PRILOG III. Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima

1.   Difuzni izvori

Tablica 1. – Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima u svrhu procjene usklađenosti s graničnim vrijednostima i ciljnim vrijednostima za zaštitu zdravlja ljudi, pragovima upozorenja i pragovima obavješćivanja (za sve onečišćujuće tvari osim prizemnog ozona)

Tablica 2. – Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima radi procjene usklađenosti s ciljnim vrijednostima za prizemni ozon, dugoročnim ciljevima te pragovima upozorenja i pragovima obavješćivanja (samo za prizemni ozon)

Tablica 3. – Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima radi procjene usklađenosti s graničnim vrijednostima i ciljnim vrijednostima za zaštitu zdravlja ljudi te pragovima upozorenja i pragovima obavješćivanja u zonama u kojima se takva mjerenja smanjuju za 50 % (za sve onečišćujuće tvari osim prizemnog ozona)

Tablica 4. – Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima radi procjene usklađenosti s ciljnim vrijednostima za prizemni ozon, dugoročnim ciljevima te i pragovima upozorenja i pragovima obavješćivanja u zonama u kojima se takva mjerenja smanjuju za 50 % (samo za prizemni ozon)

Za svaku zonu najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima iz tablica od 1. do 4. ove točke uključuje najmanje jednu točku uzorkovanja na pozadinskoj lokaciji i jednu točku uzorkovanja na kritičnoj točki onečišćenja zraka u području s najvišim koncentracijama u skladu s točkom B Priloga IV., pod uvjetom da se time ne povećava broj točaka uzorkovanja. Za dušikov dioksid, lebdeće čestice, benzen i ugljikov monoksid to uključuje najmanje jednu točku uzorkovanja namijenjenu ponajprije za mjerenje doprinosa emisija iz prometa. Međutim, u slučajevima kada je potrebna samo jedna točka uzorkovanja, to mora biti smješteno na kritičnoj točki onečišćenja zraka.

Za svaku zonu, za dušikov dioksid, lebdeće čestice, benzen i ugljikov monoksid, ukupan broj točaka uzorkovanja na gradskoj pozadinskoj lokaciji i zahtijevan ukupni broj točaka uzorkovanja na kritičnim točkama onečišćenja zraka ne smije se razlikovati za više od faktora 2. Broj točaka uzorkovanja PM2,5 i dušikova dioksida na gradskim pozadinskim lokacijama mora ispunjavati zahtjeve iz točke B.

2.   Točkasti izvori

Za procjenu onečišćenja u blizini točkastih izvora broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima izračunava se vodeći računa o gustoćama emisija, vjerojatnim obrascima prostorne raspoređenosti onečišćenja zraka i potencijalnoj izloženosti stanovništva. Takve točke uzorkovanja mogu biti smještene tako da je moguće pratiti primjenu NRT-ova (najboljih raspoloživih tehnika) kako su definirani u Direktivi 2010/75/EU.

B.   Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima radi procjene usklađenosti s obvezama smanjenja prosječne izloženosti za PM2,5 i NO2 radi zaštite zdravlja ljudi

Za PM2,5 odnosno NO2 u tu svrhu funkcionira najmanje jedna točka uzorkovanja prostornoj jedinici prosječne izloženosti i najmanje jedna točka uzorkovanja na milijun stanovnika izračunano na gradskim područjima s više od 100 000 stanovnika. Te točke uzorkovanja mogu se podudarati s točkama uzorkovanja u skladu s odjeljkom A.

C.   Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima radi procjene usklađenosti s kritičnim razinama za SO2 i NOX i dugoročnim ciljevima za prizemni ozon

1.   Kritične razine za zaštitu vegetacije i prirodnih ekosustava

U otočnim zonama, broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima izračunava se vodeći računa o vjerojatnim obrascima prostorne raspoređenosti onečišćenja zraka i potencijalnoj izloženosti vegetacije.

2.   Dugoročni cilj zaštite zdravlja ljudi i vegetacije za prizemni ozon

Za ruralno pozadinsko mjerenje države članice osiguravaju barem jednu točku uzorkovanja na 50 000 km2 kao prosječnu gustoću u svim zonama po zemlji. Za kompleksni teren preporučuje se jedna točka uzorkovanja na 25 000 km2.

D.   Najmanji broj točaka uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima ultrasitnih čestica gdje će vjerojatno doći do visokih koncentracija

Ultrasitne čestice mjere se na odabranim lokacijama uz druge onečišćujuće tvari u zraku. Točke uzorkovanja za mjerenje ultrasitnih čestica moraju se podudarati, prema potrebi, s točkama uzorkovanja za lebdeće čestice ili dušikov dioksid iz točke A. ovog priloga i moraju biti smještene u skladu s odjeljkom 4. Priloga VII. U tu se svrhu na lokaciji na kojoj će se vjerojatno pojaviti visoke koncentracije ultrasitnih čestica uspostavlja najmanje jedna točka uzorkovanja na 5 milijuna stanovnika. Države članice koje imaju manje od 5 milijuna stanovnika uspostavljaju najmanje jednu točku uzorkovanja za mjerenja na stalnim mjestima na lokaciji na kojoj će se vjerojatno pojaviti visoke koncentracije ultrasitnih čestica.

Za države članice s više od 2 milijuna stanovnika, superlokacije za praćenje na gradskim pozadinskim lokacijama ili na ruralnim pozadinskim lokacijama uspostavljenima u skladu s člankom 10. ne uzimaju se u obzir za potrebe ispunjavanja zahtjeva o minimalnom broju točaka uzorkovanja za ultrasitne čestice koji je ovdje utvrđen.

(1)  Najmanje jedna točka uzorkovanja u područjima gdje će vjerojatno doći do izloženosti stanovništva najvećim koncentracijama prizemnog ozona. U aglomeracijama najmanje 50 % točaka uzorkovanja mora biti smješteno u prigradskim područjima.

(2)  Najmanje jedna točka uzorkovanja u područjima gdje će vjerojatno doći do izloženosti stanovništva najvećim koncentracijama prizemnog ozona. U aglomeracijama najmanje 50 % točaka uzorkovanja mora biti smješteno u prigradskim područjima.