1. Kad procjenjuju jesu li kapitalni zahtjevi institucije jednaki iznosu vrijednosti adherentne riziku na intervalu pouzdanosti od 99,9 %, kako je propisano u članku 325.bn stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela dužna su:
|
(a)
|
provjeriti je li točan procjenitelj koji institucija primjenjuje za procjenu vrijednosti adherentne riziku;
|
|
(b)
|
ako se izračun vrijednosti adherentne riziku temelji na Monte Carlo simulacijama, provjeriti je li broj simulacija takav da osigurava konvergenciju prema stabilnim rezultatima i nasumičnost nizova za generiranje simulacija;
|
|
(c)
|
provjeriti je li se, prije izračuna promjena vrijednosti portfelja nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza izdavateljâ, vrijednost pozicija u portfeljima institucije odnosila na referentni datum vrijednosti adherentne riziku;
|
|
(d)
|
provjeriti je li pri izračunu vrijednosti adherentne riziku korišteno razdoblje od godinu dana, osim za pozicije na koje se primjenjuje odstupanje iz članka 325.bn stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;
|
|
(e)
|
ako se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza ne izračunava dnevno nego rjeđe, analizirati proces kojim institucija određuje učestalost izračuna kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i provjeriti je li zbog smanjene učestalosti izračuna rizik podcijenjen;
|
|
(f)
|
provjeriti jesu li u simulacijama nastanka statusa neispunjavanja obveza za vlasničke instrumente cijene podešene na nulu i jesu li interni sustavi takvi da to sustavno omogućuju, a mogu to provjeriti na uzorku pozicija vlasničkih instrumenata.
|
Za potrebe točke (a), nadležna tijela dužna su provjeriti kako institucija odabire procjenitelja i analizu na kojoj se taj odabir temelji.
Za potrebe točke (b), nadležna tijela dužna su pregledati testove koje je institucija provela da bi utvrdila broj simulacija.
Za potrebe točke (d), nadležna tijela dužna su provjeriti jesu li opravdani razlozi zbog kojih institucija primjenjuje to odstupanje, osobito kad institucija za neke pozicije vlasničkih instrumenata primjenjuje razdoblje od 60 dana, a za neke druge razdoblje od godinu dana.
Za potrebe točke (e), nadležna tijela:
|
(a)
|
dužna su, ako se rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza izračunava jedanput tjedno, analizirati proces kojim institucija određuje dan u tjednu na koji se izračunavaju kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
|
|
(b)
|
dužna su zatražiti da institucija izračuna dnevne izloženosti riziku iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza, ako još nisu dostupne, i procijeniti jesu li te izloženosti naznaka sustavno niže rizičnosti u danima izračuna kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza;
|
|
(c)
|
mogu iskoristiti i druge vrijednosti koje institucija može svakodnevno izračunavati za potrebe internog upravljanja rizicima, što uključuje dnevne osjetljivosti na interne izdavatelje.
|
Za potrebe četvrtog podstavka točke (b), nadležna tijela mogu, ako ima naznaka sustavno nižeg rizika, zatražiti da institucija izračuna, na dnevnoj osnovi i za određeno razdoblje, svoje kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i tako dopuniti svoju procjenu i analizirati jesu li te mjere sustavno niže u danima koje je institucija odabrala.