informacije u svoje distribucije informacija obveznicima pod svojim nadzorom.

(88)

Nadzornici bi u svojem radu trebali primjenjivati pristup koji se temelji na procjeni rizika i koji bi im omogućio da usmjere svoje resurse onamo gdje su rizici najveći, istodobno osiguravajući da nijedan sektor ni obveznik ne ostane izložen pokušajima počinjenja kaznenog djela pranja novca ili financiranja terorizma. U tu bi svrhu nadzornici trebali planirati svoje aktivnosti na godišnjoj osnovi. Pritom bi trebali osigurati ne samo pokrivenost sektora pod svojim nadzorom koja se temelji na procjeni rizika nego i mogućnost vlastite brze reakcije u slučaju objektivnih i znatnih naznaka da je u obvezniku došlo do kršenja, među ostalim osobito nakon javnih otkrića ili informacija koje su dostavili zviždači. Nadzornici bi trebali osigurati i transparentnost nadzornih aktivnosti koje su proveli, poput kolegija nadzornika koje su organizirala i na kojima su prisustvovala, poduzetih izravnih i neizravnih nadzornih mjera, izrečenih novčanih kazni ili primijenjenih administrativnih mjera. AMLA bi trebala imati vodeću ulogu u postizanju zajedničkog razumijevanja rizika te bi joj stoga trebalo povjeriti izradu referentnih vrijednosti i metodologije za procjenu i klasifikaciju profila inherentne i preostale rizičnosti obveznika te određivanje učestalosti preispitivanja tog profila rizičnosti.

(89)

Zadaća nadzornika da FOJ-evima otkrivaju činjenice koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili financiranjem terorizma jedan je od temelja učinkovitog i djelotvornog nadzora rizika od pranja novca i financiranja terorizma i omogućuje nadzornicima da uklone nedostatke u postupku izvješćivanja obveznika. U tu bi svrhu nadzornici trebali moći FOJ-u prijaviti sumnjive situacije koje obveznik nije prijavio ili dopuniti prijave koje je obveznik podnio dodatnim informacijama koje otkriju tijekom svojih nadzornih aktivnosti. Nadzornici bi također trebali moći prijaviti sumnje na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma od strane zaposlenika obveznika ili osoba na istovjetnom položaju, njegova rukovodstva ili stvarnih vlasnika. Stoga je potrebno da države članice uspostave sustav kojim se osigurava pravilno i žurno informiranje FOJ-eva. Prijavljivanje sumnji FOJ-u ne bi trebalo smatrati zamjenom obveze javnih tijela da relevantnim nadležnim tijelima prijave svaku kriminalnu aktivnost koju otkriju ili za koju saznaju tijekom obavljanja svojih zadaća. Informacije obuhvaćene odvjetničkom tajnom ne bi se trebale prikupljati niti bi ih se trebalo pregledavati u kontekstu nadzornih zadaća, osim ako se primjenjuju izuzeća utvrđena u Uredbi (EU) 2024/1624. Ako nadzornici naiđu na takve informacije ili dođu u posjed takvih informacija, ne bi ih trebali uzimati u obzir za potrebe svojih nadzornih aktivnosti niti ih prijavljivati FOJ-u.

(90)

Suradnja nacionalnih nadzornika ključna je za osiguravanje zajedničkog pristupa nadzoru u cijeloj Uniji. Kako bi bila djelotvorna, ta suradnja mora se provoditi u najvećoj mogućoj mjeri, neovisno o prirodi ili statusu nadzornika. Uz tradicionalnu suradnju, kao što je mogućnost provođenja istraga u ime nadzornog tijela koje podnosi zahtjev, primjereno je odobriti osnivanje kolegija nadzornika za SPNFT u financijskom sektoru s obzirom na obveznike koji posluju u nekoliko država članica putem poslovnih nastana i s obzirom na obveznike koji su dio prekogranične grupe. Financijski nadzornici treće zemlje mogu se pozvati na te kolegije pod određenim uvjetima, uključujući zahtjeve u pogledu povjerljivosti koji su jednakovrijedni onima koji se primjenjuju na financijske nadzornike u Uniji i usklađenost s pravom Unije u pogledu obrade i prijenosa osobnih podataka. Aktivnosti kolegija nadzornika za SPNFT trebale bi biti razmjerne razini rizika kojem je izložena kreditna institucija ili financijska institucija te opsegu njezine prekogranične aktivnosti.

(91)

Direktiva (EU) 2015/849 sadržavala je opći zahtjev za suradnju nadzornika matične države članice i države članice domaćina. Taj je zahtjev naknadno postrožen kako bi se izbjegla zabrana ili neopravdano ograničenje razmjene informacija ili suradnje među nadzornicima. Međutim, u nedostatku jasnog pravnog okvira, uspostava kolegija nadzornika za SPNFT temelji se na neobvezujućim smjernicama. Stoga je potrebno uspostaviti jasna pravila o organizaciji kolegija za SPNFT te osigurati koordiniran i pravno utemeljen pristup kojim se prepoznaje potreba za strukturiranom interakcijom među nadzornicima u Uniji. S obzirom na AMLA-inu koordinacijsku ulogu i ulogu nadgledanja, trebalo bi joj povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju opći uvjeti kojima se omogućuje pravilno funkcioniranje kolegija nadzornika za SPNFT.

(92)

Obveznici koji posluju u nefinancijskom sektoru također bi mogli obavljati prekogranične aktivnosti ili biti dio grupa koje obavljaju prekogranične aktivnosti. Stoga je primjereno utvrditi pravila kojima se definira funkcioniranje kolegija nadzornika za SPNFT za grupe koje obavljaju i financijske i nefinancijske djelatnosti i kojima se omogućuje osnivanje kolegija nadzornika u nefinancijskom sektoru, uzimajući u obzir potrebu za primjenom dodatnih zaštitnih mjera u odnosu na grupe ili prekogranične subjekte koji pružaju pravne usluge. Kako bi se osigurao djelotvoran prekogranični nadzor u nefinancijskom sektoru, AMLA bi trebala pružati potporu funkcioniranju tih kolegija i redovito davati mišljenje o funkcioniranju tih kolegija tijekom provedbe poticajnog okvira predviđenog ovom Direktivom.

(93)

Ako obveznik posluje putem poslovnih nastana u drugoj državi članici, među ostalim putem mreže agenata, nadzornik matične države članice trebao bi biti odgovoran za nadziranje načina na koji obveznik primjenjuje politike i postupke za SPNFT na razini grupe. To bi moglo uključivati terenske posjete poslovnim nastanima koji se nalaze u drugoj državi članici. Nadzornik matične države članice trebao bi blisko surađivati s nadzornikom države članice domaćina i trebao bi ga obavijestiti o svim pitanjima koja bi mogla utjecati na njegovu procjenu usklađenosti poslovnog nastana s pravilima države članice domaćina o SPNFT-u.

(94)

Ako obveznik upravlja poslovnim nastanima u drugoj državi članici, među ostalim putem mreže agenata, nadzornik države članice domaćina trebao bi zadržati odgovornost za osiguravanje usklađenosti poslovnog nastana s pravilima o SPNFT-u, među ostalim, prema potrebi, izvršavanjem izravnih inspekcija i neizravnog praćenja te poduzimanjem prikladnih i razmjernih mjera za otklanjanje kršenja tih zahtjeva. Isto bi se trebalo primjenjivati na druge vrste infrastrukture obveznika koji posluju na temelju slobode pružanja usluga ako je ta infrastruktura dovoljna da zahtjeva nadzor od strane nadzornika države članice domaćina. Nadzornik države članice domaćina trebao bi blisko surađivati s nadzornikom matične države članice i obavijestiti ga o svim pitanjima koja bi mogla utjecati na njegovu procjenu o tome kako obveznik primjenjuje politike i postupke za SPNFT, te bi trebao nadzorniku matične države članice omogućiti poduzimanje mjera za otklanjanje svih utvrđenih kršenja. Međutim, ako se otkriju ozbiljna, opetovana ili sustavna kršenja pravila o SPNFT-u koja zahtijevaju hitno djelovanje, nadzornik države članice domaćina trebao bi moći primijeniti prikladne i razmjerne privremene korektivne mjere, koje se u sličnim okolnostima primjenjuju na obveznike u njegovoj nadležnosti, kako bi otklonio takva ozbiljna, opetovana ili sustavna kršenja, prema potrebi uz pomoć nadzornika matične države članice ili u suradnji s njim.

(95)

U područjima koja nisu usklađena na razini Unije države članice mogu donijeti nacionalne mjere, čak i ako te mjere predstavljaju ograničenja sloboda na unutarnjem tržištu. Jedan od primjera toga su mjere koje se poduzimaju kako bi se uredilo pružanje usluga igara na sreću, osobito kada se te djelatnosti obavljaju na internetu, bez ikakve infrastrukture u državi članici. Međutim, kako bi takve mjere bile u skladu s pravom Unije, trebaju biti usmjerene na postizanje općeg interesa i biti nediskriminirajuće i prikladne za postizanje tog cilja te ne smiju prelaziti ono što je nužno za njegovo postizanje. Ako države članice odrede da pružanje usluga koje su regulirane okvirom Unije za SPNFT podliježe posebnim zahtjevima u pogledu izdavanja odobrenja, kao što je pribavljanje odobrenja za rad, trebale bi biti odgovorne i za nadzor nad tim uslugama. Zahtjevom da se te usluge nadziru ne dovode se u pitanje zaključci koje bi Sud mogao donijeti o usklađenosti nacionalnih mjera s pravom Unije.

(96)

S obzirom na ranjivosti u području sprečavanja pranja novca povezane s izdavateljima elektroničkog novca, pružateljima platnih usluga i pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom, države članice trebale bi moći zahtijevati da pružatelji s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u oblicima koji nisu podružnica ili putem druge vrste infrastrukture i čije se sjedište nalazi u drugoj državi članici imenuju središnju kontaktnu točku. Takva središnja kontaktna točka, koja djeluje u ime institucije koja ju je imenovala, trebala bi osigurati usklađenost poslovnih nastana s pravilima o SPNFT-u.

(97)

Kako bi se osigurala bolja koordinacija aktivnosti i učinkovito doprinijelo potrebama integriranog nadzornog mehanizma, trebalo bi pojasniti dužnosti nadzornika u odnosu na obveznike koji posluju u drugim državama članicama putem poslovnih nastana ili oblika infrastrukture zbog čega je opravdan nadzor države članice domaćina te bi trebalo osigurati posebne, razmjerne mehanizme suradnje.

(98)

Prekogranične grupe trebaju imati uspostavljene opsežne politike i postupke koje se primjenjuju na razini grupe. Kako bi se osigurala primjena odgovarajućeg nadzora prekograničnih aktivnosti, potrebno je utvrditi detaljna pravila o nadzoru kojima će se nadzornicima matične države članice i države članice domaćina omogućiti da u najvećoj mogućoj mjeri surađuju međusobno, neovisno o njihovoj prirodi ili statusu, te s AMLA-om kako bi procijenili rizike i pratili kretanja koja bi mogla utjecati na različite subjekte koji su dio grupe, koordinirali nadzorne mjere i rješavali sporove. S obzirom na koordinacijsku ulogu AMLA-e, trebalo bi joj povjeriti dužnost izrade nacrta regulatornih tehničkih standarda kojima se detaljno utvrđuju dužnosti nadzornika grupe u matičnoj državi članici i državi članici domaćinu te aranžmani za suradnju među njima. Nadzor djelotvorne provedbe politike grupe o SPNFT-u trebao bi se provoditi u skladu s načelima i metodama konsolidiranog nadzora utvrđenima u relevantnim sektorskim pravnim aktima Unije.

(99)

Razmjena informacija i suradnja među nadzornicima ključna je u kontekstu sve integriranijih globalnih financijskih sustava. S jedne strane, nadzornici Unije, uključujući AMLA-u, trebali bi se međusobno obavješćivati o slučajevima u kojima pravo treće zemlje onemogućuje provedbu politika i postupaka koji se zahtijevaju Uredbom (EU) 2024/1624. S druge strane, države članice trebale bi moći ovlastiti nadzornike za sklapanje sporazuma o suradnji kojima se predviđa suradnja i razmjena povjerljivih informacija s ekvivalentnim tijelima u trećim zemljama, u skladu s primjenjivim pravilima o prijenosu osobnih podataka. S obzirom na svoju funkciju nadgledanja, AMLA bi prema potrebi trebala pomagati u procjeni jednakovrijednosti zahtjeva u pogledu čuvanja poslovne tajne koji se primjenjuju na ekvivalentno tijelo treće zemlje.

(100)

Direktivom (EU) 2015/849 državama članicama omogućeno je da nadzor nad nekim obveznicima povjere samoregulatornim tijelima. Međutim, kvaliteta i intenzitet nadzora koji provode takva samoregulatorna tijela nisu dovoljni te nisu ili gotovo nisu pod javnim nadzorom. Ako država članica odluči povjeriti nadzor samoregulatornom tijelu, trebala bi imenovati i javno tijelo koje će nadgledati aktivnosti samoregulatornog tijela kako bi se osiguralo da je obavljanje tih aktivnosti u skladu s ovom Direktivom. To bi javno tijelo trebalo biti tijelo javne uprave koje će svoje funkcije obavljati bez neprimjerenog utjecaja. Funkcije javnog tijela koje će nagledati samoregulatorna tijela ne podrazumijevaju da bi ono trebalo izvršavati nadzorne funkcije u odnosu na obveznike ili donositi odluke u pojedinačnim slučajevima za koje je zaduženo samoregulatorno tijelo. Međutim, to ne sprečava države članice da tom tijelu dodijele dodatne zadaće ako to smatraju potrebnim za postizanje ciljeva ove Direktive. Pritom bi države članice trebale osigurati da su dodatne zadaće u skladu s temeljnim pravima, a posebno da se njima ne zadire u ostvarivanje prava na obranu i povjerljivost komunikacije između odvjetnika i klijenta.

(101)

S obzirom na važnost suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma države članice trebale bi u nacionalnom pravu utvrditi učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće novčane kazne i administrativne mjere za nepoštovanje Uredbe (EU) 2024/1624. Države članice trebale bi ovlastiti nacionalne nadzornike za primjenu takvih administrativnih mjera prema obveznicima radi ispravljanja situacije u slučaju kršenja te, ako je to potrebno s obzirom na kršenje, za izricanje novčanih kazni. Ovisno o organizacijskim sustavima u državama članicama, takve mjere i kazne mogle bi se primjenjivati i u suradnji između nadzornika i drugih tijela, ili ih nadzornici mogu delegirati drugim tijelima ili podnijeti zahtjev pravosudnim tijelima. Novčane kazne i administrativne mjere trebale bi biti dostatnog opsega da državama članicama i nadzornicima omoguće da uzmu u obzir razlike između obveznika, osobito između kreditnih institucija i financijskih institucija i ostalih obveznika, s obzirom na njihovu veličinu, obilježja te prirodu poslovanja.

(102)

Države članice trenutačno primjenjuju širok raspon novčanih kazni i administrativnih mjera za kršenja ključnih odredbi o prevenciji te nedosljedan pristup istrazi i sankcioniranju kršenja zahtjeva u pogledu sprečavanja pranja novca. Osim toga, ne postoji zajedničko razumijevanje među nadzornicima o tome što bi trebalo biti „ozbiljno” kršenje te oni stoga ne mogu jasno odrediti kada bi trebalo izreći novčanu kaznu. Ta različitost šteti naporima uloženima u borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, a odgovor Unije zbog toga je neujednačen. Stoga bi trebalo utvrditi zajedničke kriterije za određivanje najprikladnijeg nadzornog odgovora na kršenja i predvidjeti niz administrativnih mjera koje bi nadzornici mogli primijeniti za otklanjanje tih kršenja, bilo u kombinaciji s novčanim kaznama ili bez njih ako kršenja nisu dovoljno ozbiljna da bi ih se kaznilo novčanom kaznom. Kako bi se obveznike potaknulo na usklađivanje s odredbama Uredbe (EU) 2024/1624, potrebno je ojačati odvraćajuću prirodu novčanih kazni. U skladu s tim, trebalo bi povećati najmanji iznos maksimalne kazne koja se može izreći u slučaju ozbiljnih kršenja Uredbe (EU) 2024/1624. Pri prenošenju ove Direktive u nacionalno pravo države članice trebale bi osigurati da se izricanjem novčanih kazni i primjenom administrativnih mjera, te izricanjem kaznenih sankcija u skladu s nacionalnim pravom, ne krši načelo ne bis in idem.

