Članak 14. Nadzor pružatelja usluge servisiranja kredita koji pružaju usluge prekogranično

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela matične države članice kontinuirano provjeravaju i ocjenjuju usklađenost pružatelja usluge servisiranja kredita koji usluge servisiranja kredita obavlja u državi članici domaćinu sa zahtjevima iz ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela matične države članice imaju ovlasti za provedbu nadzora i istraga nad pružateljima usluge servisiranja kredita te za izricanje administrativnih kazni i korektivnih mjera u vezi sa zahtjevima iz ove Direktive pri obavljanju njihovih aktivnosti servisiranja kredita u državi članici domaćinu.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela matične države članice o mjerama koje su poduzete u vezi s pružateljem usluge servisiranja kredita obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina i, prema potrebi, države članice u kojoj je kredit odobren, ako ona nije ista kao država članica domaćin i matična država članica.

4.   Države članice osiguravaju da, ako pružatelj usluge servisiranja kredita obavlja aktivnosti servisiranja kredita u državi članici domaćinu, nadležna tijela matične države članice i nadležna tijela države članice domaćina i, prema potrebi, države članice u kojoj je kredit odobren, ako ona nije ista kao država članica domaćin i matična država članica, blisko surađuju pri obavljanju svojih funkcija i dužnosti, osobito pri provedbi provjera, istraga i izravnih inspekcija.

5.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela matične države članice pri obavljanju svojih funkcija i dužnosti propisanih ovom Direktivom traže pomoć od nadležnih tijela države članice domaćina pri provedbi izravnih inspekcija nad podružnicom osnovanom u državi članici domaćinu ili izvoditeljem servisiranja kredita imenovanim u državi članici domaćinu. Izravna inspekcija nad podružnicom ili izvoditeljem servisiranja kredita provodi se u skladu s pravom države članice u kojoj se inspekcija obavlja.

6.   Države članice osiguravaju i da su nadležna tijela države članice domaćina ovlaštena odlučivati o najprimjerenijim mjerama koje treba poduzeti u svakom pojedinačnom slučaju kako bi se odgovorilo na zahtjev za pomoć od nadležnih tijela matične države članice.

7.   Ako odluče provesti izravnu inspekciju u ime nadležnih tijela matične države članice, nadležna tijela države članice domaćina bez odgode obavješćuju nadležna tijela matične države članice o rezultatima te inspekcije.

8.   Nadležna tijela države članice domaćina mogu na vlastitu inicijativu provoditi provjere, inspekcije i istrage usluga servisiranja kredita koje na njihovu državnom području pružaju pružatelji usluge servisiranja kredita kojima je odobrenje za rad izdano u matičnoj državi članici. Nadležna tijela države članice domaćina bez odgode dostavljaju rezultate tih provjera, inspekcija i istraga nadležnim tijelima matične države članice.

9.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela države članice domaćina nadležnim tijelima matične države članice dostavljaju dokaze koje prikupe o tome da pružatelj usluge servisiranja kredita koji obavlja aktivnosti servisiranja kredita na njihovu državnom području, kako je predviđeno člankom 13., krši primjenjiva pravila, uključujući obveze koje proizlaze iz nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva te zahtjev da ona poduzmu primjerene mjere, ne dovodeći u pitanje nadzorne i istražne ovlasti te ovlasti izricanja sankcija nadležnih tijela države članice domaćina u pogledu pružatelja usluge servisiranja kredita u skladu s nacionalnim pravom, odnosno ona koja se primjenjuju na kredit ili ugovor o kreditu.

10.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela države članice u kojoj je kredit odobren, ako ona nije ista kao država članica domaćin i matična država članica, nadležnim tijelima matične države članice dostavljaju dokaze koje prikupe o tome da pružatelj usluge servisiranja kredita krši obveze iz ove Direktive ili iz nacionalnih propisa koji se primjenjuju na kredit ili ugovor o kreditu te zahtijevaju da ona poduzmu primjerene mjere, ne dovodeći u pitanje nadzorne i istražne ovlasti te ovlasti izricanja sankcija nadležnih tijela države članice u kojoj je kredit odobren, ako ona nije ista kao država članica domaćin i matična država članica.

11.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela matične države članice nadležnim tijelima države članice domaćina koja su dostavila dokaze najkasnije dva mjeseca od datuma zahtjeva iz stavka 9. dostave pojedinosti o administrativnim i drugim postupcima koji su pokrenuti na temelju dokaza koje je dostavila država članica domaćin, ili o eventualnim administrativnim kaznama te korektivnim mjerama poduzetim protiv pružatelja usluge servisiranja kredita ili obrazloženu odluku o nepoduzimanju mjera. Ako je postupak pokrenut, nadležna tijela matične države članice redovito obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina o statusu tog postupka.

12.   Ako pružatelj usluge servisiranja kredita i dalje krši primjenjive propise, uključujući obveze iz ove Direktive, te nakon što su nadležna tijela države članice domaćina o tome obavijestila njegova matičnu državu članicu, države članice osiguravaju da nadležna tijela države članice domaćina imaju pravo izreći primjerene administrativne kazne i korektivne mjere kako bi se osigurala usklađenost s ovom Direktivom ako je primjenjivo bilo što od sljedećeg:

Nadležna tijela države članice domaćina mogu izreći administrativne kazne i korektivne mjere iz prvog podstavka neovisno o bilo kojim administrativnim kaznama i korektivnim mjerama koje su već izrekla nadležna tijela matične države članice.

Osim toga, nadležna tijela države članice domaćina mogu zabraniti daljnje aktivnosti pružatelja usluge servisiranja kredita koji krši primjenjive propise, uključujući obveze iz ove Direktive, dok nadležno tijelo matične države članice ili pružatelj usluge servisiranja kredita ne poduzme odgovarajuće korake kako bi se ispravilo kršenje.