Članak 11. Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela

Članak 11.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela

1.  Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela za svaki model vrednovanja („pojedinačna dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela”) uzimajući u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz mogućeg postojanja niza različitih modela ili kalibracija modela koje primjenjuju tržišni sudionici te nedostatka fiksne izlazne cijene za određeni proizvod koji se vrednuje. Institucije ne uzimaju u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz kalibracija na temelju tržišnih parametara i koji je obuhvaćen člankom 9.

2.  Dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela izračunava se primjenom jednog od pristupa iz stavaka 3. i 4.

3.  Ako je moguće, institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela utvrđivanjem niza uvjerljivih vrednovanja dobivenih odgovarajućim alternativnim modelima i kalibracijama. U tom slučaju institucije procjenjuju točku unutar dobivenog niza vrednovanja za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi pri izlasku iz izloženosti vrednovanja mogle postići tu cijenu ili bolju.

4.  Ako institucije ne mogu primjenjivati pristup utvrđen u stavku 3., one za procjenu dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni.

5.  Pristupom temeljenim na stručnoj procjeni uzimaju u obzir svi sljedeći elementi:

Institucije obavješćuju nadležna tijela o modelima na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja.

6.  Ako institucije primjenjuju metodu opisanu u stavku 4., razboritost metode potvrđuje se godišnje usporedbom sljedećega:

7.  Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za rizik modela primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela.