+Članak 20. Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima
---+Članak 20. 1.
---+Članak 20. 2.
---+Članak 20. 3.
---+Članak 20. 4.
---+Članak 20. 5.
---+Članak 20. 6.
---+Članak 20. 7.
---+Članak 20. 8.

Članak 20. Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima

-

1. Pregled

,
Članak 20. 1.

Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se:

▼M17

(a) 

o zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavka 9., članka 283. i članka 325.az koje podnesu matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri ili koje zajednički podnesu društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, kako bi donijela odluku o izdavanju traženog odobrenja i potencijalno odredila uvjete koji bi se trebali primjenjivati na takvo odobrenje;

▼B

(b) 

za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji za primjenu posebnog unutargrupnog tretmana iz članka 422. stavka 9. i članka 425. stavka 5., dopunjeni regulatornim tehničkim standardima EBA-e iz članka 422. stavka 10. i članka 425. stavka 6.

Zahtjevi se podnose isključivo konsolidirajućem nadzornom tijelu.
Članak 20. 2.

Nadležna tijela čine sve u granicama svoje ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od šest mjeseci o sljedećem:

(a) 

o zahtjevu iz stavka 1. točke (a);

(b) 

o procjeni kriterija i utvrđivanju posebnog tretmana iz stavka 1. točke (b).

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji nadležno tijelo iz stavka 1. dostavlja podnositelju zahtjeva.
Članak 20. 3.

Rok iz stavka 2. počinje teći:

(a) 

od dana kad konsolidirajuće nadzorno tijelo primi potpun zahtjev iz stavka 1. točke (a). Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje potpun zahtjev drugim nadležnim tijelima bez odgode;

(b) 

od dana kad nadležna tijela od konsolidirajućeg nadzornog tijela prime izvještaj o analizi unutargrupnih obveza u okviru grupe.
Članak 20. 4.
Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (a). Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela ne ograničava ovlasti nadležnih tijela iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo odluku dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a, matičnom financijskom holdingu iz EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu iz EU-a i ostalim nadležnim tijelima.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci bilo koje dotično nadležno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.
Članak 20. 5.
Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (b).

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Odluka se dostavlja konsolidirajućem nadzornom tijelu koje izvješćuje matičnu instituciju iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.
Članak 20. 6.
Ako matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri, društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a primjenjuju IRB pristup iz članka 143. na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela dopuštaju da kvalificirajuće kriterije iz dijela trećeg glave II. poglavlja 3. odjeljka 6. ispune matično društvo i njegova društva kćeri promatrani zajedno, na način koji je u skladu sa strukturom grupe i njezinim sustavima, procesima i metodama upravljanja rizicima.
Članak 20. 7.
Odluke iz stavaka 2., 4. i 5. smatraju su konačnim, a nadležna tijela ih primjenjuju u dotičnim državama članicama.
Članak 20. 8.
EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja iz stavka 1. točke (a) ovog članka u vezi sa zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavka 9. te članaka 283. i 325.az radi lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 10. srpnja 2025.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi