Članak 411. Definicije

„financijski klijent” znači klijent, uključujući financijskog klijenta koji pripada nefinancijskoj grupi trgovačkih društava, koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili je jedan od sljedećih:

„depozit stanovništva” znači obveza prema fizičkoj osobi ili MSP-u, pri čemu bi to malo ili srednje poduzeće ispunjavalo uvjete za kategoriju izloženosti prema stanovništvu prema standardiziranom pristupu ili pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima za kreditni rizik ili obvezu prema društvu na koje se može primijeniti postupanje iz članka 153. stavka 4. i pri čemu ukupni depoziti tog malog ili srednjeg poduzeća ili društva na grupnoj osnovi ne prelaze 1 milijun EUR;

„društvo za privatno ulaganje” ili „DPU” znači društvo ili uzajamni fond čiji je vlasnik odnosno stvarni korisnik fizička osoba ili grupa usko povezanih fizičkih osoba, koje ne obavlja druge komercijalne, sektorske ili profesionalne aktivnosti i koje je osnovano isključivo radi upravljanja bogatstvom jednog ili više vlasnika, uključujući druge pomoćne aktivnosti poput odvajanja imovine vlasnika od imovine trgovačkih društava, olakšavanja prijenosa imovine unutar obitelji ili sprječavanja podjele imovine nakon smrti člana obitelji, uz uvjet da su te aktivnosti povezane s glavnim ciljem upravljanja bogatstvom vlasnika;

„broker za depozite” znači fizička osoba ili društvo koje depozite trećih strana, uključujući depozite stanovništva i depozite trgovačkih društava, ali isključujući depozite financijskih klijenata, za naknadu polaže kod kreditnih;

„neopterećena imovina” znači imovina koja ne podliježe pravnim, ugovornim, regulatornim ni drugim ograničenjima koja bi instituciju sprječavala da unovči, proda, prenese, dodijeli ili, općenito, proda tu imovinu izravnom prodajom ili repo ugovorom;

„neobvezujuća veća razina kolateralizacije” znači bilo koji iznos imovine koju institucija nije obvezna priložiti izdavanju pokrivenih obveznica zbog zakonskih ili regulatornih zahtjeva, ugovornih obveza ili zbog tržišne discipline, posebno uključujući situacije u kojima se imovina daje u iznosu većem od minimalnih pravnih, zakonskih ili regulatornih zahtjeva za veću razinu kolateralizacije koji je primjenjiv na pokrivene obveznice na temelju nacionalnog prava države članice ili treće zemlje;

„zahtjev za pokriće imovine” znači omjer imovine i obveza koji je za potrebe kreditnog poboljšanja određen u skladu s nacionalnim pravom države članice ili treće zemlje u odnosu na pokrivene obveznice;

„maržni krediti” znači kolateralizirani krediti klijentima radi zauzimanja pozicija trgovanja s financijskom polugom;

„ugovori o izvedenicama” znači ugovori o izvedenicama navedeni u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

„stres” znači iznenadno ili ozbiljno pogoršanje solventnosti ili likvidnosne pozicije institucije zbog promjena tržišnih uvjeta ili idiosinkrastičnih čimbenika što može dovesti do znatnog rizika da institucija neće biti u mogućnosti ispuniti obveze koje joj dospijevaju u sljedećih 30 dana;

„imovina prvog stupnja” znači imovina iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete kako je navedeno u članku 416. stavku 1. drugom podstavku;

„imovina drugog stupnja” znači imovina visoke likvidnosti i kreditne kvalitete kako je navedeno u članku 416. stavku 1. drugom podstavku ove Uredbe; imovina drugog stupnja dodatno se dijeli na imovinu 2.A i 2.B stupnja kako je navedeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1.;

„zaštitni sloj likvidnosti” znači iznos imovine prvog i drugog stupnja koju institucija drži u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.;

„neto likvidnosni odljevi” znači iznos koji se dobije odbijanjem likvidnosnih priljeva institucije od njezinih likvidnosnih odljeva;

„izvještajna valuta” znači valuta države članice u kojoj se nalazi sjedište institucije;

„faktoring” znači ugovor između poduzeća („ustupitelj”) i financijskog subjekta („faktor”) prema kojem ustupitelj faktoru ustupa ili prodaje svoja potraživanja, dok faktor, u zamjenu, ustupitelju pruža jednu ili više sljedećih usluga s obzirom na ustupljena potraživanja:

za potrebe glave IV. faktoring se smatra financiranjem trgovine;

„obvezujuća kreditna ili likvidnosna linija” znači neopoziva ili uvjetno opoziva kreditna ili likvidnosna linija.