Članak 412. Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost

Institucije su dužne držati likvidnu imovinu, zbroj čijih vrijednosti pokriva likvidnosne odljeve umanjene za likvidnosne priljeve u stresnim uvjetima kako bi se osiguralo da institucije održavaju razine zaštitnog sloja likvidnosti koje su primjerene za pokriće moguće neravnoteže između likvidnosnih priljeva i odljeva u iznimno stresnim uvjetima tijekom razdoblja od trideset dana. Tijekom razdoblja stresa, institucije se mogu koristiti svojom likvidnom imovinom za pokriće svojih neto likvidnosnih odljeva.

Institucije ne smiju dvostruko računati likvidnosne odljeve, likvidnosne priljeve i likvidnu imovinu.

Institucije mogu upotrebljavati likvidnu imovinu iz stavka 1. za ispunjavanje svojih obveza u stresnim uvjetima kako je određeno člankom 414.

Odredbe iz glave II. primjenjuju se isključivo za potrebe određivanja obveza izvješćivanja iz članka 415.

The delegated act referred to in Article 460(1) shall apply to institutions.

Države članice mogu imati ili uvoditi nacionalne odredbe u području likvidnosnih zahtjeva prije nego što se obvezujući minimalni standardi zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost odrede i u potpunosti uvedu u Uniji u skladu s člankom 460. Države članice ili nadležna tijela mogu zahtijevati od institucija koje su dobile odobrenje za rad u matičnoj državi, ili od podgrupe tih institucija, viši zahtjev za likvidnosnu pokrivenost u iznosu do 100 % do potpunog uvođenja obvezujućeg minimalnog standarda po stopi od 100 % u skladu s člankom 460.