Članak 10. Tijelo odgovorno za naknadu štete

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da naknadu štete od strane tog tijela smatraju supsidijarnom ili ravnopravnom, kao ni pravo da predvide likvidaciju štete između tog tijela i osobe ili osoba koje su odgovorne za nezgodu i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u pogledu iste nezgode. Međutim, države članice ne smiju dopustiti tijelu da isplatu naknade štete učini ovisnom o tome da oštećena osoba na bilo koji način mora dokazati da odgovorna osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

Međutim, države članice mogu isključiti isplatu naknade štete od strane tog tijela za osobe koje su dobrovoljno ušle u vozilo koje je prouzročilo štetu ili ozljedu ako tijelo može dokazati da su znale da je vozilo neosigurano.

Međutim, ako je tijelo isplatilo naknadu štete za znatne tjelesne ozljede bilo kojoj osobi oštećenoj zbog iste nezgode u kojoj je nepoznatim vozilom prouzročeno i oštećenje stvari, države članice ne smiju isključiti isplatu naknade štete za oštećenje stvari na temelju činjenice da je vozilo nepoznato. Neovisno o tome, države članice mogu predvidjeti samopridržaj od najviše 500 EUR koji snosi oštećena osoba koja je pretrpjela takvo oštećenje stvari.

Uvjeti pod kojima se tjelesne ozljede trebaju smatrati znatnima određuju se u skladu sa zakonodavstvom ili drugim propisima države članice u kojoj se nezgoda dogodila. S tim u vezi, države članice mogu uzeti u obzir, između ostalog, pitanje je li ozljeda zahtijevala bolničku njegu.