Članak 20. Naknada u slučaju iznimne potrebe

1.   Imatelji podataka koji nisu mikropoduzeća i mala poduzeća besplatno stavljaju na raspolaganje podatke koji su potrebni kako bi se odgovorilo na izvanredno stanje u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a). Tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije koji su primili podatke odaju javno priznanje imatelju podataka ako to imatelj podataka zatraži.

2.   Imatelj podataka ima pravo na poštenu naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje slijedom ispunjavanja zahtjeva podnesenog u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b). Takva naknada pokriva tehničke i organizacijske troškove nastale zbog ispunjavanja zahtjeva, uključujući, ako je to primjenjivo, troškove anonimizacije, pseudonimizacije, agregiranja i tehničke prilagodbe te razumnu maržu. Na zahtjev tijela javnog sektora, Komisije, Europske središnje banke ili tijela Unije imatelj podataka pruža informacije o osnovi za izračun troškova i razumne marže.

3.   Stavak 2. primjenjuje se i ako mikropoduzeće i malo poduzeće zatraže naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje.

4.   Imatelji podataka nemaju pravo na naknadu za stavljanje podataka na raspolaganje slijedom ispunjavanja zahtjeva podnesenog u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) ako je specifična zadaća koja se obavlja u javnom interesu izrada službene statistike i ako kupnja podataka nije dopuštena nacionalnim pravom. Države članice obavješćuju Komisiju ako kupnja podataka za izradu službene statistike nije dopuštena nacionalnim pravom.

5.   Ako se tijelo javnog sektora, Komisija, Europska središnja banka ili tijelo Unije ne složi s razinom naknade koju je zatražio imatelj podataka, može podnijeti pritužbu nadležnom tijelu države članice u kojoj imatelj podataka ima poslovni nastan imenovanom u skladu s člankom 37.