Preamble: 1

(1)

Direktivom Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (3) utvrđuju se pravila za sprečavanje velikih nesreća koje bi mogle proizaći iz određenih industrijskih djelatnosti i ograničavanje njihovih posljedica za zdravlje ljudi i okoliš.

(2)

Velike nesreće često imaju ozbiljne posljedice, kako se pokazalo kod nesreća u Sevesu, Bhopalu, Schweizerhalleu, Enschedeu, Toulouseu i Buncefieldu. Osim toga njihov učinak može prijeći nacionalne granice. Sve to ukazuje na potrebu da se zajamči poduzimanje odgovarajućih mjera predostrožnosti da bi se osigurala visoka razina zaštite u cijeloj Uniji za građane, zajednice i okoliš. Zbog toga je potrebno zajamčiti zadržavanje ili poboljšanje postojeće visoke razine zaštite.

(3)

Direktiva 96/82/EZ imala je značajnu ulogu u smanjivanju vjerojatnosti i posljedica takvih nesreća i time doprinijela boljoj razini zaštite u cijeloj Uniji. Prilikom preispitivanja te Direktive potvrđeno je da se stopa velikih nesreća nije mijenjala. Iako postojeće odredbe općenito služe svojoj svrsi, potrebne su određene izmjene da bi se dodatno povisila razina zaštite, posebno u pogledu sprečavanja velikih nesreća. Istodobno bi sustav uspostavljen Direktivom 96/82/EZ trebalo prilagoditi izmjenama sustava Unije za razvrstavanje tvari i smjesa na koji se ta Direktiva odnosi. K tome bi trebalo pojasniti i ažurirati niz drugih odredaba.

(4)

Zbog toga je prikladno zamijeniti Direktivu 96/82/EZ da bi se zajamčilo zadržavanje i dodatno poboljšanje postojeće razine zaštite, tako da se odredbe učine djelotvornijima i učinkovitijima te, ako je moguće, da se racionalizacijom ili pojednostavljivanjem smanje nepotrebna administrativna opterećenja, pod uvjetom da se ne ugrozi sigurnost te zaštita okoliša i zdravlja ljudi. Istodobno bi nove odredbe trebale biti jasne, dosljedne i lako razumljive da bi doprinijele poboljšanju provedbe i izvršnosti, pri čemu razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša u svakom slučaju ostaje ista ili se povećava. Komisija bi trebala surađivati s državama članicama na praktičnoj provedbi ove Direktive. Ta bi suradnja između ostalog trebala obuhvaćati pitanje samorazvrstavanja tvari i smjesa. Prema potrebi bi u provedbu ove Direktive trebalo uključiti dionike, kao što su predstavnici industrije, radnika i nevladinih organizacija, koji promiču zaštitu zdravlja ljudi ili okoliša.

(5)

Konvencijom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prekograničnim učincima industrijskih nesreća, koja je u ime Unije odobrena Odlukom Vijeća 98/685/EZ od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća (4), utvrđene su mjere u vezi sa sprečavanjem, pripravnošću i reakcijom na industrijske nesreće koje mogu prouzročiti prekogranične učinke te je predviđena međunarodna suradnja u tom području. Konvencija se unutar prava Unije provodi Direktivom 96/82/EZ.

(6)

Velike nesreće mogu imati posljedice koje prelaze državne granice, a ekološke i gospodarske troškove nesreće ne snosi samo pogođeni objekt, već i dotične države članice. Stoga je potrebno uspostaviti i primijeniti mjere sigurnosti i smanjenja rizika da bi se spriječile moguće nesreće, smanjio rizik događanja nesreća te, ako do njih ipak dođe, da bi se učinci sveli na najmanju mjeru, čime se omogućava osiguranje visoke razine zaštite u cijeloj Uniji.

(7)

Odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje odredbe prava Unije koje se odnose na zdravlje i sigurnost na radu te radno okruženje, a posebno ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (5).

(8)

Određene industrijske djelatnosti trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Direktive, pod uvjetom da podliježu drugom zakonodavstvu na razini Unije ili nacionalnoj razini, kojim se osigurava jednaka razina sigurnosti. Komisija bi trebala nastaviti provjeravati postoje li znatni nedostaci u postojećem regulatornom okviru, posebno u pogledu novih rizika i rizika u nastajanju, koji proizlaze iz drugih djelatnosti te iz točno određenih opasnih tvari i, u slučaju potrebe, predstaviti zakonodavni prijedlog za uklanjanje tih nedostataka.

