+Članak 286. Upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane – politike, procesi i sustavi
---+Članak 286. 1.
---+Članak 286. 2.
---+Članak 286. 3.
---+Članak 286. 4.
---+Članak 286. 5.
---+Članak 286. 6.
---+Članak 286. 7.
---+Članak 286. 8.

Članak 286. Upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane – politike, procesi i sustavi

-

1. Pregled

,
Naslov Regulativa
Članak 286. 1.

Institucija je dužna uspostaviti i održavati sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji se sastoji od:

(a) 

politika, procesa i sustava kojima se osigurava identificiranje, mjerenje, upravljanje, odobravanje i interno izvješćivanje o kreditnom riziku druge ugovorne strane;

(b) 

postupaka kojima se osigurava usklađenost s tim politikama, procesima i sustavima.

Te politike, procesi i sustavi moraju biti konceptualno snažni, cjelovito provedeni i dokumentirani. Dokumentacija uključuje objašnjenje empirijskih tehnika koje se primjenjuju za mjerenje kreditnog rizika druge ugovorne strane.

Članak 286. 2.

Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane određen stavkom 1. uzima u obzir tržišni, likvidnosni, pravni i operativni rizik, koji mogu biti povezani s kreditnim rizikom druge ugovorne strane. Taj sustav posebno osigurava da institucija poštuje sljedeća načela:

(a) 

prije ugovaranja transakcija institucija procjenjuje kreditnu sposobnost druge ugovorne strane;

(b) 

institucija uzima u obzir rizik namire i kreditni rizik prije namire;

(c) 

institucija upravlja tim rizicima koliko je moguće cjelovito na razini svake druge ugovorne strane, uzimajući u obzir ukupnu izloženost kreditnom riziku druge ugovorne strane i ostale kreditne izloženosti na razini cijelog društva.

Članak 286. 3.

Institucija koja primjenjuje IMM, u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva nadležno tijelo, osigurava da njezin sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane uzima u obzir likvidnosne rizike u vezi sa sljedećim:

(a) 

potencijalnim pozivima za uplatu marže u sklopu izmjena varijacijske marže ili drugih vrsta marže, kao što su inicijalna ili neovisna marža, u uvjetima nepovoljnih šokova na tržištu;

(b) 

potencijalnim pozivima za povrat viška kolaterala koji su dale druge ugovorne strane;

(c) 

pozivima koji proizlaze iz potencijalnog pogoršanja vanjske procjene kreditne kvalitete same institucije.

Institucija osigurava da su priroda i razdoblje ponovne upotrebe kolaterala u skladu s njezinim likvidnosnim potrebama i da ne ugrožavaju njezinu sposobnost da pravodobno da ili vrati kolateral.

Članak 286. 4.
Upravljačko tijelo institucije i više rukovodstvo aktivno su uključeni u upravljanje kreditnim rizikom druge ugovorne strane i za to osiguravaju adekvatna sredstva. Više rukovodstvo mora biti upoznato s ograničenjima i pretpostavkama modela te njihovim utjecajem na pouzdanost rezultata modela putem formalnog procesa. Više rukovodstvo također mora biti svjesno neizvjesnosti tržišnog okružja i operativnih problema te kako se to odražava na model.
Članak 286. 5.
Dnevne izvještaje o izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane koji se sastavljaju u skladu s člankom 287. stavkom 2. točkom (b) mora pregledati rukovodstvo koje je na odgovarajućoj razini i ima ovlast nametnuti i smanjenje pozicija koje su preuzeli pojedini zaposlenici institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i zaposlenici jedinice za trgovanje i smanjenje ukupne izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane.
Članak 286. 6.
Sustav upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane koji je uspostavljen u skladu sa stavkom 1. mora na odgovarajući način uzeti u obzir interne kreditne limite i limite trgovanja. Kreditni limiti i limiti trgovanja moraju biti povezani s modelom za mjerenje rizika institucije na dosljedan način, razumljiv zaposlenicima institucije koji su odgovorni za zauzimanje pozicija i upravljanje pozicijama i višem rukovodstvu. Institucija ima formalan proces kojim se odgovarajuća razina rukovodstva izvješćuje o prekoračenjima limita rizika.
Članak 286. 7.
Sustav mjerenja izloženosti institucije kreditnom riziku druge ugovorne strane obuhvaća dnevno i unutardnevno korištenje kreditnih linija. Institucija mjeri sadašnju izloženost prije smanjenja za iznos kolaterala i nakon uključenoga kolaterala. Na razini pojedinog portfelja te na razini pojedine druge ugovorne strane institucija izračunava i prati vršnu izloženost ili potencijalnu buduću izloženost u intervalima pouzdanosti koje je odabrala sama institucija. Institucija vodi računa o velikim pozicijama i o koncentraciji pozicija, između ostalog i prema grupama povezanih drugih ugovornih strana, prema gospodarskoj grani i prema tržištu.
Članak 286. 8.
Institucija uspostavlja i održava rutinski i strog program testiranja otpornosti na stres. Rezultate tog testiranja otpornosti na stres redovito, a najmanje jednom tromjesečno, provjerava više rukovodstvo, a ono se odražava u politikama i limitima koje upravljačko tijelo ili više rukovodstvo određuje u smislu kreditnog rizika druge ugovorne strane. Ako testiranje otpornosti na stres pokaže posebnu osjetljivost na određenu kombinaciju okolnosti, institucija poduzima hitne postupke za upravljanje tim rizicima.

1.1 Reference

1.2 Utvrđeni zahtjevi

1.3 Povezani standardi

2. Utvrđeni zahtjevi

Zahtjevi
Izvor Zahtjev

3. Povezani standardi

Standardi
Izvor Zahtjev