+Članak 4. Ciljevi energetske učinkovitosti
---+Članak 4. 1.
---+Članak 4. 2.
---+Članak 4. 3.
---+Članak 4. 4.
---+Članak 4. 5.
---+Članak 4. 6.
---+Članak 4. 7.

Članak 4. Ciljevi energetske učinkovitosti

1. Pregled

,
Članak 4. 1.
Države članice zajednički osiguravaju smanjenje potrošnje energije od barem 11,7 % u 2030. u odnosu na predviđanja iz referentnog scenarija EU-a iz 2020. tako da krajnja potrošnja energije u Uniji ne bude veća od 763 Mtoe. Države članice ulažu napore kako bi zajednički doprinijele okvirnom cilju Unije za potrošnju primarne energije tako da ona 2030. ne bude veća od 992,5 Mtoe.
Članak 4. 2.
Svaka država članica određuje okvirni nacionalni doprinos energetskoj učinkovitosti na temelju krajnje potrošnje energije radi zajedničkog postizanja obvezujućeg cilja Unije za krajnju potrošnju energije iz stavka 1. ovog članka i ulaže napore radi zajedničkog doprinošenja okvirnom cilju Unije za potrošnju primarne energije iz tog stavka. Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim doprinosima, zajedno s okvirnom putanjom za te doprinose, u okviru ažuriranja svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenih na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999 i svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova priopćenih na temelju članka 3. i članaka od 7. do 12. te uredbe. Pri tome države članice također izražavaju svoje doprinose u smislu apsolutne razine potrošnje primarne energije u 2030. Pri utvrđivanju svojih okvirnih nacionalnih doprinosa energetskoj učinkovitosti države članice uzimaju u obzir zahtjeve navedene u stavku 3. ovog članka i objašnjavaju kako i na temelju kojih podataka su izračunale te doprinose. U tu svrhu mogu upotrebljavati formulu iz Priloga I. ovoj Direktivi.

Države članice dostavljaju udjele potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u sektorima krajnjih korisnika, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 1099/2008, uključujući sektore industrije, domaćinstava, usluga i prometa, u svojim nacionalnim doprinosima energetskoj učinkovitosti. Države članice također navode predviđanja za potrošnju energije u sektoru IKT-a.
Članak 4. 3.

Pri određivanju svojih okvirnih nacionalnih doprinosa energetskoj učinkovitosti iz stavka 2. države članice uzimaju u obzir:

(a) 

cilj Unije za krajnju potrošnju energije 2030. od najviše 763 Mtoe te za potrošnju primarne energije 2030. od najviše 992,5 Mtoe, kako je predviđeno u stavku 1.;

(b) 

mjere predviđene ovom Direktivom;

(c) 

druge mjere za promicanje energetske učinkovitosti u državama članicama i na razini Unije;

(d) 

sve relevantne čimbenike koji utječu na nastojanja u području učinkovitosti:

i. 

rana nastojanja i djelovanja u području energetske učinkovitosti;

ii. 

ravnopravnu raspodjelu nastojanja u cijeloj Uniji;

iii. 

energetski intenzitet gospodarstva;

iv. 

preostali troškovno učinkovit potencijal za uštedu energije;

(e) 

ostale nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju energije, a posebno:

i. 

razvoj i predviđanja u vezi s BDP-om i demografijom;

ii. 

promjene u uvozu i izvozu energije, promjene u strukturi izvora energije i uvođenje novih održivih goriva;

iii. 

razvoj svih izvora obnovljive energije, nuklearne energije te hvatanja i skladištenja ugljika;

iv. 

dekarbonizaciju energetski intenzivnih industrija;

v. 

razinu ambicije u nacionalnim planovima za dekarbonizaciju ili klimatsku neutralnost;

vi. 

gospodarski potencijal za uštedu energije;

vii. 

trenutačne klimatske uvjete i predviđanja u vezi s klimatskim promjenama.
Članak 4. 4.
Pri primjeni zahtjeva utvrđenih u stavku 3. država članica osigurava da njezin doprinos u Mtoe nije za više od 2,5 % veći od onoga koji bi bio da proizlazi iz formule iz Priloga I.
Članak 4. 5.

Komisija ocjenjuje je li zajednički doprinos država članica barem jednak obvezujućem cilju Unije za krajnju potrošnju energije utvrđenom u stavku 1. ovog članka. Ako Komisija zaključi da je nedovoljan, u okviru svoje procjene nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, ili najkasnije 1. ožujka 2024., uzimajući u obzir ažurirani referentni scenarij EU-a iz 2020. na temelju ovog stavka, Komisija svakoj državi članici dostavlja ispravljeni okvirni nacionalni doprinos energetskoj učinkovitosti za krajnju potrošnju energije na temelju:

(a) 

preostalog zajedničkog smanjenja krajnje potrošnje energije potrebnog za postizanje obvezujućeg cilja Unije utvrđenog u stavku 1.;

(b) 

relativnog intenziteta stakleničkih plinova po jedinici BDP-a u 2019. među dotičnim državama članicama;

(c) 

BDP-a tih država članica u 2019.

Prije primjene formule iz Priloga I. za mehanizam uspostavljen u ovom stavku, a najkasnije 30. studenoga 2023., Komisija ažurira referentni scenarij EU-a iz 2020. na temelju najnovijih podataka Eurostata koje su dostavile države članice, u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) i člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999.

