Članak 209. Zahtjevi za potraživanja

pravni mehanizam na temelju kojeg institucija kreditor ima pravo na kolateral mora biti postojan i učinkovit te osigurati jasna prava institucije kreditora na kolateral, uključujući pravo na prihod od prodaje kolaterala;

institucije su dužne poduzeti sve potrebne mjere za ispunjenje uvjeta propisanih mjerodavnim pravom, a u svrhu provođenja ovrhe nad kolateralom. Institucije kreditori moraju imati potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate, iako ta potraživanja i dalje mogu biti podređena potraživanjima povlaštenih vjerovnika u skladu sa zakonskim odredbama;

institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti;

institucije su dužne dokumentirati ugovore o kolateralu na odgovarajući način te imati jasne i postojane postupke za pravodobnu naplatu iz kolaterala;

institucije su dužne imati postupke kojima utvrđuju da su nastali zakonski uvjeti za proglašavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika i pravodobnu naplatu iz kolaterala;

u slučaju financijskih poteškoća dužnika ili nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije moraju imati pravnu mogućnost prodaje ili ustupanja potraživanja koja služe kao kolateral drugim osobama, bez suglasnosti krajnjeg dužnika po tim potraživanjima.

institucija je dužna imati odgovarajući proces za utvrđivanje kreditnog rizika povezanog s potraživanjima. Taj proces mora uključivati analizu dužnikovog poslovanja, industrijske grane kojoj dužnik pripada i vrste klijenata s kojima dužnik posluje. Institucija koja se oslanja na provjeru kreditnog rizika klijenata koju provode njezini dužnici, dužna je uvjeriti se u pouzdanost i uvjerljivost dužnikovih postupaka za odobravanje potraživanja;

razlika između iznosa izloženosti i vrijednosti potraživanja mora odražavati sve bitne činitelje, uključujući trošak naplate, koncentraciju u skupu potraživanja koje je u zalog dao pojedini dužnik u ukupnom skupu založenih potraživanja i potencijalni rizik njihove koncentracije u ukupnoj izloženosti institucije, a koji nije izravno definiran općom metodologijom institucije. Institucije su dužne imati kontinuirani proces nadzora potraživanja. Institucije su također dužne redovito preispitivati usklađenost s odredbama ugovora o kreditu, ograničenjima iz okružja i ostalih zakonskih propisa;

potraživanja koja je dužnik založio moraju biti diversificirana, a korelacija s dužnikom mora biti niska. U slučaju značajne pozitivne korelacije, institucije su dužne pri određivanju marži za cjelokupni skup kolaterala uzeti u obzir rizike povezane s tim;

institucije ne smiju upotrebljavati potraživanja od grupe povezanih osoba s dužnikom (uključujući društva kćeri i zaposlenike) kao prihvatljivu kreditnu zaštitu;

institucije su dužne imati dokumentirane procese za naplatu potraživanja u izvanrednim okolnostima. Institucije su dužne imati sva neophodna sredstva za naplatu potraživanja, čak i kada očekuju naplatu od dužnika.