(103)

Kad je riječ o obveznicima koji su pravne osobe, do kršenja zahtjeva za SPNFT dolazi nakon radnji fizičkih osoba koje su ovlaštene voditi njihove aktivnosti ili radnji poduzetih pod odgovornošću tih fizičkih osoba, među ostalim radnjama zastupnika, distributera ili drugih osoba koje djeluju u ime obveznika. Kako bi se osiguralo da nadzorne mjere kao odgovor na takva kršenja budu učinkovite, obveznik bi se također trebao smatrati odgovornim za radnje tih fizičkih osoba, bez obzira na to provode li se one namjerno ili nepažnjom. Ne dovodeći u pitanje odgovornost pravnih osoba u kaznenom postupku, svaka namjera da se kršenjima ostvari korist u ime obveznika upućuje na veće propuste u unutarnjim politikama, postupcima i kontrolama obveznika namijenjenima sprečavanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma. Takvim propustima ugrožava se uloga obveznika kao čuvara financijskog sustava Unije. Svaka namjera da se kršenjem zahtjeva za SPNFT ostvari korist trebala bi se stoga smatrati otegotnom okolnošću.

(104)

Države članice imaju uspostavljene različite sustave za izricanje novčanih kazni, primjenu administrativnih mjera i izricanje periodičnih penala. Osim toga, određene administrativne mjere koje su nadzornici ovlašteni primjenjivati, kao što su oduzimanje ili suspenzija odobrenja za rad, ovise o provedbi tih mjera od strane drugih tijela. Kako bi se uzele u obzir te različite situacije, primjereno je omogućiti fleksibilnost u pogledu sredstava koja nadzornici imaju na raspolaganju za izricanje novčanih kazni, primjenu administrativnih mjera i izricanje periodičnih penala. Bez obzira na odabrana sredstva, države članice i uključena tijela trebaju osigurati da se provedenim mehanizmima postigne željeni cilj ponovne uspostave usklađenosti te da se izriču učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne novčane kazne.

(105)

Kako bi se osiguralo da obveznici poštuju zahtjeve za SPNFT i učinkovito smanjuju rizike od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma kojima su izloženi, nadzornici bi trebali moći primijeniti administrativne mjere ne samo za otklanjanje utvrđenih kršenja nego i ako utvrde da će nedostaci u unutarnjim politikama, postupcima i kontrolama vjerojatno dovesti do kršenja zahtjeva za SPNFT, ili ako su te politike, postupci i kontrole neprimjereni za smanjenje rizika. Opseg primijenjenih administrativnih mjera i vrijeme dano obveznicima za provedbu zatraženih mjera ovise o utvrđenim konkretnim kršenjima ili nedostacima. Ako se utvrdi više kršenja ili nedostataka, za provedbu svake pojedine administrativne mjere mogli bi se primjenjivati različiti rokovi. U skladu s kaznenim i edukativnim ciljem objavljivanja, trebalo bi objavljivati samo odluke o primjeni administrativnih mjera u vezi s kršenjima zahtjeva za SPNFT, a ne i administrativne mjere primijenjene radi sprečavanja takvog kršenja.

(106)

Ključno je da obveznici pravodobno postupe u skladu s administrativnim mjerama koje se na njih primjenjuju kako bi se osigurala odgovarajuća i dosljedna razina zaštite od pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma na cijelom unutarnjem tržištu. Ako obveznici ne postupe u skladu s administrativnim mjerama u zadanom roku, potrebno je osigurati da nadzornici mogu izvršiti pojačani pritisak na obveznike da bez odgode ponovno uspostave usklađenost. U tu bi svrhu nadzornici trebali moći izreći periodične penale od roka zadanog za ponovnu uspostavu usklađenosti, među ostalim s retroaktivnim učinkom ako se odluka o izricanju periodičnih penala donese u kasnijoj fazi. Pri izračunu iznosa periodičnih penala nadzornici bi trebali uzeti u obzir ukupni promet obveznika te vrstu i težinu kršenja ili nedostatka na koji se nadzorna mjera odnosi kako bi se osigurala njezina učinkovitost i proporcionalnost. S obzirom na navedeni cilj vršenja pritiska na obveznika da postupi u skladu s administrativnom mjerom, periodični penali trebali bi biti vremenski ograničeni i primjenjivati se maksimalno šest mjeseci. Iako bi nadzornici trebali moći ponovno izreći periodične penale u najduljem trajanju od dodatnih šest mjeseci, trebalo bi razmotriti alternativne mjere za otklanjanje situacije dugotrajne neusklađenosti, u skladu sa širokim rasponom administrativnih mjera koje nadzornici mogu primijeniti.