(9)

U Prilogu I. Direktivi 96/82/EZ naveden je popis opasnih tvari koje su njome obuhvaćene, između ostalog upućivanjem na određene odredbe Direktive Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (6), kao i Direktive 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. svibnja 1999. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih pripravaka (7). Direktive 67/548/EEZ i 1999/45/EZ zamijenjene su Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (8), kojom se unutar Unije provodi Globalno usklađeni sustav razvrstavanja i označivanja kemikalija, usvojen na međunarodnoj razini, unutar strukture Ujedinjenih naroda (UN). Tom su Uredbom uvedeni novi razredi i kategorije opasnosti, koji tek djelomično odgovaraju onima koji su se koristili u skladu s navedenim direktivama, stavljenim izvan snage. Međutim, određene tvari ili smjese ne bi bile razvrstane po tom sustavu zbog nedostatka kriterija u tom okviru. Stoga je potrebno izmijeniti Prilog I. Direktivi 96/82/EZ da bi je se uskladilo s tom Uredbom, a pritom održala postojeća ili dodatno povisila razina zaštite koja je utvrđena tom Direktivom.

(10)

Radi razvrstavanja poboljšanog bioplina trebalo bi voditi računa o kretanjima u području normi u okviru Europskog odbora za normizaciju (CEN).

(11)

Uslijed usklađivanja s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 i naknadnog prilagođavanja navedenoj Uredbi, koje utječe na razvrstavanje tvari i smjesa, može doći do neželjenih učinaka. Na temelju kriterija koji su obuhvaćeni ovom Direktivom Komisija bi trebala procijeniti postoje li opasne tvari koje ne predstavljaju opasnost od velike nesreće, bez obzira na njihovo razvrstavanje po opasnosti, i podnijeti zakonodavni prijedlog, gdje je potrebno, da bi dotičnu opasnu tvar isključila iz područja primjene ove Direktive. Procjena bi trebala započeti brzo, posebno nakon izmjena u razvrstavanju određene tvari ili smjese, da bi se izbjeglo nepotrebno opterećivanje operatera i nadležnih tijela u državama članicama. Isključivanja iz područja primjene ove Direktive ni jednoj državi članici ne bi trebala onemogućiti održavanje ni uvođenje strožih mjera zaštite.

(12)

Operateri bi općenito trebali biti obvezni poduzeti sve mjere potrebne za sprečavanje velikih nesreća, ublažavanje njihovih posljedica i poduzimanje mjera otklanjanja šteta u okolišu. Ako količina opasnih tvari koje su prisutne u objektima premaši određene količine, operater bi trebao nadležnom tijelu pružiti dostatne informacije da bi mu omogućio identifikaciju objekta, prisutnih opasnih tvari i mogućih opasnosti. Operater bi također trebao izraditi te, ako je predviđeno nacionalnim pravom, poslati nadležnim tijelima politiku sprečavanja velikih nesreća u kojoj su navedeni opći pristup i mjere, uključujući odgovarajuće sustave upravljanja sigurnošću, koje je operater poduzeo radi kontrole opasnosti od velikih nesreća. Kada operateri prepoznaju i procijene opasnosti od velikih nesreća, trebalo bi razmotriti i opasne tvari koje mogu nastati tijekom ozbiljne nesreće unutar objekta.

(13)

Obično je za štete u okolišu koje su prouzročene velikim nesrećama mjerodavna Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (9).

(14)

Da bi smanjili rizik domino-efekta, ako su objekti smješteni na način ili toliko blizu da se povećava vjerojatnost velikih nesreća ili se pogoršavaju njihove posljedice, operateri bi trebali surađivati pri razmjeni odgovarajućih informacija i obavješćivanju javnosti, uključujući susjedne objekte, koji bi mogli biti pogođeni.

