Članak 9. Donošenje planova restrukturiranja

1.   Države članice osiguravaju da, neovisno o tome tko se prijavljuje za postupak preventivnog restrukturiranja u skladu s člankom 4., dužnici imaju pravo podnošenja planova restrukturiranja na donošenje zahvaćenim stranama.

Države članice mogu također predvidjeti da vjerovnici i upravitelji u području restrukturiranja imaju pravo podnošenja planova restrukturiranja te predvidjeti pod kojim uvjetima to mogu učiniti.

2.   Države članice osiguravaju da zahvaćene strane imaju pravo glasovanja o donošenju plana restrukturiranja.

Strane koje nisu zahvaćene planom restrukturiranja nemaju prava glasa u donošenju tog plana.

3.   Neovisno o stavku 2., države članice mogu isključiti iz prava na glasovanje sljedeće osobe:

4.   Države članice osiguravaju da se zahvaćene strane tretiraju u zasebnim kategorijama koje odražavaju dostatno zajedničkog interesa na temelju kriterija koji se mogu provjeriti, u skladu s nacionalnim pravom. Kao minimum, vjerovnici osiguranih i neosiguranih tražbina tretiraju se u zasebnim kategorijama u svrhu donošenja plana restrukturiranja.

Države članice također mogu predvidjeti da se tražbine radnika tretiraju kao zasebna kategorija.

Države članice mogu predvidjeti da dužnici koji su MSP-ovi mogu odlučiti da zahvaćene strane ne tretiraju po zasebnim kategorijama.

Države članice uspostavljaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se formiranje kategorija odvija tako da se posebice zaštite ranjivi vjerovnici poput malih dobavljača.

5.   Prava glasa i formiranje kategorija pregledava pravosudno ili upravno tijelo kada se podnosi zahtjev za potvrdu plana restrukturiranja.

Države članice mogu zahtijevati da pravosudno ili upravno tijelo ispita i potvrdi prava glasa i formiranje kategorija u ranijoj fazi od one iz prvog podstavka.

6.   Zahvaćene strane donose plan restrukturiranja pod uvjetom da se u svakoj kategoriji dosegne većina u iznosu njihovih tražbina ili interesa. Države članice mogu osim toga zahtijevati da se u svakoj kategoriji dosegne većina u broju zahvaćenih strana.

Države članice utvrđuju većine koje su potrebne za donošenje plana restrukturiranja. Te većine ne smiju premašivati 75 % iznosa tražbina ili interesa u svakoj kategoriji ili, ako je primjenjivo, broja zahvaćenih strana u svakoj kategoriji.

7.   Neovisno o stavcima od 2. do 6., države članice mogu predvidjeti mogućnost zamjene službenog glasovanja o donošenju plana restrukturiranja sporazumom s potrebnom većinom.