Članak 47. Ovlast u odnosu na imovinu, prava, obveze, dionice i druge vlasničke instrumente koji se nalaze u trećim zemljama ili su uređeni pravom trećih zemalja

1.   Države članice osiguravaju da, u slučajevima kad mjera sanacije uključuje mjeru poduzetu u vezi s imovinom koja se nalazi u trećoj zemlji ili u vezi s dionicama, drugim vlasničkim instrumentima, pravima ili obvezama koji su uređeni pravom treće zemlje, sanacijska tijela mogu zahtijevati:

2.   Kako bi se olakšalo potencijalno obavljanje radnji na temelju stavka 1. ovog članka, države članice zahtijevaju da subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka od (a) do (e) u povezane sporazume unesu ugovorne odredbe kojima dioničari, vjerovnici ili strane u sporazumu kojim se stvara obveza priznaju da obveza može podlijegati ovlastima otpisa ili konverzije i pristaju biti obvezani svim smanjenjima glavnice ili nepodmirenog iznosa, konverzijom ili poništenjem koji su rezultat izvršavanja tih ovlasti od strane sanacijskog tijela.

Države članice osiguravaju da sanacijska tijela mogu zahtijevati da subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka od (a) do (e) tim sanacijskim tijelima dostave obrazloženo pravno mišljenje neovisnog pravnog stručnjaka u kojem se potvrđuju pravna izvršivost i djelotvornost takvih ugovornih odredaba.

3.   Ako sanacijsko tijelo procijeni da je, unatoč tome što je osoba koja izvršava kontrolu nad društvom u sanaciji poduzela sve potrebne korake u skladu sa stavkom 1. točkom (a), malo vjerojatno da će mjera sanacije početi proizvoditi učinke u odnosu na određenu imovinu koja se nalazi u trećoj zemlji ili određene dionice, druge vlasničke instrumente, prava ili obveze koji su uređeni pravom treće zemlje, sanacijsko tijelo odustaje od mjere sanacije. Ako je sanacijsko tijelo već izdalo nalog za mjeru sanacije, taj se nalog smatra nevažećim u odnosu na dotičnu imovinu, dionice, vlasničke instrumente, prava ili obveze.