(107)

Ako pravni sustav države članice ne dopušta izricanje novčanih kazni predviđenih u ovoj Direktivi administrativnim putem, pravila o novčanim kaznama mogu se primjenjivati tako da postupak kažnjavanja pokrene nadzornik, a da kaznu izriču pravosudna tijela. Stoga je potrebno da te države članice osiguraju da primjena tih pravila i novčanih kazni ima istovjetan učinak kao i novčane kazne koje izriču nadzornici. Pri izricanju takvih novčanih kazni pravosudna tijela trebala bi uzeti u obzir preporuku nadzornika koji je pokrenuo postupak kažnjavanja. Izrečene novčane kazne trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(108)

Obveznici mogu iskoristiti slobodu pružanja usluga i poslovnog nastana na unutarnjem tržištu kako bi svoje proizvode i usluge nudili u cijeloj Uniji. Da bi nadzorni sustav bio djelotvoran, nadzornici moraju biti svjesni nedostataka obveznika u pogledu usklađenosti s pravilima o SPNFT-u. Stoga je važno da se nadzornici mogu međusobno obavješćivati o novčanim kaznama izrečenima obveznicima i administrativnim mjerama primijenjenima na obveznike ako bi takve informacije bile relevantne i za druge nadzornike.

(109)

Objava novčane kazne ili administrativne mjere zbog kršenja Uredbe (EU) 2024/1624 može imati snažan odvraćajući učinak kad je riječ o ponavljanju takvog kršenja. Osim toga, na taj se način informira druge subjekte o rizicima od pranja novca i financiranja terorizma povezanima sa sankcioniranim obveznikom prije stupanja u poslovni odnos i pomaže nadzornicima u drugim državama članicama u vezi s rizicima povezanima s određenim obveznikom kad posluje u njihovoj državi članici na prekograničnoj osnovi. Stoga bi trebalo potvrditi zahtjev da se objavljuju odluke o novčanim kaznama protiv kojih nije podnesena žalba te bi ga trebalo proširiti na objavu određenih administrativnih mjera koje su primijenjene radi ispravljanja kršenja zahtjeva za SPNFT, kao i na periodične penale. Međutim, svaka takva objava trebala bi biti razmjerna, a pri donošenju odluke o objavi novčane kazne ili administrativne mjere nadzornici bi trebali uzeti u obzir težinu kršenja i odvraćajući učinak koji će se vjerojatno postići objavom. U tu svrhu države članice mogle bi odlučiti odgoditi objavu administrativnih mjera protiv kojih je podnesena žalba ako se te mjere primjenjuju kako bi se ispravilo kršenje koje nije ozbiljno, opetovano ili sustavno.

(110)

Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (22) primjenjuje se na prijave povreda Direktive (EU) 2015/849 u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma te na zaštitu osoba koje prijavljuju takve povrede, kako je navedeno u dijelu II. Priloga Direktivi (EU) 2019/1937. Budući da se ovom Direktivom stavlja izvan snage Direktiva (EU) 2015/849, upućivanje na Direktivu (EU) 2015/849 iz Priloga II. Direktivi (EU) 2019/1937 trebalo bi tumačiti kao upućivanje na ovu Direktivu. Istodobno je potrebno zadržati prilagođena pravila o prijavljivanju povreda zahtjeva za SPNFT kojima se dopunjuje Direktiva (EU) 2019/1937, posebno u pogledu zahtjeva da obveznici uspostave interne kanale za podnošenje prijava i utvrđivanje tijela nadležnih za zaprimanje i daljnje postupanje s prijavama koje se odnose na povrede pravila o sprečavanju i borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(111)

Ključno je imati novu politiku o SPNFT-u na razini Unije koja je potpuno integrirana i usklađena, pri čemu su nadležnim tijelima Unije i nacionalnim nadležnim tijelima dodijeljene specifične uloge te kako bi se osigurala njihova neometana i stalna suradnja. U tom je pogledu suradnja svih nacionalnih tijela i tijela Unije u području SPNFT-a od iznimne važnosti te bi je trebalo pojasniti i unaprijediti. Pritom je i dalje dužnost država članica predvidjeti potrebna pravila kojima se osigurava da, na nacionalnoj razini, donositelji politika, FOJ-evi, nadzornici, uključujući AMLA-u, i druga nadležna tijela uključena u SPNFT, kao i porezna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva kad djeluju u području primjene ove Direktive, imaju djelotvorne mehanizme kojima im se omogućuje suradnja i koordinacija, među ostalim restriktivnim pristupom odbijanju suradnje i razmjene informacija nadležnih tijela na zahtjev drugog nadležnog tijela. Neovisno o uspostavljenim mehanizmima, takva nacionalna suradnja trebala bi rezultirati djelotvornim sustavom za sprečavanje i borbu protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te za sprečavanje neprovođenja i izbjegavanja ciljanih financijskih sankcija.

(112)

Kako bi se olakšala i promicala djelotvorna suradnja, a posebno razmjena informacija, od država članica trebalo bi zahtijevati da Komisiji i AMLA-i dostave popis svojih nadležnih tijela te njihove podatke za kontakt.

(113)

Rizik od pranja novca i financiranja terorizma mogu otkriti svi nadzornici zaduženi za kreditne institucije. Bonitetne informacije koje se odnose na kreditne institucije i financijske institucije, kao što su informacije koje se odnose na stručnost i primjerenost direktora i dioničara, mehanizme unutarnje kontrole, upravljanje ili usklađenost i upravljanje rizicima, često su nužne za odgovarajući nadzor nad takvim institucijama u okviru SPNFT-a. Slično tomu, informacije o SPNFT-u također su važne za bonitetni nadzor nad takvim institucijama. Stoga bi suradnju i razmjenu informacija s nadzornicima za SPNFT i FOJ-em trebalo proširiti na sva nadležna tijela zadužena za nadzor tih obveznika u skladu s drugim pravnim instrumentima Unije, kao što su direktive 2013/36/EU (23), 2014/49/EU (24), 2014/59/EU (25) i 2014/92/EU (26) Europskog parlamenta i Vijeća te Direktiva (EU) 2015/2366. Kako bi se osigurala učinkovita provedba te suradnje, države članice trebale bi jednom godišnje izvijestiti AMLA-u o provedenim razmjenama informacija.

