Preamble: 1

(1)

Članak 18. stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosi se na slučajeve bonitetne konsolidacije grupa društava povezanih u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) u kojima ne postoji odnos matičnog društva i društva kćeri. U takvim slučajevima treba odrediti na razini kojeg subjekta se zahtjevi iz Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju na konsolidiranoj osnovi. Nadalje, u tim slučajevima najprimjerenija metoda bonitetne konsolidacije trebala bi biti metoda utvrđena u članku 22. stavcima 8. i 9. Direktive 2013/34/EU („metoda zbrajanja”) u skladu s pravilima utvrđenima u toj direktivi.

(2)

U slučaju sudjelujućih udjela u institucijama ili financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako se u skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 zahtijeva proporcionalna konsolidacija, za primjenu metode bonitetne konsolidacije iz te odredbe u skladu s definicijom zajedničkog posla iz međunarodnih računovodstvenih standarda koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (3) potrebna je jednoglasna suglasnost tih društava za odluke o relevantnim poslovima institucije ili financijske institucije.

(3)

U članku 18. stavku 6. točke (a) i (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 odnose se na nadzorne zahtjeve za bonitetnu konsolidaciju u slučaju značajnog utjecaja na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, ali bez sudjelujućih udjela ili drugih kapitalnih veza, te u slučaju kad su te institucije ili financijske institucije pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom, odredbama društvenog ugovora ili statuta. Kako bi utvrdila postoji li značajan utjecaj, nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir nekoliko pokazatelja značajnog utjecaja. Nadalje, postojanje jedinstvene uprave trebalo bi utvrditi samo ako nadležno tijelo ima konkretne dokaze o stvarnoj koordinaciji financijskih i poslovnih politika takvih institucija ili financijskih institucija.

(4)

Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) objavio je Smjernice za utvrđivanje i upravljanje rizikom pružanja financijske potpore (4), u kojima je navedeno nekoliko pokazatelja na temelju kojih bi institucije trebale odrediti koji bi subjekti mogli uzrokovati rizik pružanja financijske potpore. U skladu sa Smjernicama BCBS-a, „rizik pružanja financijske potpore” je rizik da institucija odluči pružiti financijsku potporu nekonsolidiranom subjektu u poteškoćama koji nije uključen u punu ili proporcionalnu konsolidaciju iako pružanje takve potpore nije njezina ugovorna obveza ili je izvan okvira ugovornih obveza. U skladu sa Smjernicama BCBS-a, institucija koja utvrdi značajan rizik pružanja financijske potpore treba u svakom pojedinom slučaju utvrditi odgovarajuće mjere na temelju prirode i opsega pretpostavljene financijske potpore. Jedna od tih mjera može biti uključivanje dotičnih subjekata u regulatorni opseg konsolidacije. U skladu sa Smjernicama BCBS-a, institucije i nadležna tijela trebali bi zaključak o tome bi li određena društva trebala biti uključena u punu ili proporcionalnu konsolidaciju u skladu s člankom 18. stavkom 5., člankom 18. stavkom 6. točkom (a) ili člankom 18. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o slučaju, temeljiti na nekoliko pokazatelja, vodeći računa o riziku pružanja financijske potpore kojem institucija može biti izložena zbog tih društava. Međutim, institucije bi trebale razmotriti i alternativne mjere za upravljanje rizikom pružanja financijske potpore u okviru svojih postupaka upravljanja rizicima i postupka procjene adekvatnosti internog kapitala. Osim toga, nadležna tijela mogu razmotriti druge mjere za upravljanje potencijalnim rizikom koji ta društva predstavljaju u okviru postupaka nadzorne provjere i ocjene. U kontekstu okvira za velike izloženosti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) izdalo je i smjernice o ograničenju izloženosti prema subjektima bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske djelatnosti izvan reguliranog okvira (5), u kojima je utvrđena metodologija koju bi institucije trebale primjenjivati kad u okviru internih postupaka određuju ograničenja svojih pojedinačnih i agregatnih izloženosti prema subjektima bankarstva u sjeni.

(5)

Konkretno, kako bi se utvrdilo je li potrebna puna ili proporcionalna konsolidacija u skladu s člankom 18. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 575/2013 u slučaju društava kćeri ili društava u kojima institucija ima sudjelujući udio ako to društvo kći ili društvo nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge i ako postoji značajan rizik pružanja financijske potpore i pod uvjetom da to društvo nije, među ostalim, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding, nadležna tijela trebala bi nadzirati barem određene kategorije društava, kao što su subjekti posebne namjene koji se ne smatraju sekuritizacijskim subjektima posebne namjene kako su definirani u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (6), za koje su ispunjeni uvjeti za prijenos značajnog kreditnog rizika iz članka 244. Uredbe (EU) br. 575/2013, te društva koja obavljaju bilo koji od poslova iz članka 89. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(6)

Kako bi se osigurala dosljednost s okvirom za regulatorni kapital iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i izbjeglo priznavanje neopravdanih kapitalnih dobitaka, u slučajevima u kojima se konsolidacija zahtijeva na temelju članka 18. stavaka od 3. do 6. ili članka 18. stavka 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključivanje u konsolidirani regulatorni kapital iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala te instrumenata dodatnog osnovnog kapitala i instrumenata dopunskog kapitala koje su izdala društva uključena u opseg bonitetne konsolidacije i koji su u vlasništvu osoba koje nisu takva društva, kao i uključivanje povezanih računa premija za dionice, trebalo bi se temeljiti na člancima od 81. do 88. te uredbe.

(7)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je EBA dostavila Komisiji.

(8)

EBA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7),