POGLAVLJE III. OSNOVNI PRISTUP ZA UTVRĐIVANJE DODATNIH PRILAGODBI VREDNOVANJA

Članak 7.

Pregled osnovnog pristupa

1.  Dodatne prilagodbe vrednovanja na temelju osnovnog pristupa institucije izračunavaju primjenom sljedećeg pristupa u dva koraka:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije na jedan od sljedećih načina:

Za potrebe točke (b) podtočke i. prvog stavka „nerealizirana dobit” znači promjena, ako je pozitivna, fer vrijednosti od početka trgovanja utvrđena na osnovi FIFO („prvi unutra, prvi van”).

Članak 8.

Opće odredbe za izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja na temelju osnovnog pristupa

1.  Kada je riječ o imovini i obvezama po fer vrijednosti kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima djelomični utjecaj na redovni osnovni kapital ili nema utjecaja na njega, dodatne prilagodbe vrednovanja izračunavaju se razmjerno promjeni u računovodstvenom vrednovanju koja utječe na redovni osnovni kapital.

2.  U slučaju dodatnih prilagodbi vrednovanja na razini kategorije iz članaka 14. do 17., institucije nastoje postići razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti istovjetnu onoj iz članaka 9. do 13.

3.  Dodatnim prilagodbama vrednovanja smatraju se one prilagodbe vrednovanja potrebne za postizanje utvrđene bonitetne vrijednosti koje premašuju prilagodbe primijenjene u fer vrijednosti institucije za koje se može utvrditi da se odnose na isti izvor nesigurnosti vrednovanja kao dodatna prilagodba vrednovanja. Ako se ne može utvrditi da se prilagodba primijenjena u fer vrijednosti institucije odnosi na određenu kategoriju dodatne prilagodbe vrednovanja na razini na kojoj se izračunavaju odgovarajuće dodatne prilagodbe vrednovanja, ta se prilagodba ne uključuje u izračun dodatnih prilagodbi vrednovanja.

4.  Dodatne prilagodbe vrednovanja uvijek su pozitivne, među ostalim i na razini izloženosti vrednovanja i na razini kategorije te prije i poslije zbrajanja.

Članak 9.

Izračunavanje dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena

1.  Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena”).

2.  Vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena procjenjuje se kao nula samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

3.  Ako se ne može dokazati da dodatna prilagodba vrednovanja za izloženost vrednovanja iznosi nula, institucije pri procjeni dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju izračun dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena provodi kako je navedeno u stavcima 4. i 5.

4.  Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.

▼C1

▼B

5.  Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena utvrđuju se kako slijedi:

6.  Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za neizvjesnost tržišnih cijena primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena.

Članak 10.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija

1.  Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija”).

2.  Ako je institucija dodatnu prilagodbu vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena za izloženost vrednovanja izračunala na temelju izlazne cijene, vrijednost pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula.

3.  Ako institucija primjenjuje odstupanje iz članka 105. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za pojedinačne troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula pod uvjetom da institucija pruži dokaze da je s 90 %tnom pouzdanošću utvrdila da postoji dovoljna likvidnost koja omogućuje izlazak iz povezanih izloženosti vrednovanja po srednjoj tržišnoj cijeni.

4.  Ako se za izloženost vrednovanja ne može utvrditi da dodatna prilagodba vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija iznosi nula, institucije upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju kako je navedeno u stavcima 5. i 6. ovog članka.

5.  Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.

6.  Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija utvrđuju se kako slijedi:

7.  Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za troškove zatvaranja pozicija primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija.

Članak 11.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela

1.  Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela za svaki model vrednovanja („pojedinačna dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela”) uzimajući u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz mogućeg postojanja niza različitih modela ili kalibracija modela koje primjenjuju tržišni sudionici te nedostatka fiksne izlazne cijene za određeni proizvod koji se vrednuje. Institucije ne uzimaju u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz kalibracija na temelju tržišnih parametara i koji je obuhvaćen člankom 9.

2.  Dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela izračunava se primjenom jednog od pristupa iz stavaka 3. i 4.

3.  Ako je moguće, institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela utvrđivanjem niza uvjerljivih vrednovanja dobivenih odgovarajućim alternativnim modelima i kalibracijama. U tom slučaju institucije procjenjuju točku unutar dobivenog niza vrednovanja za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi pri izlasku iz izloženosti vrednovanja mogle postići tu cijenu ili bolju.

4.  Ako institucije ne mogu primjenjivati pristup utvrđen u stavku 3., one za procjenu dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni.

5.  Pristupom temeljenim na stručnoj procjeni uzimaju u obzir svi sljedeći elementi:

Institucije obavješćuju nadležna tijela o modelima na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja.

