Članak 7. Pružanje usluga koje obavljaju pružatelja usluga u zračnoj plovidbi

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 8. i 10. te članak 11. stavak 6. ove Uredbe, subjekt koji ispunjava zahtjeve iz članaka 40. i 41. Uredbe (EU) 2018/1139 te iz provedbenih i delegiranih akata iz članaka 43. odnosno 47. te uredbe ima pravo za korisnike zračnog prostora pružati usluge u zračnoj plovidbi u Uniji pod nediskriminirajućim uvjetima.

2.   Ne dovodeći u pitanje nacionalne aranžmane koji proizlaze iz članka 4. stavka 5. ni članak 5. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe, nacionalna nadzorna tijela države članice čije je nacionalno nadležno tijelo odgovorno za certifikaciju iz članka 41. Uredbe (EU) 2018/1139, na temelju članka 62. te uredbe, odgovorna su za zadaće utvrđene u ovom članku koje se odnose na procjenu usklađenosti s bitnim zahtjevima u pogledu financijske stabilnosti, odgovornosti, pokrivenosti osiguranjem, vlasništva i organizacijske strukture navedenima u točki 7. Priloga VIII. Uredbi (EU) 2018/1139.

3.   Ne dovodeći u pitanje nacionalne aranžmane koji proizlaze iz članka 4. stavka 5. ni članak 5. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe, kako bi se utvrdilo ispunjava li subjekt bitne zahtjeve u pogledu financijske stabilnosti, odgovornosti, pokrivenosti osiguranjem, vlasništva i organizacijske strukture navedene u točki 7. Priloga VIII. Uredbi (EU) 2018/1139 te zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 43. te uredbe, nacionalna nadzorna tijela:

4.   Neovisno o stavku 1. ovog članka i podložno uvjetima utvrđenima u članku 2. stavku 5. Uredbe (EU) 2018/1139, države članice mogu vojsci dopustiti pružanje usluga u zračnoj plovidbi iz članka 2. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) 2018/1139 u cijelom zračnom prostoru pod njihovom nadležnošću ili njegovu dijelu bez certifikacije ako vojska takve usluge nudi ponajprije za kretanja zrakoplova koja nisu opći zračni promet. U tim slučajevima dotična država članica o svojoj odluci obavješćuje Komisiju i druge države članice.