(114)

Suradnjom s drugim tijelima nadležnima za nadzor kreditnih institucija na temelju direktiva 2014/92/EU i (EU) 2015/2366 mogle bi se smanjiti neželjene posljedice zahtjeva za SPNFT. Kreditne institucije mogle bi odlučiti da će prekinuti ili ograničiti poslovne odnose sa strankama ili kategorijama stranaka kako bi se rizik izbjegao umjesto da se njime upravlja. Takvim praksama uklanjanja rizika mogao bi se oslabiti okvir za SPNFT te otkrivanje sumnjivih transakcija jer se njima pogođene stranke prisiljava na pribjegavanje manje sigurnim ili nereguliranim kanalima plaćanja kako bi zadovoljile svoje financijske potrebe. Raširene prakse uklanjanja rizika u bankovnom sektoru istodobno bi mogle dovesti do financijske isključenosti određenih kategorija subjekata za plaćanje ili stranaka. Financijski nadzornici u najboljem su položaju prepoznati situacije u kojima je kreditna institucija odbila uspostaviti poslovni odnos iako je to možda bila obvezna učiniti na temelju nacionalnog prava kojim se provodi Direktiva 2014/92/EU ili Direktiva (EU) 2015/2366, i to bez opravdanja na temelju dokumentirane dubinske analize stranke. U takvim slučajevima ili ako dođe do prekida poslovnih odnosa zbog praksi uklanjanja rizika financijski nadzornici trebali bi upozoriti tijela odgovorna za osiguravanje usklađenosti financijske institucije s Direktivom 2014/92/EU ili Direktivom (EU) 2015/2366.

(115)

Suradnja financijskih nadzornika i tijela odgovornih za upravljanje krizama kreditnih institucija i investicijskih društava, osobito tijela imenovanih u okviru sustava osiguranja depozita i sanacijski tijela, potrebna je kako bi se istodobno ostvarili ciljevi sprečavanja pranja novca na temelju ove Direktive i zaštite financijske stabilnosti i deponenata na temelju direktiva 2014/49/EU i 2014/59/EU. Financijski nadzornici trebali bi obavijestiti imenovana tijela i sanacijska tijela u skladu s tim direktivama o svim slučajevima u kojima utvrde povećanu vjerojatnost propadanja ili nedostupnosti depozita iz razloga povezanih s SPNFT-om. Financijski nadzornici trebali bi obavijestiti ta tijela i o svakoj transakciji, računu ili poslovnom odnosu koje je FOJ suspendirao kako bi se omogućilo obavljanje zadaća imenovanih tijela i sanacijskih tijela u slučajevima povećanog rizika od propadanja ili nedostupnosti depozita, bez obzira na razlog tog povećanog rizika.

(116)

Kako bi se olakšala takva suradnja povezana s kreditnim institucijama i financijskim institucijama, AMLA bi, uz savjetovanje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo, trebala izdati smjernice kojima se određuju glavni elementi takve suradnje, uključujući način razmjene informacija.

(117)

Mehanizme suradnje trebalo bi proširiti i na tijela zadužena za nadzor i nadgledanje revizora jer se takvom suradnjom može povećati djelotvornost okvira Unije za sprečavanje pranja novca.

(118)

Razmjena informacija i uzajamno pružanje pomoći među nadležnim tijelima država članica ključni su za potrebe ove Direktive. Posljedično, države članice ne bi trebale zabranjivati niti postavljati nerazumne ili nepotrebno restriktivne uvjete za takvu razmjenu informacija ili pružanje pomoći.

(119)

Nadzornici bi trebali moći surađivati i razmjenjivati povjerljive informacije bez obzira na njihovu prirodu ili status. U tu bi svrhu trebala imati odgovarajuću pravnu osnovu za razmjenu povjerljivih informacija i suradnju. Razmjenu informacija i suradnju s drugim tijelima nadležnima za nadzor ili nadgledanje obveznika u skladu s drugim pravnim aktima Unije ne bi trebalo nenamjerno ometati pravnom nesigurnošću koja bi mogla proizlaziti iz nedostatka izričitih odredbi u tom području. Pojašnjenje pravnog okvira još je važnije jer je bonitetni nadzor u nizu slučajeva povjeren nadzornicima koji nisu nadzornici za SPNFT, kao što je Europska središnja banka (ESB).

(120)

Informacije kojima raspolažu nadzornici mogu biti ključne za aktivnosti drugih nadležnih tijela. Kako bi se osigurala djelotvornost okvira Unije za SPNFT, države članice trebale bi odobriti razmjenu informacija između nadzornika i drugih nadležnih tijela. Upotreba razmijenjenih povjerljivih informacija trebala bi podlijegati strogim pravilima.

(121)

Djelotvornost okvira Unije za SPNFT temelji se na suradnji velikog broja nadležnih tijela. Da bi se ta suradnja olakšala, AMLA-i bi trebalo povjeriti izradu smjernica o suradnji među svim nadležnim tijelima, u koordinaciji s ESB-om, europskim nadzornim tijelima, Europolom, Eurojustom i EPPO-om. U tim bi smjernicama trebalo opisati i način na koji bi tijela nadležna za nadzor ili nadgledanje obveznika u skladu s drugim pravnim aktima Unije pri izvršavanju svojih dužnosti trebala uzeti u obzir pitanja pranja novca i financiranja terorizma.

