|
+Članak 9. Izračunavanje dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena ---+Article 9 1. ---+Article 9 2. ---+Article 9 3. ---+Article 9 4. ---+Article 9 5. ---+Article 9 6. |
Članak 9. Izračunavanje dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijenaČlanak 9. Izračunavanje dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena 1. Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena”). 2. Vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena procjenjuje se kao nula samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
(a)
institucija ima čvrste dokaze o trgovinskoj cijeni za izloženost vrednovanja ili se cijena može utvrditi s pomoću pouzdanih podataka na temelju likvidnog dvosmjernog tržišta kako je navedeno u članku 338. stavku 1. drugom podstavku Uredbe (EU) br. 575/2013;
(b)
izvori tržišnih podataka iz članka 3. stavka 2. ne upućuju na značajnu nesigurnost vrednovanja. 3. Ako se ne može dokazati da dodatna prilagodba vrednovanja za izloženost vrednovanja iznosi nula, institucije pri procjeni dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju izračun dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena provodi kako je navedeno u stavcima 4. i 5. 4. Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.
(a)
Za procjenu tih dodatnih prilagodbi vrednovanja zahtijeva se sljedeća razina detaljnosti:
i.
ako su raščlanjeni, svi ulazni parametri vrednovanja potrebni za izračun izlazne cijene za poziciju koja se vrednuje; ili
ii.
cijena instrumenta.
(b)
Svi ulazni parametri vrednovanja iz točke (a) podtočke i. tretiraju se zasebno. Ako se ulazni parametri vrednovanja sastoje od matrice parametara, dodatne prilagodbe vrednovanja izračunavaju se na temelju izloženosti vrednovanja povezanih sa svakim parametrom u toj matrici. Ako se ulazni parametri vrednovanja ne odnose na instrumente kojima se trguje, institucije raspoređuju ulazne parametre vrednovanja i povezanu izloženost vrednovanja na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu. Institucije mogu smanjiti broj parametara ulaznih podataka vrednovanja za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristeći se bilo kojom odgovarajućom metodologijom pod uvjetom da ti smanjeni parametri ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
i.
ukupna vrijednost smanjene izloženosti vrednovanja jednaka je ukupnoj vrijednosti izvorne izloženosti vrednovanja;
ii.
smanjeni skup parametara može se rasporediti na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu;
iii.
omjer mjere varijance 2 definirane u nastavku i mjere varijance 1 definirane u nastavku, na temelju povijesnih podataka iz posljednjih 100 dana trgovanja, manji je od 0,1. Za potrebe ovog stavka „mjera varijance 1” znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, a „mjera varijance 2” znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, umanjeno za izloženost vrednovanja na temelju smanjenih ulaznih parametara vrednovanja.
(c)
Ako se za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristi smanjeni broj parametara, zaključak da su kriteriji iz točke (b) ispunjeni podliježe provjeri metodologije netiranja koju provodi neovisna kontrolna funkcija te internoj validaciji barem jedanput godišnje. 5. Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena utvrđuju se kako slijedi:
(a)
ako ima dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih vrijednosti za ulazne parametre vrednovanja:
i.
za ulazne parametre vrednovanja kod kojih se niz uvjerljivih vrijednosti temelji na izlaznim cijenama institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi pri izlasku iz izloženosti vrednovanja mogle postići tu cijenu ili bolju;
ii.
za ulazne parametre vrednovanja kod kojih se niz uvjerljivih vrijednosti temelji na srednjim tržišnim cijenama institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi srednja vrijednost koju bi mogle postići pri izlasku iz izloženosti vrednovanja bila na razini te cijene ili bolja od nje;
(b)
ako za pojedini ulazni parametar vrednovanja nema dovoljno podataka za formiranje uvjerljivog niza vrijednosti, institucije primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni koristeći se raspoloživim kvalitativnim i kvantitativnim podacima kako bi postigle razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti ulaznog parametra koja odgovara onoj koja se zahtijeva u točki (a). Institucije obavješćuju nadležna tijela o izloženostima vrednovanja u odnosu na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja;
(c)
institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena primjenom jednog od sljedećih pristupa:
i.
primjenom razlike između ulaznih parametara vrednovanja procijenjenih u skladu s točkom (a) ili točkom (b) i ulaznih parametara vrednovanja upotrijebljenih za izračun fer vrijednosti na izloženost vrednovanja svake pozicije koja se vrednuje;
ii.
kombiniranjem ulaznih parametara vrednovanja procijenjenih u skladu s točkom (a) ili točkom (b) i ponovnim vrednovanjem pozicija koje se vrednuju na temelju tih vrijednosti. Institucije zatim uzimaju razliku između ponovno vrednovanih pozicija i pozicija po fer vrijednosti. 6. Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za neizvjesnost tržišnih cijena primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena. 1. Pregled
1.1 Reference1.2 Utvrđeni zahtjevi1.3 Povezani standardi2. Utvrđeni zahtjevi
3. Povezani standardi
|