(15)

Da bi dokazao da je učinio sve što je potrebno za sprečavanje velikih nesreća i da bi pripremio planove za slučaj opasnosti i mjere reagiranja, operater bi trebao, u slučaju objekata u kojima su opasne tvari prisutne u znatnim količinama, nadležnom tijelu dostaviti informacije u obliku izvješća o sigurnosti. To bi izvješće o sigurnosti trebalo sadržavati podatke o objektu, prisutnim opasnim tvarima, postrojenju ili skladišnim prostorima, mogućim scenarijima velikih nesreća i analizi rizika, preventivnim i interventnim mjerama te upravljačkim sustavima, koji su na raspolaganju, da bi se spriječio i smanjio rizik velikih nesreća te omogućilo poduzimanje potrebnih mjera za ograničavanje njihovih posljedica. Rizik velike nesreće mogao bi biti veći zbog vjerojatnosti prirodnih katastrofa koje su povezane s položajem objekta. To bi trebalo uzeti u obzir kod pripreme scenarija velikih nesreća.

(16)

Radi pripremljenosti na iznenadnu opasnost, u slučaju objekata u kojima su opasne tvari prisutne u znatnim količinama, potrebno je izraditi unutarnje i vanjske planove za slučaj opasnosti te uspostaviti postupke da bi se zajamčilo da se ti planovi provjeravaju i prema potrebi izmjenjuju te provode u slučaju velike nesreće ili vjerojatnosti da će do nje doći. Trebalo bi tražiti mišljenje osoblja objekta o unutarnjem planu za slučaj opasnosti te bi zainteresiranoj javnosti trebalo dati priliku da izrazi svoje mišljenje o vanjskom planu za slučaj opasnosti. Podugovaranje može utjecati na sigurnost objekta. Države bi članice trebale tražiti od operatera da o tome vode računa pri izradi politike sprečavanja velikih nesreća, izvješća o sigurnosti ili unutarnjeg plana za slučaj opasnosti.

(17)

Pri izboru primjerenih načina poslovanja, uključujući one koji se odnose na nadzor i kontrolu, operateri bi trebali voditi računa o raspoloživim podacima o najboljim praksama.

(18)

Da bi se pružila bolja zaštita stambenih naselja, javnih površina i okoliša, uključujući područja od posebnog interesa za zaštitu prirode ili posebno osjetljiva područja, potrebno je osigurati, zemljišnim politikama ili drugim odgovarajućim politikama koje se primjenjuju u državama članicama, primjerenu udaljenost između tih područja i objekata koji predstavljaju takvu opasnost i, ako je riječ o postojećim objektima, provesti dodatne tehničke mjere, ako je potrebno, da bi se rizik za osobe ili okoliš zadržao na prihvatljivoj razini. Pri donošenju odluka trebalo bi voditi računa o dostatnim informacijama o rizicima i tehničkim savjetima u vezi s tim rizicima. Ako je moguće, da bi se smanjila administrativna opterećenja, posebno za mala i srednja poduzeća, postupke i mjere trebalo bi integrirati s postupcima i mjerama u skladu s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije.

(19)

Radi promicanja pristupa informacijama o okolišu u skladu s Konvencijom Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija), koja je u ime Unije odobrena Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (10), potrebno je poboljšati razinu i kakvoću informacija za javnost. Posebno bi osobama koje bi mogle biti pogođene velikom nesrećom trebalo pružiti dostatne informacije o ispravnim mjerama koje treba poduzeti u tom slučaju. Države članice trebale bi staviti na raspolaganje informacije o tome gdje se mogu dobiti informacije o pravima osoba koje su pogođene velikom nesrećom. Informacije koje se prenose javnosti trebale bi biti izražene jasno i razumljivo. Osim aktivnog pružanja informacija, pri čemu javnost ne treba podnositi zahtjeve i ne isključuju se ni drugi oblici širenja informacija, one bi također trebale biti trajno na raspolaganju i ažurirati se elektronički. Istodobno bi trebala postojati primjerena zaštita povjerljivosti da bi se između ostalog uklonile zabrinutosti u pogledu sigurnosti.

(20)

Način upravljanja informacijama trebao bi biti u skladu s inicijativom o sustavu razmjene informacija o okolišu (SEIS), koja je uvedena Komunikacijom Komisije od 1. veljače 2008., pod naslovom „Prema sustavu razmjene informacija o okolišu”. On bi također trebao biti usklađen s Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (11) i njezinim provedbenim pravilima, kojima je cilj omogućiti razmjenu prostornih informacija o okolišu među organizacijama javnog sektora i dodatno olakšati pristup javnosti prostornim informacijama diljem Unije. Informacije bi trebale biti pohranjene u javno dostupnoj bazi podataka na razini Unije, što će također olakšati nadzor i izvješćivanje o provedbi.