(122)

Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive. Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (27) primjenjuje se na obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije za potrebe ove Direktive. Države članice prepoznale su borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma kao važan razlog od javnog interesa. Međutim, nadležna tijela odgovorna za istragu ili kazneni progon pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma ili nadležna tijela zadužena za praćenje, pljenidbu ili zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima trebala bi poštovati pravila koja se odnose na zaštitu osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, uključujući Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (28).

(123)

Ključno je da se usklađivanje ove Direktive s revidiranim preporukama FATF-a provodi uz puno poštovanje prava Unije, posebno s obzirom na pravo Unije o zaštiti podataka, uključujući pravila o prijenosu podataka, kao i zaštitu temeljnih prava sadržanih u Povelji. Određeni aspekti provedbe ove Direktive uključuju prikupljanje, analizu, pohranu i razmjenu podataka unutar Unije i s trećim zemljama. Takva obrada osobnih podataka trebala bi biti dopuštena, uz puno poštovanje temeljnih prava, samo za potrebe utvrđene u ovoj Direktivi i za aktivnosti koje su potrebne u okviru ove Direktive, kao što je razmjena informacija među nadležnim tijelima.

(124)

Prava ispitanika na pristup podacima primjenjuju se na osobne podatke koji se obrađuju za potrebe ove Direktive. Međutim, pristup ispitanika informacijama koje se odnose na prijavu sumnjive transakcije ozbiljno bi ugrozio djelotvornost borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Iznimke od tog prava i ograničenja tog prava u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) 2016/679 i, prema potrebi, člankom 25. Uredbe (EU) 2018/1725, mogli bi stoga biti opravdani. Ispitanik ima pravo zatražiti da nadzorno tijelo iz članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 ili, ako je primjenjivo, Europski nadzornik za zaštitu podataka, provjeri zakonitost obrade te ima pravo zatražiti pravni lijek iz članka 79. te uredbe. Nadzorno tijelo iz članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 može postupati i po službenoj dužnosti. Ne dovodeći u pitanje ograničenja prava pristupa, nadzorno tijelo trebalo bi moći ispitanika obavijestiti da je poduzelo sve potrebne provjere, kao i o rezultatima provjere zakonitosti predmetne obrade.

(125)

Kako bi se osigurala kontinuirana razmjena informacija među FOJ-evima tijekom razdoblja uspostave AMLA-e, Komisija bi trebala nastaviti s privremenim smještajem stranice FIU.net na svojem poslužitelju. Kako bi se osigurala potpuna uključenost FOJ-eva u rad sustava, Komisija bi trebala redovito razmjenjivati informacije s platformom EU-a za financijsko-obavještajne jedinice („platforma EU-a za FOJ-eve”), neformalnom skupinom sastavljenom od predstavnika FOJ-eva koja je aktivna od 2006. i koja se upotrebljava za olakšavanje suradnje među FOJ-evima i razmjenu mišljenja o pitanjima povezanima sa suradnjom.

(126)

Regulatornim tehničkim standardima trebala bi se osigurati dosljedna usklađenost u cijeloj Uniji. Budući da je AMLA tijelo s veoma specijaliziranim znanjem i iskustvom u području SPNFT-a, primjereno joj je povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke politike, a koji se podnosi Komisiji.

(127)

Kako bi se osigurao dosljedan pristup među FOJ-evima i među nadzornicima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s definiranjem pokazateljâ za klasifikaciju stupnja težine neprijavljivanja primjerenih, točnih i ažuriranih informacija središnjim registrima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (29) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(128)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje regulatornih tehničkih standarda koje izrađuje AMLA, a kojima se utvrđuju kriteriji relevantnosti i kriteriji za odabir pri utvrđivanju odnosi li se prijava sumnjive transakcije na drugu državu članicu; kojima se utvrđuju referentne vrijednosti i metodologija za procjenu i klasifikaciju profila inherentne i preostale rizičnosti obveznika te učestalost preispitivanja profila rizičnosti; kojima se utvrđuju kriteriji za utvrđivanje okolnosti imenovanja središnje kontaktne točke određenih pružatelja usluga te funkcije središnjih kontaktnih točaka; kojima se navode dužnosti nadzornika matične države i nadzornika države domaćina te načini njihove suradnje; kojima se utvrđuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornika za SPNFT u financijskom sektoru, predložak pisanog sporazuma koji trebaju potpisati financijski nadzornici, sve dodatne mjere koje kolegiji trebaju provesti ako grupe uključuju obveznike u nefinancijskom sektoru te uvjeti za sudjelovanje financijskih nadzornika u trećim zemljama; kojima se utvrđuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornika za SPNFT u nefinancijskom sektoru, predložak pisanog sporazuma koji trebaju potpisati nefinancijski nadzornici, uvjeti za sudjelovanje nefinancijskih nadzornika u trećim zemljama te sve dodatne mjere koje kolegiji trebaju provesti ako grupe uključuju kreditne institucije ili financijske institucije; kojima se utvrđuju pokazatelji za klasifikaciju stupnja težine kršenja ove Direktive, kriteriji koje treba uzeti u obzir pri određivanju razine novčanih kazni ili primjeni administrativnih mjera te metodologija za izricanje periodičnih penala. Komisija bi te regulatorne tehničke standarde trebala donijeti delegiranim aktima na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člankom 49. Uredbe (EU) 2024/1620.

