Preamble: 1

(1)

Za djelatnosti vezane uz pošiljke radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva vrijede brojni zahtjevi iz pravnih instrumenata Zajednice i međunarodnih pravnih instrumenata, poglavito glede sigurnog prijevoza radioaktivnog materijala i uvjeta pod kojima se radioaktivni otpad ili istrošeno gorivo mogu odlagati ili skladištiti u zemlji odredišta.

(2)

Pored tih zahtjeva, zahtjevi zaštite zdravlja radnika i stanovništva nalažu da za pošiljke radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva između država članica, u Zajednicu i iz nje, vrijedi obvezan zajednički sustav prethodnog odobrenja.

(3)

U Rezoluciji Vijeća od 22. svibnja 2002. o uspostavljanju nacionalnih sustava nadzora i kontrole prisutnosti radioaktivnih materijala u reciklaži metalnih materijala u državama članicama (3) navodi se potreba da se radiološki rizik koji je posljedica prisutnosti radioaktivnih materijala među metalnim materijalima namijenjenim za recikliranje smanji na najmanju moguću mjeru.

(4)

Direktivom Vijeća 92/3/Euratom od 3. veljače 1992. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada između država članica te u Zajednicu i iz nje (4), uspostavljen je sustav Zajednice za strogu kontrolu i prethodno odobrenje pošiljki radioaktivnog otpada, koji se dokazao kao zadovoljavajući. Ipak, u skladu sa stečenim iskustvom, trebalo bi ga izmijeniti kako bi se razjasnili i dodali neki koncepti i definicije, kako bi se uredili slučajevi koji su prethodno bili izostavljeni, kako bi se pojednostavio postojeći postupak za pošiljke radioaktivnog otpada između država članica i kako bi se osigurala usklađenost s drugim odredbama Zajednice i međunarodnim odredbama, poglavito sa Zajedničkom konvencijom o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (dalje u tekstu: Zajednička konvencija), kojoj je Zajednica pristupila 2. siječnja 2006.

(5)

U okviru pete faze inicijative SLIM („Simpler Legislation for the Internal Market” - jednostavnije zakonodavstvo za unutarnje tržište) uspostavljena je radna skupina predstavnika država članica i korisnika kako bi proučila problematična područja na koja su ukazali korisnici Direktive 92/3/Euratom te je istodobno uskladila s trenutnim međunarodnim pravilima i instrumentima.

(6)

Postupak utvrđen Direktivom 92/3/Euratom u praksi je korišten samo kod pošiljaka istrošenoga goriva koje nije bilo namijenjeno za daljnju uporabu pa je stoga za potrebe te Direktive smatrano „radioaktivnim otpadom”. S radiološkog stajališta nije opravdano isključenje primjene takvih postupaka nadzora i kontrole za istrošeno gorivo koje je namijenjeno za preradu. Zato je primjereno da ova Direktiva obuhvati sve pošiljke istrošenoga goriva, bez obzira da li je namijenjeno za odlaganje ili preradu.

(7)

Svaka bi država članica trebala ostati u potpunosti odgovorna za odabir svoje vlastite politike o zbrinjavanju radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva koji su pod njenom nadležnošću, pri čemu se neke države odlučuju za preradu istrošenoga goriva, druge za konačno odlaganje istrošenoga goriva za koje nije predviđena daljnja uporaba. Ova Direktiva zato ne bi smjela zadirati u prava država članica da izvoze svoje istrošeno gorivo za preradu i ništa u ovoj Direktivi ne bi smjelo naznačivati da država članica odredišta mora prihvatiti pošiljke radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva za konačnu obradu ili odlaganje, osim u slučaju povrata pošiljki. Svako odbijanje takvih pošiljki mora biti opravdano na temelju mjerila utvrđenih u ovoj Direktivi.

(8)

Pojednostavljivanje postojećeg postupka ne bi smjelo ometati postojeća prava država članica da prigovore ili postave uvjete u odnosu na pošiljke radioaktivnog otpada za koje je potrebna njihova suglasnost. Prigovori ne bi smjeli biti proizvoljni, već bi se trebali temeljiti na odgovarajućim nacionalnim propisima, propisima Zajednice ili međunarodnim propisima. Ova Direktiva ne bi smjela zadirati u prava i obveze po međunarodnom pravu, a poglavito u izvršavanje prava i sloboda plovila i letjelica predviđenih u međunarodnom pravu u pogledu pomorske i riječne plovidbe te zračnog prometa.