Neovisno o članku 37. ove Direktive, države članice koje žele ažurirati svoje okvirne nacionalne doprinose energetskoj učinkovitosti na temelju stavka 2. ovog članka, koristeći se ažuriranim referentnim scenarijem EU-a iz 2020., obavješćuju o svojem ažuriranom okvirnom nacionalnom doprinosu energetskoj učinkovitosti najkasnije 1. veljače 2024. Ako država članica želi ažurirati svoj okvirni nacionalni doprinos energetskoj učinkovitosti, ona osigurava da njezin doprinos u Mtoe nije za više od 2,5 % veći od onoga koji bi bio da proizlazi iz formule iz Priloga I. primjenom ažuriranog referentnog scenarija EU-a iz 2020.

Države članice kojima je Komisija dostavila ispravljeni okvirni nacionalni doprinos energetskoj učinkovitosti ažuriraju svoje okvirne nacionalne doprinose energetskoj učinkovitosti na temelju stavka 2. ovog članka s ispravljenim okvirnim nacionalnim doprinosom energetskoj učinkovitosti za krajnju potrošnju energije, zajedno s ažuriranjem svoje okvirne putanje tog doprinosa i, ako je primjenjivo, svojih dodatnih mjera, u okviru ažuriranja svojih okvirnih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova prijavljenih na temelju članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999. Komisija u skladu s tom uredbom zahtijeva od država članica da bez odgode dostave svoj ispravljeni okvirni doprinos energetskoj učinkovitosti i, ako je primjenjivo, svoje dodatne mjere kako bi se osigurala primjena mehanizma utvrđenog u ovom stavku.

Ako država članica obavijesti o okvirnom nacionalnom doprinosu energetskoj učinkovitosti za krajnju potrošnju energije u Mtoe jednakom ili manjem od onoga koji bi bio da proizlazi iz formule iz Priloga I., Komisija ne mijenja taj doprinos.

Pri primjeni mehanizma utvrđenog u ovom stavku Komisija osigurava da nema razlike između zbroja nacionalnih doprinosa svih država članica i obvezujućeg cilja Unije utvrđenog u stavku 1.
Članak 4. 6.

Ako Komisija na temelju svoje ocjene u skladu s člankom 29. stavcima 1. i 3. Uredbe (EU) 2018/1999 zaključi da nije ostvaren dovoljan napredak u postizanju doprinosa energetskoj učinkovitosti, države članice koje su iznad svojih okvirnih putanja za krajnju potrošnju energije iz stavka 2. ovog članka osiguravaju provođenje dodatnih mjera u roku od godine dana od datuma primitka Komisijine ocjene kako bi sustigle zaostatke u postizanju svojih doprinosa energetskoj učinkovitosti. Te dodatne mjere uključuju, ali nisu ograničene na, barem jednu od sljedećih mjera:

(a) 

nacionalne mjere kojima se postiže dodatna ušteda energije, uključujući veću pomoć u razvoju projekata za provedbu mjera ulaganja u energetsku učinkovitost;

(b) 

povećavanje obveze uštede energije utvrđene u članku 8. ove Direktive;

(c) 

prilagođavanje obveze za javni sektor;

(d) 

dobrovoljni financijski doprinos nacionalnom fondu za energetsku učinkovitost iz članka 30. ove Direktive ili nekom drugom namjenskom instrumentu financiranja za energetsku učinkovitost, pri čemu godišnji financijski doprinosi moraju biti jednaki ulaganjima potrebnima za postizanje okvirne putanje.

Ako je krajnja potrošnja energije države članice iznad okvirne putanje za krajnju potrošnju energije iz stavka 2. ovog članka, ona u svoje integrirano nacionalno energetsko i klimatsko izvješće o napretku dostavljeno na temelju članka 17. Uredbe (EU) 2018/1999 uvrštava objašnjenje mjera koje će poduzeti kako bi riješila nedosljednost radi osiguravanja postizanja svojih nacionalnih doprinosa energetskoj učinkovitosti i očekivanog iznosa uštede energije.

Komisija ocjenjuje jesu li nacionalne mjere iz ovog stavka dovoljne da se postignu Unijini ciljevi energetske učinkovitosti. Ako se zaključi da nacionalne mjere nisu dovoljne, Komisija, prema potrebi, predlaže mjere i izvršava svoje ovlasti na razini Unije osobito kako bi osigurala ostvarivanje Unijinih ciljeva energetske učinkovitosti za 2030.
Članak 4. 7.
Komisija do 31. prosinca 2026. ocjenjuje sve metodološke promjene u podacima dostavljenima na temelju Uredbe (EZ) br. 1099/2008 u metodologiji za izračun energetske bilance i u energetskim modelima za europsku potrošnju energije te, prema potrebi, predlaže tehničke računske prilagodbe Unijinih ciljeva za 2030. radi očuvanja razine ambicioznosti utvrđene u stavku 1. ovog članka.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi

3. Povezani standardi

Standardi
  • Builddate: 05.08.2026 00:00:00 -Doknr: CELEX:32023L1791
  • EULAW -

    EN: Legal acts of the European Union from EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © European Union. Re-use is authorised by Decision 2011/833/EU, provided the source is acknowledged; the consolidated texts are licensed under CC BY 4.0 (EUR-Lex legal notice). Divided into sections and converted into the GRCA format, the wording unchanged. Only the legislation published in the Official Journal of the European Union is deemed authentic.

    DE: Rechtsakte der Europäischen Union aus EUR-Lex, https://eur-lex.europa.eu/. © Europäische Union. Weiterverwendung nach Beschluss 2011/833/EU mit Quellenangabe gestattet; die konsolidierten Fassungen stehen unter CC BY 4.0 (Rechtlicher Hinweis von EUR-Lex). In Abschnitte aufgeteilt und in das GRCA-Format umgewandelt, der Wortlaut unverändert. Verbindlich sind allein die im Amtsblatt der Europäischen Union veröffentlichten Rechtsakte.