(129)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti radi utvrđivanja metodologije prikupljanja statističkih podataka; utvrđivanja formata za podnošenje u središnji registar informacija o stvarnom vlasništvu; utvrđivanja tehničkih specifikacija i postupaka koji su potrebni kako bi središnji registri mogli pružati pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na temelju legitimnog interesa; utvrđivanja formata za dostavu informacija centraliziranim automatiziranim mehanizmima; utvrđivanja tehničkih specifikacija i postupaka za povezivanje centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica s BARIS-om; utvrđivanja tehničkih specifikacija i postupaka potrebnih za osiguravanje međupovezivanja središnjih registara država članica; te utvrđivanja tehničkih specifikacija i postupaka potrebnih za osiguravanje međupovezivanja centraliziranih automatiziranih mehanizama država članica. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

(130)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izrađuje AMLA, a kojima se utvrđuje format koji treba upotrebljavati za razmjenu informacija među FOJ-evima država članica te kojima se utvrđuje predložak koji će se upotrebljavati za sklapanje sporazuma o suradnji između nadzornika Unije i ekvivalentnih tijela iz trećih zemalja. Komisija bi te provedbene tehničke standarde trebala donijeti provedbenim aktima na temelju članka 291. UFEU-a te u skladu s člankom 53. Uredbe (EU) 2024/1620.

(131)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka i sloboda poduzetništva.

(132)

Ravnopravnost žena i muškaraca te raznolikost temeljne su vrijednosti Unije koje se nastoje promicati u cijelom nizu djelovanja Unije. Iako je u tim područjima postignut napredak, potrebno je više kako bi se postigla uravnotežena zastupljenost u donošenju odluka na razini Unije ili na nacionalnoj razini. Ne dovodeći u pitanje primarnu primjenu kriterija koji se temelje na zaslugama, pri imenovanju čelnika svojih nacionalnih nadzornih tijela i FOJ-eva države članice trebale bi nastojati osigurati rodnu ravnotežu, raznolikost i uključenost te uzeti u obzir, u mjeri u kojoj je to moguće, njihova međusobna preklapanja. Države članice trebale bi nastojati osigurati uravnoteženu i uključivu zastupljenost i pri odabiru svojih predstavnika u općim odborima AMLA-e.

(133)

Komisija bi pri sastavljanju izvješća o evaluaciji provedbe ove Direktive trebala posvetiti dužnu pažnju poštovanju temeljnih prava i načela priznatih Poveljom.

(134)

Presudom Suda u spojenim predmetima C-37/20 i C-601/20 WM i Sovim SA / Luxembourg Business Registers (31) poništena je izmjena članka 30. stavka 5. Direktive (EU) 2015/849 izvršena Direktivom (EU) 2018/843 u dijelu u kojem su njome države članice bile obvezne osigurati da informacije o stvarnom vlasništvu trgovačkih društava i drugih pravnih subjekata osnovanih na njihovu državnom području budu u svim slučajevima dostupne cjelokupnoj javnosti. Radi osiguranja pravne sigurnosti potrebno je prilagoditi tu odredbu pojašnjavanjem da bi tim informacijama trebale moći pristupiti samo osobe ili organizacije s legitimnim interesom. Isti uvjet trebao bi se primjenjivati na pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova ili sličnih pravnih aranžmana. Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi stoga izmijeniti. Posljedice te presude nadilaze članak 30. stavak 5. Direktive (EU) 2015/849 i slične su za odredbe kojima se uređuje pristup informacijama o stvarnom vlasništvu pravnih aranžmana. Kako bi se osiguralo da se okvirom Unije uspostavlja prava ravnoteža između zaštite temeljnih prava i ostvarivanja legitimnog cilja od općeg interesa kao što je zaštita financijskog sustava Unije od pranja novca i financiranja terorizma, primjereno je stoga uvesti izmjene članka 31. stavka 4. Direktive (EU) 2015/849. Državama članicama trebalo bi odobriti godinu dana od datuma stupanja na snagu ove Direktive kako bi stavile na snagu potrebne zakone i druge propise za prenošenje tih izmjena. S obzirom na važnost osiguravanja proporcionalnog okvira Unije za SPNFT, države članice trebale bi uložiti sve napore kako bi te izmjene prenijele što je prije moguće prije tog roka.

(135)

S obzirom na potrebu za hitnom provedbom usklađenog pristupa u vezi s pristupom središnjim registrima na temelju dokaza o legitimnom interesu, države članice trebale bi prenijeti relevantne odredbe do 10. srpnja 2026. Međutim, s obzirom na to da će u početnom razdoblju novog režima pristupa na temelju dokaza o legitimnom interesu vjerojatno doći do velikog broja zahtjeva koje trebaju obraditi subjekti zaduženi za središnje registre, rokovi za odobravanje pristupa ne bi se trebali primjenjivati tijekom prva četiri mjeseca primjene novog režima. Države članice trebale bi uspostaviti jedinstvene pristupne točke za informacije o registrima nekretnina do 10. srpnja 2029. Centralizirani automatizirani mehanizmi kojima se omogućuje identifikacija vlasnika bankovnih računa ili računa za plaćanje, računa vrijednosnih papira i računa kriptoimovine te korisnika sefova također bi trebali biti međupovezani do tog datuma.

(136)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno uspostavu koordiniranog i dosljednog mehanizma za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(137)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (32), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(138)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 22. rujna 2021. (33)

(139)

Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi stoga staviti izvan snage,