4.4 Provjera podudaranja identiteta stranke kao dio postupka provjere

Rješenja koja provode kreditne i financijske institucije za uvođenje stranaka na daljinu trebala bi kao dio njihova postupka provjere minimalno omogućiti sljedeće:

• a) podudarnost između vidljivih podataka fizičke osobe i dostavljenih dokumenata;
• b) ako je stranka pravna osoba, javno je registrirana, ako je primjenjivo;
• c) ako je stranka pravna osoba, fizička osoba koja je zastupa ovlaštena je djelovati u njezino ime.

Ako rješenje za uvođenje stranaka na daljinu uključuje upotrebu biometrijskih podataka za provjeru identiteta stranke, kreditne i financijske institucije trebale bi osigurati da biometrijski podatci budu dovoljno jedinstveni kako bi se nedvosmisleno povezali s pojedinačnom fizičkom osobom. Kreditne i financijske institucije trebale bi koristiti snažne i pouzdane algoritme za provjeru podudarnosti između biometrijskih podataka pruženih na podnesenom identifikacijskom dokumentu i stranke koju se uvodi. U situacijama u kojima rješenje ne pruža potrebnu razinu pouzdanosti, trebalo bi primijeniti dodatne kontrole.

U situacijama u kojima su pruženi dokazi nedovoljne kvalitete, što dovodi do dvosmislenosti ili neodređenosti tako da to utječe na izvedbu provjera na daljinu, postupak uvođenja pojedinačne stranke na daljinu trebalo bi prekinuti i ponovno pokrenuti ili preusmjeriti na fizičku provjeru.

Ako kreditne i financijske institucije koriste rješenja za uvođenje na daljinu bez uključenosti čovjeka, u kojima stranka ne komunicira sa zaposlenikom radi izvođenja postupka provjere, trebale bi:

• a) osigurati da su sve fotografije ili videozapisi snimljeni u odgovarajućim uvjetima osvjetljenja i da su potrebna svojstva snimljena s potrebnom jasnoćom kako bi se omogućila pravilna provjera identiteta stranke;
• b) osigurati da su sve fotografije ili videozapisi snimljeni u trenutku kada stranka provodi postupak provjere;
• c) obavljati provjere otkrivanja fizičke prisutnosti, koje mogu uključivati postupke u kojima se zahtijeva određena radnja stranke kako bi se potvrdilo da je prisutna u komunikacijskoj sesiji ili koje se mogu temeljiti na analizi primljenih podataka i ne zahtijevaju posebnu radnju stranke;
• d) koristiti snažne i pouzdane algoritme za provjeru podudaraju li se snimljene fotografije ili videozapisi sa slikama preuzetima iz službenih dokumenata koji pripadaju stranci.

Ako kreditne i financijske institucije koriste rješenja za uvođenje stranaka na daljinu s uključenošću čovjeka u kojima stranka komunicira sa zaposlenikom radi obavljanja postupka provjere, trebale bi:

• a) osigurati da su kvaliteta slike i zvuka dovoljne da se omogući pravilna provjera identiteta stranke i da se koriste pouzdani tehnološki sustavi;
• b) predvidjeti sudjelovanje zaposlenika koji ima dovoljno znanja o važećim propisima u području SPNFT - a i sigurnosnim aspektima provjere na daljinu i koji je dovoljno osposobljen za predviđanje i sprječavanje namjerne ili hotimične upotrebe tehnika obmane u vezi s provjerom na daljinu, te za otkrivanje i reagiranje u slučaju njihove pojave;
• c) razviti vodič za intervju kojim se određuju sljedeći koraci postupka provjere na daljinu, kao i radnje koje se zahtijevaju od zaposlenika. Vodič za intervju trebao bi sadržavati smjernice za promatranje i identificiranje psiholoških čimbenika ili drugih značajki koje bi mogle karakterizirati sumnjivo ponašanje tijekom provjere na daljinu.

Ako je moguće, kreditne i financijske institucije trebale bi koristiti rješenja uvođenja stranaka na daljinu koja u svrhu provjere uključuju nasumičnost u redoslijedu radnji koje bi stranka trebala izvršiti radi zaštite od rizika poput upotrebe sintetičkih identiteta ili prisile. Ako je moguće, kreditne i financijske institucije također bi trebale omogućiti nasumičnu dodjelu zaposlenika odgovornog za postupak provjere na daljinu kako bi se izbjeglo tajno dogovaranje između stranke i odgovornog zaposlenika.

Uz gore navedeno, i ako je razmjerno riziku od pranja novca i financiranja terorizma povezanom s poslovnim odnosom, kreditne i financijske institucije trebale bi koristiti jednu ili više sljedećih kontrola ili sličnu mjeru za povećanje pouzdanosti postupka provjere. Te kontrole ili mjere mogu uključivati, ali se ne ograničavaju na sljedeće:

• a) prvo plaćanje provodi se na računu koji glasi na pojedinačno ili zajedničko ime stranke kod kreditne ili financijske institucije koja podliježe propisima EGP - a ili u zemlji izvan EU - a u kojoj zahtjevi koji se odnose na područje SPNFT - a nisu manje učinkoviti od onih propisanih Direktivom (EU) 2015/849;
• b) slanje nasumično generirane lozinke stranci radi potvrde prisutnosti tijekom postupka provjere na daljinu. Lozinka bi trebala biti jednokratna i vremenski ograničena šifra;
• c) uzimanje biometrijskih podataka radi usporedbe s podatcima prikupljenim iz drugih neovisnih i pouzdanih izvora;
• d) telefonsko kontaktiranje sa strankom;
• e) izravno slanje pošte (elektronički i poštom) stranci.

Kreditne i financijske institucije trebaju smatrati da su kriteriji iz stavaka 38. do 43. ispunjeni ako rješenje upotrebljava jedno od sljedećeg:

• a) sustave elektroničke identifikacije prijavljene u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 910/2014 koji ispunjavaju zahtjeve „značajne” ili „visoke” razine sigurnosti u skladu s člankom 8. te Uredbe;
• b) relevantne kvalificirane usluge povjerenja koje ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 910/2014, posebno poglavlja III. odjeljka 3. i članka 24. stavka 1. podstavka 2. točke
• (b) te Uredbe.