Članak 61. Vrednovanje u svrhu primjene načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj”

(a)

način na koji bi se postupilo prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima da sanacijsko tijelo nije poduzelo mjeru sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu u trenutku kada je sanacijsko tijelo smatralo da su uvjeti za sanaciju na temelju članka 22. stavka 1. bili ispunjeni te da je ta središnja druga ugovorna strana umjesto toga bila likvidirana u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti, slijedom potpune primjene primjenjivih ugovornih obveza i drugih aranžmana u okviru njezinih pravila poslovanja;

(b)

stvarno postupanje prema dioničarima, članovima sustava poravnanja i drugim vjerovnicima, primijenjeno pri sanaciji središnje druge ugovorne strane;

(c)

navod o eventualnoj razlici između postupanja iz točke (a) ovog stavka i postupanja iz točke (b) ovog stavka.

(a)

zanemaruje se bilo kakvo pružanje izvanredne javne financijske potpore središnjoj drugoj ugovornoj strani u sanaciji ili hitne likvidnosne pomoći središnje banke ili bilo koje likvidnosne pomoći središnje banke u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća ili uvjetâ kamatnih stopa;

(b)

temelji se na gubicima koji bi stvarno nastali za članove sustava poravnanja i druge vjerovnike da je središnja druga ugovorna strana bila likvidirana u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti, slijedom potpune primjene primjenjivih ugovornih obveza i drugih aranžmana u okviru njezinih pravila poslovanja;

(c)

uzima se u obzir komercijalno razumnu procjenu izravnih troškova zamjene, uključujući sve dodatne zahtjeve u pogledu iznosa dodatne nadoknade, koji bi nastali članovima sustava poravnanja kada bi unutar odgovarajućeg razdoblja ponovno otvorili usporedive neto pozicije na tržištu, pri čemu se uzimaju u obzir stvarni tržišni uvjeti, uključujući dubinu tržišta i sposobnost tržišta da se u tome razdoblju izvrši relevantni opseg transakcija takvim neto pozicijama; i

(d)

temelji se na metodologiji središnje druge ugovorne strane u pogledu određivanja cijena, osim ako se takvom metodologijom za određivanje cijena ne odražavaju stvarni tržišni uvjeti.