+Članak 124. 6.

Članak 124. 6.

Za potrebe članka 125. stavka 2. i članka 126. stavka 2., omjer izloženosti i vrijednosti (ETV) (engl. exposure-to-value, ETV) izračunava se dijeljenjem bruto iznosa izloženosti s vrijednošću nekretnine pod sljedećim uvjetima:

(a) 

bruto iznos izloženosti izračunava se kao računovodstvena vrijednost stavke imovine koja se odnosi na izloženost osiguranu nekretninom i svaki neiskorišteni iznos preuzete obveze, ali obvezujući iznos koji bi, kad se iskoristi, povećao vrijednost izloženosti osigurane nekretninom; taj se iznos bruto izloženosti izračunava ne uzimajući u obzir:

i. 

specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110.;

ii. 

dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člankom 34. koja se odnose na poslove institucije iz knjige pozicija kojima se ne trguje;

iii. 

iznose koji se odbijaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m); i

iv. 

druga smanjenja regulatornog kapitala koja se odnose na stavku imovine;

(b) 

bruto iznos izloženosti izračunava se ne uzimajući u obzir bilo koju vrstu materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite, osim založenih depozitnih računa u instituciji kreditoru koji ispunjavaju sve zahtjeve za bilančno netiranje prema standardiziranim sporazumima o netiranju u skladu s člancima 196. i 206. ili prema drugim sporazumima o bilančnom netiranju u skladu s člancima 195. i 205. i bezuvjetno su i neopozivo založeni isključivo u svrhu ispunjenja kreditne obveze koja se odnosi na izloženost osiguranu nekretninom;

(c) 

za izloženosti koje se moraju tretirati u skladu s člankom 125. stavkom 2. ili člankom 126. stavkom 2. ako je neka strana osim institucije nositelj založnog prava višeg reda, a založno pravo nižeg reda koje drži institucija priznaje se na temelju stavka 4. ovog članka, bruto iznos izloženosti izračunava se kao zbroj bruto iznosa izloženosti založnog prava koje drži institucija i bruto iznosâ izloženosti svih drugih založnih prava jednakog ili višeg reda u odnosu na založno pravo koje drži institucija.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), ako institucija ima više od jedne izloženosti osigurane istom nekretninom i ako su te izloženosti osigurane založnim pravima uzastopnog reda prvenstva na toj nekretnini, a bez bilo kakvog založnog prava koje drži treća strana koje je po redu prvenstva između njih, izloženosti se tretiraju kao jedna kombinirana izloženost, a bruto iznosi pojedinačnih izloženosti zbrajaju se kako bi se izračunao bruto iznos izloženosti za jednu kombiniranu izloženost.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako su informacije za utvrđivanje reda drugih založnih prava nedostatne, institucija ta založna prava tretiraju kao založna prava jednakog reda kao založno pravo nižeg reda koje institucija drži. Institucija najprije utvrđuje ponder rizika u skladu s člankom 125. stavkom 2. ili člankom 126. stavkom 2. („bazni ponder rizika”), kako je primjenjivo. Zatim taj ponder rizika prilagođava primjenom multiplikatora od 1,25 za potrebe izračuna rizikom ponderiranih iznosa založnih prava nižeg reda. Ako bazni ponder rizika odgovara najnižem razredu omjera izloženosti i vrijednosti, multiplikator se ne primjenjuje. Ponder rizika koji se dobije množenjem baznog pondera rizika s 1,25 ograničava se na razinu pondera rizika koji bi se primjenjivao na izloženost ako nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 3.

1. Pregled

,

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi