PRILOG VI. Tehničke odredbe koje se odnose na postrojenja za spaljivanje otpada i postrojenja za suspaljivanje otpada

1.

Sve granične vrijednosti emisija izračunavaju se pri temperaturi od 273,15  K, tlaku od 101,3  kPa i nakon korekcije za sadržaj vodene pare u otpadnim plinovima.

Standardne vrijednosti su pri 11 % kisika u otpadnim plinovima, osim u slučaju spaljivanja mineralnog otpadnog ulja iz točke 3. članka 3. Direktive 2008/98/EZ, kada je standardna vrijednost pri 3 % kisika, i u slučajevima iz točke 2.7. dijela 6.

2.

Granične vrijednosti emisija primjenjive u uvjetima opisanim u članku 46. stavcima 6. i članku 47.

Ukupna koncentracija praškastih tvari u emisijama u zrak iz postrojenja za spaljivanje otpada ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 150 mg/Nm3, izraženo kao polusatni prosjek. Ne smiju se prelaziti granične vrijednosti emisija u zrak za TOC i CO iz točaka 1.2. i 1.5.(b).

3.

Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća predviđenih u ovome dijelu.

1.

Sljedeća formula (pravilo miješanja) primjenjuje se uvijek ako specifična granična vrijednost emisija „C” nije utvrđena u tablici u ovom dijelu.

Granična vrijednost emisija za svaku predmetnu onečišćujuću tvar i CO u otpadnom plinu koji je nastao suspaljivanjem otpada izračunava se na sljedeći način:

Države članice mogu propisati pravila za odobravanje izuzeća iz ovog dijela.

2.

3.

4.

1.1.

Mjerenja za utvrđivanje koncentracija onečišćujućih tvari u zraku i vodi provode se tako da budu reprezentativna.

1.2.

Uzorkovanje i analize svih onečišćujućih tvari, uključujući i dioksine i furane, kao i osiguranje kvalitete automatiziranih mjernih sustava i referentnih metoda mjerenja za kalibriranje tih sustava, provode se u skladu s CEN normama. Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se ISO norme, nacionalne ili druge međunarodne norme koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete. To se odnosi i na sustav osiguranja kvalitete laboratorija koji provodi uzorkovanje i analizu. Automatizirani mjerni sustavi podvrgavaju se kontroli pomoću paralelnih mjerenja referentnim metodama, najmanje jednom godišnje.

1.3.

Na razini dnevne granične vrijednosti emisija, 95 %-tna pouzdanost vrijednosti svakog izmjerenog rezultata ne smije prelaziti sljedeće postotke graničnih vrijednosti emisija:

Povremena mjerenja emisija u zrak i vodu provode se u skladu s točkom 1.1. i točkom 1.2.

2.1.

Provode se sljedeća mjerenja koja se odnose na onečišćujuće tvari u zraku:

2.2.

Vrijeme zadržavanja kao i minimalna temperatura i sadržaj kisika u otpadnim plinovima podložni su odgovarajućoj provjeri, a barem jedanput kod početka rada postrojenja za spaljivanje otpada ili postrojenja za suspaljivanje otpada, te u najnepovoljnijim uvjetima rada koji se mogu predvidjeti.

2.3.

Kontinuirana mjerenja HF mogu se izostaviti ako se za HCl primjenjuju faze obrade koje osiguravaju da granična vrijednost emisija za HCl ne bude prekoračena. U tom slučaju, emisije HF podliježu povremenim mjerenjima iz točke 2.1.(c).

2.4.

Ako je uzorak otpadnog plina osušen prije analize emisija, nije potrebno kontinuirano mjerenje sadržaja vodene pare.

2.5.

Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za HCl, HF i SO2 u postrojenjima za spaljivanje otpada ili postrojenjima za suspaljivanje otpada te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c), ili da nisu potrebna mjerenja, ako operater može dokazati da emisije tih onečišćujućih tvari ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisanih graničnih vrijednosti emisija.

Nadležno tijelo može odlučiti da nisu potrebna kontinuirana mjerenja za NOx te da su potrebna povremena mjerenja iz točke 2.1.(c) u postojećim postrojenjima za spaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu ili u postojećim postrojenjima za suspaljivanje otpada nazivnog kapaciteta manjeg od 6 tona po satu, ako operater može dokazati, na temelju podataka o kvaliteti predmetnog otpada, korištenoj tehnologiji i rezultatima praćenja emisija, da emisije NOx ni pod kojim uvjetima ne mogu biti više od propisane granične vrijednosti emisija.

2.6.

Nadležno tijelo može zahtijevati jedno mjerenje svake 2 godine za teške metale, i jedno mjerenje godišnje za dioksine i furane, u sljedećim slučajevima:

2.7.

Rezultati mjerenja standardizirani su pomoću standardnih koncentracija kisika iz dijela 3., ili se izračunavaju u skladu s dijelom 4. i pomoću formule iz dijela 7.

Ako se otpad spaljuje ili suspaljuje u atmosferi obogaćenoj kisikom, rezultati mjerenja mogu se standardizirati pri sadržaju kisika koji propisuje nadležno tijelo, odražavajući posebne okolnosti pojedinačnog slučaja.

Ako su emisije onečišćujućih tvari smanjene obradom otpadnog plina u postrojenju za spaljivanje otpada ili u postrojenju za suspaljivanje otpada koja obrađuju opasni otpad, standardizacija, s obzirom na sadržaj kisika iz prvog podstavka, se provodi samo ako sadržaj kisika, mjeren tijekom istoga razdoblja kao za predmetnu onečišćujuću tvar, prelazi predmetni standardni sadržaj kisika.

3.1.

Na mjestu ispuštanja otpadne vode provode se sljedeća mjerenja:

3.2.

Ako se otpadna voda, nastala kao rezultat pročišćavanja otpadnih plinova, obrađuje na lokaciji zajedno s ostalim izvorima otpadne vode koji se nalaze na toj lokaciji, operater provodi mjerenja:

ES

=

izračunana koncentracija emisija (masena koncentracija) s obzirom na volumni udio određujućeg kisika (Vz)

EM

=

izmjerena koncentracija emisija (masena koncentracija)

OS

=

standardna koncentracija kisika (izmjereni volumni udio kisika u % volumena suhog otpadnog plina)

OM

=

izmjerena koncentracija kisika (volumni udio određujućeg kisika u % za određeni nepokretni izvor)

1.1.

Smatra se da se poštuju granične vrijednosti emisija u zrak ako:

1.2.

Srednje polusatne vrijednosti i 10-minutni prosjeci određuju se unutar stvarnog radnog vremena (bez razdoblja uključivanja i isključivanja ako nije spaljivan otpad) na temelju izmjerenih vrijednosti nakon oduzimanja vrijednosti intervala pouzdanosti iz točke 1.3. dijela 6. Srednje dnevne vrijednosti određuju se na temelju tih validiranih srednjih vrijednosti.

Da bi se dobila valjana srednja vrijednost, najviše pet polusatnih srednjih vrijednosti u bilo kojem danu odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje. Najviše deset srednjih dnevnih vrijednosti godišnje odbacuje se zbog kvara ili održavanja sustava za kontinuirano mjerenje.

1.3.

Srednje vrijednosti tijekom razdoblja uzorkovanja i srednje vrijednosti u slučaju povremenih mjerenja HF, HCl i SO2, određuju se u skladu sa zahtjevima članka 45. stavka 1. točke (e), članka 48. stavka 3. i točke 1. dijela 6.