(9)

Mogućnost države članice odredišta ili provoza da odbije automatski postupak izdavanja suglasnosti za pošiljke nameće neopravdani administrativni teret i stvara nesigurnost. Obvezno izdavanje potvrde o primitku zahtjeva od strane nadležnih tijela zemalja odredišta i provoza trebalo bi, uz produljenje roka za izdavanje suglasnosti, omogućiti da se s visokim stupnjem sigurnosti podrazumijeva prešutno odobrenje.

(10)

„Odobrenja” pošiljki u smislu ove Direktive ne bi smjela nadomjestiti bilo kakve posebne nacionalne zahtjeve za pošiljke kao što su dozvole za prijevoz.

(11)

Za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša od opasnosti koje nastaju iz radioaktivnog otpada, trebalo bi uzeti u obzir rizike koji nastaju izvan Zajednice. U slučajevima kada radioaktivni otpad i istrošeno gorivo napušta Zajednicu, treća zemlja odredišta trebala bi ne samo biti obaviještena o pošiljki, već bi za nju trebala dati svoju suglasnost.

(12)

Nadležna tijela države članice odredišta trebala bi surađivati i povezivati se s drugim sudjelujućim nadležnim tijelima kako bi se spriječilo nepotrebno kašnjenje i kako bi se osigurao neometan tijek postupka suglasnosti kojeg utvrđuje ova Direktiva.

(13)

Zahtjev da osoba odgovorna za pošiljku mora u slučaju neuspjele pošiljke prema potrebi poduzeti korektivne sigurnosne mjere ne bi smio sprečavati primjenu mehanizama koje su na nacionalnoj razini uredile države članice.

(14)

Zahtjev da troškove koji nastaju u slučaju neuspjele pošiljke snosi posjednik ne bi smio sprečavati primjenu mehanizama koje su na nacionalnoj razini uredile države članice niti primjenu bilo kakvog ugovornog sporazuma između posjednika i bilo koje druge osobe koja sudjeluje u pošiljci.

(15)

Dok bi radioaktivni otpad trebalo, koliko je to u skladu sa sigurnim zbrinjavanjem takvog materijala, odlagati u državi u kojoj je nastao, države bi članice trebale između sebe poticati sporazume koji omogućuju sigurno i učinkovito zbrinjavanje radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva iz država članica koje proizvode otpad u malim količinama i u kojima izgradnja odgovarajućih objekata ne bi bila opravdana s radiološkog stajališta.

(16)

Ako je između primatelja u trećoj zemlji i posjednika u trećoj zemlji sklopljen sporazum u skladu s člankom 27. Zajedničke konvencije, isti se sporazum može koristiti u smislu ove Direktive.

(17)

U smislu ove Direktive i s obzirom na prethodno iskustvo primjereno je prilagoditi postojeći standardni dokument. Zbog jasnoće bi trebalo utvrditi obvezu da se novi standardni dokument pripremi do datuma prijenosa ove Direktive. Međutim, u slučaju da standardni dokument ne bude pripremljen u tom roku, prijelazne odredbe trebale bi predvidjeti korištenje postojećeg standardnog dokumenta. Nadalje, jasna pravila o korištenju jezika trebala bi osigurati pravnu točnost i spriječiti neopravdano kašnjenje.

(18)

Redovito izvještavanje država članica Komisiji i Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebalo bi osigurati koristan pregled odobrenja koja se izdaju u Zajednici i omogućiti prepoznavanje mogućih poteškoća s kojima se u praksi susreću države članice, kao i korištenih rješenja.

(19)

Direktiva Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (5) primjenjuje se među ostalim za prijevoz, uvoz i izvoz radioaktivnih tvari u Zajednicu i iz nje te utvrđuje sustav izvještavanja i izdavanja odobrenja za djelatnosti koje uključuju ionizirajuće zračenje. Te su odredbe stoga relevantne za područje primjene ove Direktive.

(20)

S obzirom na navedeno, potrebno je zbog jasnoće opozvati i zamijeniti Direktivu 92/3/Euratom. Ova Direktiva ne bi smjela zadirati u obveze država članica u pogledu rokova prijenosa u nacionalno zakonodavstvo i u pogledu primjene opozvane Direktive.

(21)

U skladu sa stavkom 34. međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj pripremi zakonodavstva (6) države članice se poziva da za vlastite potrebe i u interesu Zajednice sastave tablice koje koliko je god to moguće zorno prikazuju korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje, te da iste tablice objave,