6.  Ako institucije primjenjuju metodu opisanu u stavku 4., razboritost metode potvrđuje se godišnje usporedbom sljedećega:

7.  Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za rizik modela primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela.

Članak 12.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za nerealizirane kreditne raspone

1.  Institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za nerealizirane kreditne raspone koja odražava nesigurnost vrednovanja u prilagodbi potrebnoj u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom kako bi se uključila sadašnja vrijednost očekivanih gubitaka zbog statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u vezi s pozicijama izvedenica.

2.  Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost tržišnih cijena institucije uključuju u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost troškova zatvaranja pozicija uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na rizik modela uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela.

Članak 13.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove investiranja i financiranja

1.  Institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove investiranja i financiranja koja odražava nesigurnost vrednovanja u troškovima financiranja koji se upotrebljavaju pri procjeni izlazne cijene u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

2.  Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost tržišnih cijena institucije uključuju u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost troškova zatvaranja pozicija uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na rizik modela uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela.

Članak 14.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije

1.  U slučaju koncentriranih pozicija koje se vrednuju institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za koncentrirane pozicije („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za koncentrirane pozicije”) primjenom sljedećeg pristupa u tri koraka:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (a) pri utvrđivanju koncentriranih pozicija koje se vrednuju uzimaju se u obzir svi sljedeći elementi:

3.  Institucije izračunavaju ukupnu dodatnu prilagodbu vrednovanja na razini kategorije za dodatne prilagodbe vrednovanja za koncentrirane pozicije kao zbroj pojedinačnih dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije.

Članak 15.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za buduće administrativne troškove

1.  Ako institucija za izloženost vrednovanja izračunava dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena i troškove zatvaranja pozicija, koje podrazumijevaju potpuni izlazak iz izloženosti, ona može iznos dodatne prilagodbe vrednovanja za buduće administrativne troškove procijeniti kao nula.

2.  Ako se ne može dokazati da dodatna prilagodba vrednovanja za izloženost vrednovanja iznosi nula u skladu sa stavkom 1., institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za buduće administrativne troškove („pojedinačna dodatna prilagodba vrednovanja za buduće administrativne troškove”) uzimajući u obzir administrativne troškove i buduće troškove zaštite tijekom očekivanog trajanja izloženosti vrednovanja za koje se pri dodatnoj prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija ne primjenjuje izravna izlazna cijena, diskontirane primjenom stope koja približno odgovara stopi bez rizika.

3.  Za potrebe stavka 2. budući administrativni troškovi uključuju sve dodatne troškove osoblja i fiksne troškove koji će vjerojatno nastati upravljanjem portfeljem, s time da se sa smanjenjem veličine portfelja može pretpostaviti i smanjenje tih troškova.

4.  Institucije izračunavaju ukupnu dodatnu prilagodbu vrednovanja na razini kategorije za dodatne prilagodbe vrednovanja za buduće administrativne troškove kao zbroj pojedinačnih prilagodbi vrednovanja za buduće administrativne troškove.

Članak 16.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija

Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija uzimajući u obzir potencijalne gubitke koji proizlaze iz izvanugovornog ranijeg zatvaranja pozicija u trgovanjima klijenata. Dodatna prilagodba vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija izračunava se uzimajući u obzir postotak trgovanja klijenata kod kojih je u prošlosti došlo do ranijeg zatvaranja pozicija te gubitke koji nastaju u tim slučajevima.

Članak 17.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za operativni rizik

1.  Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za operativni rizik procjenom potencijalnih gubitaka koji mogu nastati kao posljedica operativnog rizika povezanog s procesima vrednovanja. Ta procjena uključuje procjenu pozicija koje se vrednuju za koje se tijekom procesa potvrđivanja bilance ocijenilo da su izložene riziku, među ostalim i zbog pravnih sporova.

2.  Ako institucija primjenjuje napredni pristup za operativni rizik kako je navedeno u dijelu trećem glavi III. poglavlju 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, ona može navesti da dodatna prilagodba vrednovanja operativnog rizika iznosi nula pod uvjetom da pruži dokaz da je operativni rizik u vezi s procesima vrednovanja, kako je određeno u skladu sa stavkom 1, u cijelosti uzet u obzir u izračunu na temelju naprednog pristupa mjerenja.

3.  U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2. institucija izračunava dodatnu prilagodbu vrednovanja za operativni rizik u iznosu od 10 % zbroja ukupnih dodatnih prilagodbi vrednovanja na razini kategorije za neizvjesnost tržišnih cijena i troškove zatvaranja pozicija.