4. Ako sanacijsko tijelo u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom navedenim u članku 17. zaključi da mjere koje je središnja druga ugovorna strana predložila u skladu sa stavkom 3. ovog članka nisu djelotvorne za smanjenje ili uklanjanje prepreka utvrđenih u izvješću, sanacijsko tijelo utvrđuje alternativne mjere o kojima obavješćuje sanacijski kolegij radi donošenja zajedničke odluke u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (c).
Alternativnim mjerama iz prvog podstavka uzima se u obzir sljedeće:
|
(a)
|
prijetnja financijskoj stabilnosti koju predstavljaju te bitne prepreke mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane;
|
|
(b)
|
vjerojatan učinak alternativnih mjera na:
|
i.
|
središnju drugu ugovornu stranu, uključujući njezin poslovni model i operativnu učinkovitost;
|
|
ii.
|
njezine članove sustava poravnanja i, u mjeri u kojoj su informacije dostupne, njezine klijente i neizravne klijente, i onda kada su imenovani kao OSV institucije;
|
|
iii.
|
bilo koje povezane infrastrukture financijskog tržišta;
|
|
iv.
|
financijska tržišta, uključujući mjesta trgovanja, kojima središnja druga ugovorna strana pruža usluge;
|
|
v.
|
financijski sustav u bilo kojoj državi članici ili Uniji kao cjelini; i
|
|
|
(c)
|
učinci na pružanje integriranih usluga poravnanja za različite proizvode i portfeljne iznose nadoknade prema kategorijama imovine.
|
Za potrebe drugog podstavka točaka (a) i (b) sanacijsko tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom i sanacijskim kolegijem te, prema potrebi, s relevantnim imenovanim nacionalnim makrobonitetnim tijelima.