(21)

U skladu s Arhuškom konvencijom djelotvorno sudjelovanje javnosti u donošenju odluka potrebno je da bi se zainteresiranoj javnosti omogućilo izražavanje, a donositelju odluka razmatranje, mišljenja i zabrinutosti koji se mogu odnositi na te odluke, čime se povećava odgovornost i transparentnost postupka donošenja odluka i doprinosi osvješćivanju javnosti o pitanjima okoliša te podršci donesenim odlukama.

(22)

Da bi osigurao poduzimanje odgovarajućih mjera reagiranja u slučaju velike nesreće, operater bi odmah trebao obavijestiti nadležno tijelo i priopćiti mu potrebne informacije da bi mu omogućio procjenu učinaka te nesreće na zdravlje ljudi i okoliš.

(23)

Sprečavanje velikih nesreća i ublažavanje njihovih posljedica u interesu je lokalnih tijela koja tu mogu imati važnu ulogu. O tome bi države članice trebale voditi računa pri provedbi ove Direktive.

(24)

Da bi olakšale razmjenu informacija i spriječile slične nesreće u budućnosti, države članice trebale bi Komisiji proslijediti informacije o velikim nesrećama do kojih je došlo na njihovom državnom području da bi Komisija mogla analizirati povezane opasnosti i provesti sustav za širenje informacija, posebno o velikim nesrećama i spoznajama koje su iz njih proizašle. Ta bi razmjena informacija trebala obuhvaćati i „jedva izbjegnute nesreće” koje države članice s tehničkog stajališta smatraju posebno važnim za sprečavanje velikih nesreća i ograničavanje njihovih posljedica. Države članice i Komisija trebale bi nastojati osigurati sveobuhvatnost informacija pohranjenih u informacijskim sustavima koji su uspostavljeni da bi se olakšala razmjena informacija o velikim nesrećama.

(25)

Države članice trebale bi odrediti koja su nadležna tijela odgovorna za osiguravanje da operateri ispunjavaju svoje obveze. Nadležna tijela i Komisija trebali bi surađivati u aktivnostima kojima se podržava provedba, kao što je osmišljavanje odgovarajućih smjernica i razmjena najbolje prakse. Da bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, obveze obavješćivanja prema potrebi bi trebalo integrirati s obvezama obavješćivanja u skladu s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije.

(26)

Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u slučaju nepoštovanja ove Direktive. Da bi se osigurala djelotvorna provedba i izvršenje, potreban je sustav inspekcija, uključujući program redovnih inspekcija, u redovitim razmacima, i izvanrednih inspekcija. Te bi inspekcije po mogućnosti trebalo uskladiti s inspekcijama prema drugom zakonodavstvu Unije, uključujući Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (12), gdje je potrebno. Države članice trebale bi osigurati dovoljno raspoloživog osoblja sa sposobnostima i kvalifikacijama koje su potrebne za djelotvorno provođenje inspekcija. Nadležna tijela trebala bi pružiti odgovarajuću podršku primjenom alata i mehanizama za razmjenu iskustava i učvršćivanje znanja, uključujući i na razini Unije.

(27)

Da bi se uzeo u obzir tehnički napredak, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi prenijeti na Komisiju u pogledu izmjene priloga II. i VI. radi njihove prilagodbe tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuće savjetovanje tijekom svojih pripremnih radova, uključujući na razini stručnjaka. Komisija bi kod pripreme i izrade delegiranih akata trebala osigurati istovremenu, pravodobnu i primjerenu dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(28)

Da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela o mehanizmima država članica za kontrolu izvršavanja provedbenih ovlasti Komisije (13).

(29)

Države članice trebale bi utvrditi pravila koja se odnose na sankcije primjenjive na povrede nacionalnih odredaba koje su donesene u skladu s ovom Direktivom i zajamčiti njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(30)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Direktive, to jest osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša, te da se taj cilj stoga može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Direktiva ne nadilazi ono što je potrebno da bi se ostvario taj cilj.

(31)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima za pojašnjenje (14) države članice su se obvezale da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnica određene direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Što se tiče ove Direktive, zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(32)

Direktivu 96/82/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti i kasnije staviti izvan snage,